Od 1. siječnja država nadzire Wolt, Bolt, Glovo… – što to znači?

Gig ekonomija nije nešto novo, već smo imali priliku slušati o (ne)prilikama i fleksibilnosti koje donosi, a mnogi su odavno njezin dio – kako u svijetu, tako i kod nas. No, za Hrvatsku i mnoge druge države gig ekonomija jest “zelena” po pitanju regulacije koja ju može podržati da bude uređen i pravičan sustav.

Ovogodišnje izmjene Zakona o radu po prvi su put uvele pojam platformskog rada u domaće zakonodavstvo, a za početak godine najavljen je i novi sustav nadzora platformskog rada. Na državnoj razini tako se nastavljaju procesi koji su krenuli od Europske unije koja već neko vrijeme intenzivno radi na pitanjima regulacije rada na digitalnim platformama. Sve su to bili povodi GIG konferenciji, koja se danas održala u Zagrebu.

Jedna od najbitnijih stavki na dnevnom redu konferencije bila je najava novog Informacijskog sustava za nadzor platformskog rada, koji je prezentirao Dražen Opalić iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne skrbi. S njim smo imali priliku dodatno porazgovarati o pitanjima koja prate uvođenje takvog sustava…

Koliko platformskih radnika imamo i koliko rade… Ne znamo.

I to se treba promijeniti. Od 1. siječnja 2024. i bude. Naime, tada se uvodi niz obveza iz novog Zakona o radu koje definiraju i reguliraju rad putem digitalnih platformi. Među njima je i obveza elektroničke evidencije za sve digitalne platforme putem kojih se organizira nekakav rad. Evidencija će se voditi putem spomenutog Informacijskog sustava za nadzor platformskog rada, skraćeno JEER.

Ovo je itekako bitan korak u regulaciji rada putem digitalnih patformi u Hrvatskoj, koji je dosad prilično “na divlje” ušao na mnoga tržišta pa tako i naše. Rezultiralo je to raznim prosvjedima gigera tijekom godina, primarno zbog uvijek iste problematike: pričate nam o fleksibilnosti, ali de facto radimo kao da smo stalni zaposlenici, bez prava koje to prati.

No s novim Zakonom o radu dugoiščekivane promjene su pred vratima. Umjesto samostalnih suradnika/partnera, ljudi koji obavljaju poslove za dostavljačke, prijevozničke i druge razne servise – u okviru onoga što se smatra da je poput stalnog zaposlenja – postat će zaposlenici koji će imati sva prava iz radnog odnosa.

S obzirom na to da postoje na tisuće privremenih i stalnih gigera u Hrvatskoj, možda se pitate kako će se pratiti i regulirati što se događa na terenu? Naime, teško je regulirati segment tržišta rada o kojem nemate točne podatke: tko, koliko, kada i kako radi koristeći te digitalne platforme. A za Hrvatsku jedinstveno, tu je i faktor posrednika, odnosno agregatora… koji dodatno otežavaju procjenu pravog stanja.

JEER-om se stoga planira prikupljati:

• broj radnika na platformi
• broj drugih fizičkih osoba koje obavljaju rad korištenjem digitalne radne platforme (definirani ZOR-om)
• vrste ugovornih odnosa
• vrijeme i mjesto obavljanja posla
• isplate od strane platformi prema agregatorima.

Jedan od razloga ove evidencije je i što trenutno ne postoje pouzdane informacije o tome koliki broj ljudi u Hrvatskoj stalno ili povremeno radi preko digitalnih platformi. Prvi podaci govorili su o 40 tisuća ljudi, neke procjene broje do njih 100.000, dok npr. Podaci Eurofonda (Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta) kažu da je gotovo 10 posto stanovnika naše države u nekom trenutku radilo na platformama u posljednjih 6 godina. S početkom primjene ovog sustava takvi bi podaci trebali biti egzaktni.

Strani radnici dodaju i nove varijable u računicu. Zato novi sustav predviđa i spajanje na baze podataka MUP-a radi provjeravanja ima li osoba koja je strani radnik, a za koju je evidentirano da radi putem digitalne radne platforme, važeću i odgovarajuću dozvolu za boravak i rad, dodaje Opalić.

Što s prikupljenom evidencijom?

Prikupljeni podaci prvenstveno će služiti nadzornim službama Državnog inspektorata (prvenstveno Inspekciji rada) i Porezne uprave, kako bi mogle na temelju točnih i pravovremenih informacija planirati ciljane nadzore što će uvelike povećati učinkovitost i broj samih nadzora.

Opalić tu naglašava kako ovaj sustav ima dva cilja: prvi je da spriječi i odvrati uključene od zloupotrebe, a drugi je da nadzorne službe mogu u što kraćem roku reagirati na uočene nepravilnosti.

Kako čujemo sa informacije sa terena, prvi cilj se već pomalo ispunjava na način da su digitalne radne platforme uvele određene provjere svojih partnera (agregatora) te da su same uvele određene mehanizme radi poštivanja odredbi Zakona o radu. Tu prvenstveno mislim na poštivanje odredbi o radnom vremenu radnika. Drugi cilj je, temeljem prikupljenih podataka, uspostaviti kvalitetnu analizu rizika, kako bi nadležne službe mogle vršiti ciljane nadzore upravo tamo gdje će sustav uočiti određene nepravilnosti.

Što se tiče samog Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne skrbi, Opalić navodi da će njihova primarna uloga bit u praćenju ovog novog oblika rada “kako bi nakon određenog vremena mogli s visokim stupnjem izvijesnosti zaključiti je li uvedeno zakonsko uređenje polučilo očekivane uspjehe”.

Ako ne bude tako, podaci prikupljeni putem novog informacijskog sustava JEER služit će analizi stanja odnosno moći ćemo putem njih detektirati problematična područja i točno znati u kojem dijelu takvog zakonskog uređenja možemo napraviti poboljšanja.

Nastavno na to, jasno je da evidencija sama za sebe ne može izravno koristiti radnoj i socijalnoj sigurnosti platformskih radnika, ističe Opalić, ali ona je alat u službi učinkovite primjene zakonskih odredbi koje će utjecati na sklapanje radnih odnosa tamo gdje ih dosada nije bilo ili nije bilo u dovoljnoj mjeri.

Propisane podatke unosit će same digitalne radne platforme

Propisane podatke unosit će same digitalne radne platforme za sebe i svoje agregatore, s time da je postupak maksimalno pojednostavljen jer se odvija putem integracije sustava platformi s informacijskim sustavom JEER, pojašnjava Opalić.

Dakle, podaci se automatski povlače, a tek ako dođe do neke izvanredne situacije (npr. prekida kod uspostavljanja veze između dva sustava, stornirane dostave/vožnje) podaci će se moći „ručno“ unijeti.

Toptal, Upwork freelanceri… ima li to veze s njima?

Tehnički ne. Ako uzmemo u obzir definiciju propisanu Zakonom o radu – gdje je navedeno što čini digitalnu platformu “radnom” jasno je i zašto. Naime, Opalić pojašnjava da je to ona platforma koja korištenjem digitalne tehnologije organizira rad fizičkih osoba koje obavljaju poslove, bilo da se radi o pružanju usluga na određenoj lokaciji ili na daljinu pomoću elektroničkog sredstva.

Nadalje, osnovno obilježje rada putem digitalnih radnih platformi jest upotreba automatiziranog sustava upravljanja u organizaciji rada. Stoga, sve one platforme koje se, sukladno obilježjima njihovog poslovnog modela, prepoznaju u odredbama Zakona o radu, morat će i poslovati prema tim odredbama.

Odredbe Zakona o radu, pa tako i Sustav JEER, dodaje Opalić, ne odnosi na ostale internetske platforme, odnosno na pružatelje usluga čija je primarna svrha dijeljenje resursa ili preprodaja robe ili usluga.

Što čeka one koji se na ovo ogluše?

Kako smo već spomenuli, prikupljeni podaci će služiti nadzornim službama Državnog inspektorata i Porezne uprave kako bi mogli, između ostalog, reagirati na nepravilnosti. Shodno zatečenim situacijama odnosno prekršajima, isti će se po adekvatnim propisima i sankcionirati.

S druge strane, vezano za sam informacijski sustav JEER, najteži je prekršaj propisan upravo za onu digitalnu radnu platformu ili agregatora koji se ne upišu u evidenciju Ministarstva, dodaje Opalić. Novčane kazne za pravnu osobu kreću se od 8,090,00 do 13.270,00 eura.

Međutim, i za nedostavljanje podataka propisan je teži prekršaj za koji je moguće odgovarati novčanom kaznom u rasponu od 4.110,00 do 7.960,00 eura. Set podataka koje je potrebno dostavljati propisan je pravilnikom koji treba stupiti na snagu 1. siječnja 2024. godine, a s kojim su setom podataka platforme već upoznate.

Ove i druge propisane mjere poduzimat će Državni inspektorat Republike Hrvatske.