Genes in Space, zabavna svemirska odiseja za iPhone i Android, kao pomoć istraživanju raka

Već smo pisali o različitim znanstvenim igrama koje koriste kolektivnu inteligenciju i intuiciju svojih igrača kako bi spasili drveće, manipulirali proteinima ili mapirali ljudski mozak, no prije svega je bila riječ o različitim slagalicama ili kartaškim igrama. Play to Cure odlučio je takve igre odvesti korak dalje uz Genes in Space, svojevrsnom modernijom mobilnom trodimenzionalnom žiroskopski upravljanom verzijom Space Invadersa u čijoj podlozi stoji – znanstveni problem.

Genes in Space igra je za iOS i Android s jednostavnom pozadinskom pričom: vi ste zaposlenik tvrtke „Bitfrost Industires“ čiji je posao letjeti svemirom i skupljati dragocjeni (i također fikcionalni) materijal Element Alpha te napredovati u hijerarhiji tvrtke.

To činite tako da prvo mapirate rutu kroz područja najzasićenija elementom Alpha, kako biste ga imali priliku skupiti što više, a svoj zacrtani put slijedite kroz svemir pokušavajući prikupiti ovu sirovinu, razbijajući usput asteroide koji se u vas zalijeću i prijete da će vam uništiti prvo štitove, pa i brod. Pritom mijenjate skupljeni materijal kako biste nadogradili svoj svemirski brod, boljim štitovima, oružjem, pogonom…

Red znanosti…

No dok vi letite svemirom i pucate na asteroide, pomažete u analizi velike količine genetskih podataka i kratite posao istraživačima raka. Ono što se vama prikazuje kao prozor za mapiranje svemirske rute, zapravo su gigabajti genetskih podataka koje ćete, vjerovali ili ne, već na prvi pogled obraditi bolje od bilo kojeg računala, a ucrtavanjem rute zapravo obilježavate genetske promjene u nekoj sekvenci i uzorke koje će istraživači kasnije moći usporediti i potražiti im zajednički nazivnik – a time i genetskog “krivca” za različite vrsta raka.

Uništavanje kometa i pimpanje svemirskog broda je pak samo za vašu zabavu.

Dio je to inicijative Play to Cure i Cancer Research UK, koji su zaključili da žele li privući “građane znanstvenike” da im pomognu s podacima, moraju i ponuditi nešto zauzvrat – nešto što će ih motivirati da aplikaciju drže  instaliranu na svojim pametnim telefonima i tu i tamo zaigraju u pauzi.

… i red zabave

Na stranu sad to što je igra korisna i zabavna, iako su to dvije vrlo bitne stavke- ona ujedno predstavlja i dobar korak u spajanju znanosti,  tehnologije i zabave, područja koja su se tu i tamo dodirivala, no nisu uvijek išla ruku pod ruku. Dok postoji određen broj igara kojima se pokušava uprijeti kolektivna procesna moć igrača, riječ je o pokušajima koji su kreirani s danim znanstvenim problemom na umu, ne igračima.

Uz nekoliko iznimaka, takve igre nisu svrsishodne iz jednostavnog razloga što nisu dovoljno atraktivne i zabavne kako bi privukle potrebnu masu vjernih igrača koja će im pomoću u sortiranju podataka.

Ljubitelji slagalica možda će odigrati koji Fraxinus ili Phylo, natjecateljski nastrojeni korisnici društvenih mreža možda se navuku na Eyewire i kompetitivno mapiranje neurona, no Genes in Space je koncipiran tako da privuče sve koji su se ijednom našli u dugačkom redu u banci ili čekajući tramvaj na stanici, na dugoj vožnji u vlaku, ciljanu publiku Flappy Birda i sličnih aplikacija.

Ideja da se spoji ugodno s korisnim je odlična, no da bi uzela maha to nešto uistinu treba biti ugodno, estetski privlačno i zabavno. Ukratko, i znanstvene igre trebaju nešto priuštiti svojim korisnicima ne bi li ih zadržale i izboriti se za njih na tržištu, jer ljubav prema znanosti i altruizam nisu neiscrpni.

[youtube]http://youtu.be/CeEDAchrc1U[/youtube]