Tena Šojer
02. 10. 2014.
Na prošlotjednom Idea Knockout natjecanju svoje rješenje predstavio je i Loopus, tim nedavno diplomiranih FER-ovaca koji je odmah po završetku fakulteta odlučio uploviti u poduzetničke vode. Članovi sedmerca koji sačinjava Loopus dobili su već prilike za posao u velikim tvrtkama u inozemstvu, no odlučili su ipak pokušati nešto izgraditi na domaćem terenu.
Sedmeročlani tim Loopusa poznaje se još iz školskih klupa. Točnije, Martin Šošić, Petar Alilović, Matija Stepanić, Hrvoje Erjavec, Igor Jerković i Matija Šošić dijelili su klupe, a na jednom od brojnih informatičkih natjecanja koja su tad pohodili upoznali su i Stjepana Grgića, koji je sad zadužen za dizajn. Tradiciju su nastavili na zagrebačkom FER-u, gdje su balansirali visok akademski uspjeh s prilikama za stjecanje praktičnog iskustva.
Dio tima svoj je zanat uz fakultet kovao u hrvatskim tvrtkama i institucijama kao što su Implementacija Snova i HBOR, a brusili su vještine i pripravništvima u Googleu u Zürichu, Palantiru i Facebooku u San Franciscu, Noomu u New Yorku te Bioinformatičkom institutu u Singapuru.
Uvjeti nisu idealni, ali želimo pokušati
Iako imaju ponude za rad u ovim i sličnim tvrtkama, gdje bi im plaće i pogodnosti bile mnogo više i bolje no što ih ovdje mogu očekivati, Loopusovci su zaključili kako najviše ipak vole zajedno raditi te da će sami nešto izgraditi:
Okruženje nije idealno za poduzetništvo. I nas ljuti stanje i nepovoljni uvjeti, ali nam je glupo ne probati. Navikli smo balansirati obveze i mnogo raditi – i toga se ne bojimo.
Nit vodilja bila je da probaju nešto zajednički napraviti, kad već imaju uigran tim koji pokriva sve od backenda do UX-a i dizajna. Uz to, sviđa im se fleksibilnost i princip rada startupa, bez fiksnog radnog vremena, gdje je svaki zaposleni važan, atmosfera je poticajna, hijerarhija fleksibilna, a potiče se na dijeljenje ideja i izražavanje mišljenja:
Htjeli smo probati pokrenuti nešto takvo umjesto da se odmah priključimo u korporacijama. Mislimo da je bolje je da to pokušamo sad kada smo tek završili faks i dok nemamo velike životne obveze, prije nego se raspršimo i zaposlimo na mjestima s kojih bismo se kasnije teško odvažili otići. Ako sad nije trenutak da probamo, kad je?
Vole rješavati stvarne probleme i činiti razliku onime što rade, tvrde, bilo kroz izvođenje već osmišljenih projekata ili realizaciju vlastitih ideja. Vjeruju da kroz projekte mogu steći iskustvo, važne kontakte te dobiti uvid u probleme koji postoje i koje bi mogli riješiti.
Proizvod prvijenac – Mobicon
Osim za klijente, sada rade na vlastitom proizvodu Mobicon, sustavu koji je namijenjen moderniziranju komunikacije na predavanjima i konferencijama. Riječ je o platformi koja sudionicima omogućava komentiranje, postavljanje pitanja i provođenje anketa. Dodatna funkcionalnost koja bi mogla biti prilično korisna na velikim predavanjima i konferencijama je mogućnost pretvaranja pametnih telefona sudionika u mikrofone putem mobilne aplikacije, olakšavajući interakciju na takvim događanjima.
Ideju za Mobicon dobili su tijekom predavanja na daljinu koje je preko Google Hangoutsa držao jedan od njihovih profesora, a tijekom kojeg su pitanja postavljali preko IRC-a, kako ne bi stalno prekidali nastavu . Odlučili su taj princip interakcije uobličiti u funkcionalan sustav, koji bi mogao poboljšati i uobičajena monotona ex catedra predavanja i olakšati logistiku na konferencijama.
Svoj debitantski izlazak Mobicon je doživio na App Start Contestu, a nedavno je pitchan i na natjecanju Idea Knockout. Na njima je Loopus htio promovirati sustav, ali prvenstveno dobiti što više povratnih informacija kako bi se što bolje usmjerili u daljnjem razvoju:
Što više na nečemu radiš, imaš sve uže i uže viđenje stvari, pa te svaka konstruktivna kritika šokira. Zato želimo odmah na početku skupiti što više dojmova i savjeta.
Bacanjem u vatru najbolje se stječe iskustvo
Loopusov mladi tim pokazuje vrlo zdrav i realističan stav. Svjesni su svojih kvaliteta i iskustava, ali i područja na kojima im iskustva manjka:
Imamo iskustva u vođenju timova, ali ne i poslovanja. Poduzetništvo je nešto u čemu nemamo mnogo iskustva, no vjerujemo da ćemo ga najbolje steći na ovaj način. Ako propadnemo, probat ćemo nešto novo, a u međuvremenu želimo što naučiti.
Shvaćaju i da pred njima nije najlakši put – no spremni su na njega ipak krenuti. Za početak razmišljaju o ulasku u neki od inkubatora ili povezivanju s mentorima koji su prije njih već prošli cijeli taj proces te imaju iskustva koja bi im mogla pomoći.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Toni Trivković
02. 10. 2014. u 6:38 pm
Sretno Loopus, odabrali ste dobar put. Puno više lekcija naučit ćete kroz poduzetništvo nego da ste odmah otišli raditi u korporaciju. Nadam se da nikad ni nećete morati ići raditi za druge velike tvrtke već da ćete sami stvoriti nešto dugoročno.
Kao što ste odabrali dizajnera, bilo bi dobro da netko od ekipe gradi i poduzetničke vještine.
Darko
03. 10. 2014. u 3:13 pm
Zaista ne kužim kako se danas svatko oskjeća pozvan da uđe u poduzetništvo. Kako to da se mase ne osjete pozvanim da uđu u medicinu npr ili pravo.
Nikada neću shvatiti ulagače koji su dosad bacili toliko milijarde u ovaj weird trend. Prije su se studenti zapošljavali i sticali iskustvo i znanje te napredovali. Rijetki su se odmah bacili u poduzetnioštvo. Danas svi misle da znaju sve o poduzetništvu iako su tek stekli osnovno znanje. Gospodo, ako općenito tek svaki deseti biznis uspijeva, a u startupima je situacija daleko gora, otkud vam optimizam da ćete vi kao neiskusni uspjeti. Šanse su da nećete i pritom ćete upropastiti nečiji teško stečen novac.
Nevjerojatno
Haris Čusto
03. 10. 2014. u 3:38 pm
Darko,
ako tebi posao nije prošao, pusti omladinu da pokuša 😉
Momci samo naprijed, i svaka čast. Najmanje što vam treba je znanje o poduzetništvu, najviše dobri proizvodi i usluga. Poduzetništvo će te naučiti u hodu, samo pravite kvalitetne stvari koje ljudi vole i plaćaju 🙂
Darian
03. 10. 2014. u 5:16 pm
Obozavam ove statisticare koji zbog male sanse za uspjeh govore kako se ne isplati niti probati. Nitko nista ne bi trebao pokusavati uopce stvarati, zar ne? A sto se tice upropastavanja necijeg tesko stecenog novca vidim da ne razumijes osnove investiranja.
A decki svaka cast. Pamtim vas sa ASC-a i drzim fige za daljnji uspjeh.
Andrija Frinčić
03. 10. 2014. u 11:17 pm
Dio ekipe koji znam ima stvarno potencijala postati vrhunski razvojni inženjeri. Što se tiče poslovne strane priče i marketinga tu su kratki i toga su svjesni… Ja im držim fige i nadam se da će uspjeti..
Kaj se tiče trošenja nečijeg teško zarađenog novaca, to je problem investitora. Investiranje u startup firme nosi za sobom visoki rizik i investitor na to treba biti spreman. Dakle ako je netko spreman dati svoj novac da ga se potencijalno spali, ne vidim razloga zašto ga dečki ne bi ili spalili ili oplemenili…
Hype oko startup scene je dvosjekli mač više zbog toga, jer uz buku koja se stvorila, sve se više dobrih inženjera odlučuje pokretati svoje startup projekte i firme bez obzira na to koliko su vješti u poslovnoj strani priče.. To za posljedicu ima nedostatak kvalitetnog kadra za one startupove sa dobrom idejom i dobrim poslovnim planom, koji realno imaju i više šanse opstati… U konačnici će propasti i jedni i drugi, i nije da se to nije već dogodilo… Paul Graham je opisao sličan fenomen u Silicon Valley, tada sam mislio da se kod nas tako nešto neće tako skoro dogoditi.. No događa se, i mislim da je dijelom sve ubrzao i veliki broj ljudi koji su otišli trbuhom za kruhom..
Ovog je sada već ispalo za omanji blog post 🙂 Možda da dignem opet blog…
Darko
04. 10. 2014. u 1:56 pm
@Andrija volio bi orokomentirati tvoj ležeran odnos prema ‘spaljivanju’ tuđeg novca. Investitori ‘spaljuju taj novac vrlo velikodušno kao što vidiš iz jednog jedinog razloga, zato što nije njihov. Oni su plaćeni prema količini investiranog novca a ne prema učinku. Posljedicu po dobrom starom običaju osjećaju oni koji su najmanje krivi, građani koji sve to lijepo saniraju, od banaka, krahova na burzi, do promašenih startup investicija.
Jesi li primijetio da bogati poduzetnici i startupi koji su uspjeli ulažu puno manje vlastitog novca u startupe nego fondovi. Oni vrlo dobro znaju kakva je to igra i nisu ludi da ‘spaljuju’ vlastiti novac.
Darko
04. 10. 2014. u 1:46 pm
@Haris, neka pokušaju. Ali nadam se da poziv vrijedi i za ostale ljude, pekare, doktore, zubare, traksiste, novinare, prodavače. I tako ćemo ostati bez kruha, doktora, bez taksija, i kupnje robe jer su svi osjetili poziv da iskoriste Zlatnu groznicu. Kako to završava u 98% slučajeva znamo. Ali mi volimo ponavljati gradivo, zato tako brzo napredujemo.
Evo kod nas je slučajo 50 ekipa osjetilo neobjašnjivi unutrašnji poziv da naprave startup za kuponsku prodaju. Unatoč visokim i plemenitim ciljevima svih 50 je prolao, od kojih su neki izgubili veliki novac. Samo da te podsjetim, taj novac vani dolazi uglavnom od mirovinskih fondova. Pa sretno ubolju budućnost gdje mladi nadobudni ‘pozvani’ igrači upropaštavaju mirovinu svih, pa i nih samih.
Ja na to gledam poštenije, uz povijesno uobičajen postotak ljudi koji se bave poduzetništvom javila se velika masa ljudi koja želi zaraditi nabrzaka, sa svim štetnim posljedicama koje uz to idu. Zašto da se lažemo
Sasa
05. 10. 2014. u 11:15 am
Neka momci probaju, bolje sto prije.
A ne ka ja tek u 30-tima.
Druge su im opcije da rade u HR za oko 1000 € mjesecno, ili za 2 do 5 K € vanka, ovisno gdje se odsele.