Što IT industrija može naučiti od “nepobjedivog” nogometnog menadžera – Arsèna Wengera?

Za one koji možda nisu upoznati s ovim legendarnim čovjekom, Arsène kao prvi strani menadžer (k tome Francuz!) nije bio baš slavljen odabir za poziciju menadžera engleskog Arsenala, no ipak je odabran za tu ulogu 1996. godine. Danas se njegov mandat u Arsenalu pamti kao jedan od najuspješnijih u nogometu općenito, a posebno jer je osvajajući drugi naslov prvaka ostao neporažen tijekom cijele sezone engleske lige, što je pošlo za ruke samo jednom engleskom klubu prije 115 godina prije njega.

Kako privući najbolje ljude kada je potražnja ogromna te kako ih potom zadržati, s druge strane kako se nositi s ljudima kojima performanse nisu na razini, kako ih usmjeriti i motivirati – sve su to pitanja koja muče i IT industriju, a koja je Arsène Wenger prošao uz Gartnerovog istaknutog VP analitičara, Marka Raskina.

Želite li pobijediti – ili ne želite izgubiti?

Nisam se bojao nikoga u nogometu, koliko god sad to zvučalo nevjerojatno. U meni je urođena želja, impuls da mrzim gubiti. I to je bio početak svega.

Pronalazak dobrih ljudi, identifikacija onih najboljih, bili su ključni zadaci francuskog menadžera. Treba istrenirati oko za to, kaže Wenger . U tom procesu naučio je, promatrajući prvenstveno sebe, kako postoje dvije vrste talenata…

Oni koji žele pobjeđivati i oni koji mrze gubiti. Svi mi imamo miks tog dvoje u sebi. No kod nekih je dominantniji motiv za pobjedom, a kod drugih impuls da ne žele izgubiti. Najčešće su oni koji ne žele gubiti karakterno tzv. branitelji, oni zaziru od poraza, dok su oni koji žele pobijediti – napadači, oni žele nešto poduzeti. U prikupljanju talenta jako je važno uvijek “pročitati” s kim se suočavate i koja je njihova dominantna kvaliteta.

Wenger smatra da je u njemu dominantno urođena želja da mrzi gubiti. Upravo ga je takav pristup doveo do titule “nepobjedivog” nakon što je Arsenal doveo do 49 uzastopnih pobjeda. U pozadini svega, kao i uvijek – otisci odgoja, Wenger napominje kako mu otac nikad nije rekao “dobro si to napravio”, uvijek je bilo “ti možeš bolje”.

Svi se natječemo za iste talente

Potražnja za najboljim nogometnim igračima je velika, a ništa nije drugačije ni s IT stručnjacima kojih kronično nedostaje. Istina, svi bi najbolje, ali nema ih ni ovako dovoljno, kako pobijediti u toj igri nadmetanja i privlačenja novih ljudi?

Wenger kaže da je kapacitet privlačenja pitanje organizacije.

Najbitnije je da ljudi osjete da u timu mogu zadovoljiti svoje potrebe, da im netko može pomoći da pokažu svoj talent.

Lako se to preslikava na situaciju seniorskih kadrova koji neće ostati samo zbog dobre plaće, iako su možda zbog nje došli. Ako seniorima niste dali mogućnosti za rad, rast i razvoj – piši propalo.

Naravno, osim organizacije, Wenger ne zavarava ni nas ni sebe, dodaje – pitanje privlačenja je i financijsko pitanje. Najbolji igrači će uistinu ići tamo gdje je najbolja plaća, ali to ne znači nužno da će na kraju biti zadovoljni i sretni. Wenger smatra da na kraju ipak presuđuje organizacija i trener, ili ako ćemo po IT-jevski – voditelji timova. One tvrtke koje imaju priliku razviti reputaciju da ulažu u ljude – moći će privlačiti najbolje, bez posezanja u džep dublje i dublje.

Zapošljavanje u IT industriji kao i u nogometu obilježava velika fluktuacija dolazaka i odlazaka stručnjaka. Nadovezujući se na te probleme, Gartnerov Mark Raskino upitao je Wengera kako efikasno uključiti ljude u svoju kulturu, dati im osjećaj pripadnosti što prije? Svijet se promijenio, a osjećaj pripadnosti traje mnogo kraće, objašnjava Wenger:

Kada sam ja došao u Arsenal, bilo je dovoljno da igrač dobije dobar ugovor kako ne bi otišao iz kluba, danas igrači žele izvrstan ugovor, ako ga ne dobiju – traže ga kod nekog drugog.

Zvuči poznato?

Reputacija tvrtke mnogo ovisi o vrijednostima, o čemu se Wenger nemalo brinuo za vrijeme svog vremena u Arsenalu s obzirom na to da je u jednom trenutku u timu imao 11 igrača iz 11 različitih država. Srećom, kaže, da oni najčešće govore tijelima u igri, no nešto se moralo napraviti po pitanju vrijednosti generalno…

I rekao sam im, gledajte, svi dolazimo iz različitih kultura. Ja sam prvi Francuz koji radi u Engleskoj. Idemo vidjeti kako možemo naći zajedničke osnove za ponašanje. I tako smo sjeli zajedno i napravili tzv. Ustav. Počeli smo od toga što je važno za njih, kako se žele ponašati. Ja smatram da je u takvim stvarima za tim uvijek važno pronaći identitet. Koje su nam vrijednosti važne? Što ne toleriramo?

Kako od prosječnih napraviti najbolje timove?

Otvorilo se tako tijekom razgovora i pitanje performansa različitih ljudi, onih boljih, najboljih i onih lošijih. Kako menadžerirati najbolje, a da ne umanjujete doprinos ostalih?

Wenger smatra da većina toga ovisi o kredibilitetu, integritetu i poštovanju prema menadžeru. A kako doći do tih kvaliteta? Znamo da se menadžerom ne rađa svatko, a i oni koji imaju predispozicije – nisu nužno prirodni talenti koji ne moraju raditi na svojim menadžerskim vještinama. Srećom, Wenger ima par savjeta.

Prvo što ističe je konzistentnost u porukama koje prenosite. Neka vaše odluke i aktivnosti (bilo one pozitivne ili negativne za osobu) budu jasan slijed onoga što želite za tu osobu, tim, tvrtku. Njihovo razumijevanje onoga što želite za njih gradi se na povjerenju, a povjerenje na konzistentnosti. Naravno, nekad ćete i pogriješiti – a na vama je da tada budete jednako otvoreni.

I najbolji igrači se umaraju, gube nadu i volju. Kako im vratiti motivaciju i samopouzdanje? Malo dobre stare psihologije. Kaže Wenger, pripazite odakle dolaze pritisci.

Pritisci mogu biti vanjski ili unutarnji. Oni koji dolaze iznutra, dolaze od nas samih. Najbolji ljudi najčešće jako dobro procjenjuju svoje performanse, i to na veoma objektivan način, ali nekada to analiziraju toliko dobro da su pregrubi sami prema sebi. S druge strane, u našem slučaju, posao igrača je javan, i mnogi se boje vanjskog pritiska, osude javnosti da nisu dovoljno dobri.

Na ovo se nadovezuje i poznati “sindrom uljeza” koji je nerijedak slučaj u IT industriji.

Kako to rješava Wenger? On smatra kako je naša prosudba ili osuđivanje samog sebe tek procjena situacije u trenutku te da je na nama da ju promijenimo. Međutim, dodaje kako nekada skrivamo istinu i razloge od sebe samih:

Komunikacijom pomalo guram ljude da sami dođu do tih odgovora i da se ne skrivaju iza lažnih uvjerenja.

Dodaje i kako ljudi nisu prirodno skloni pomicati svoje granice, stoga je na njemu kao menadžeru da ih odgovorno gura izvan njihove komfor zone.

Brzinska pitanja za kraj…

Raskino: Da ili ne. Do 2030. ubacivanja nogom će zamijeniti ubacivanja rukom?
Wenger: Nadam se. No, moram dodati… u zadnjih 10 godina se posebno razvijala fizička strana sportaša. Od nogu smo došli do razvoja i korištenja torza, u sljedećih 10 godina ćemo raditi na razvoju mozga. (naravno da je bilo smijeha!)
Raskino: Hoće li ovo biti dobro ili loše… U Premier ligi će se moći napraviti 5 umjesto 3 zamjene.
Wenger: Dobro.
Raskino: Klubovi se bave izdavanjem fan tokena.
Wenger: Misterij.
Raskino: Tko će pobijediti svjetsko prvenstvo?
Wenger: Francuska (ko iz topa!)… ali sljedeći favorit mi je Engleska.
Raskino: U nekom trenutku AI će posve zamijeniti sudce?
Wenger: Nadam se da neće. Treba netko tko će dati finalnu riječ tijekom utakmica.
Raskino: Tko će prije osvojiti prvenstvo u budućnosti, SAD ili neka od afričkih nacija?
Wenger: Afrička država.
Raskino: Tko ima bolje podatkovne analitičare, sportski klubovi ili kladionice?
Wenger: Kladionicama ide prilično dobro, ali rekao bih da danas ipak klubovi.
Raskino: Hoće li se u budućnosti esport i sport spojiti?
Wenger: Nadam se da ne.