Sretan mu 25. rođendan: Kako smo počeli koristiti Googleove proizvode – i zašto (ne)ćemo nastaviti?

Google je proslavio 25. rođendan. Niste mogli ne primijetiti, bila je tu sva sila  obljetničarskih aktivnosti – od prigodnog doodlea koji pokazuje kako se mijenjao njihov logo, poslanice CEO-a, Googleove objave i članci o zanimljivostima iz četvrt stoljeća kompanije ili simpatični video-intervjui s ljudima kojima je Google na bilo koji način obilježio život.

Larry Page i Sergey Brin prije 25 godina unajmili su garažu u Menlo Parku i vrijedno radili na proizvodu koji su nazvali Google Search, a kojim su htjeli “organizirati svjetsku bazu informacija i učiniti je dostupnom i korisnom svima”.

Ostalo je, kako se kaže, povijest. I vrapci na grani danas znaju da je Google uspio postati praktički sinonim za pretraživanje interneta, iako Page i Brin nisu bili ni prvi ni jedini koji su se sjetili te ideje.

Tajna uspjeha bila je u fokusu na indeksiranje, rezultate pretraživanja kao popis linkova te na to da korisnicima najbrže moguće ponude najkorisnije i najrelevantnije rezultate.

Kako naplatiti pretraživanje interneta

Google kao mega uspješan biznis nastao je na genijalnoj ideji kako monetizirati pretraživanje interneta. Diskretnim pozicioniranjem sponzoriranih linkova na vrhu stranice s rezultatima pretraživanja, ali samo onih koji su relevantni za ono što korisnik pretražuje na dobitku su bili svi – oglašivači koji su za te oglase plaćali samo ako bi netko na njih kliknuo, mi obični ljudi koji bismo dobili samo oglase za PVC stolariju ako smo tražili PVC stolariju 😀 i, na kraju, Google koji je na tome zarađivao.

I to uz toliku profitnu maržu da sam negdje pročitala da im je zarada veća nego što bi bila da te svote novca tiskaju! Inače, prihodi Googlea u 2022. godini su bili 280 milijardi dolara, a 60% od toga dolazi od oglasa koji se prikazuju u tražilici.

Google je, doduše, već dugo puno više od samo internetske tražilice. Tu su i YouTube (druga najveća svjetska tražilica interneta, kako se vole hvaliti), Gmail, mobilni operativni sustav Android, trgovina aplikacijama, Google Maps, Drive, internetski preglednik Chrome, Google Documents i Spreadsheets, kalendar, aplikacija za bilješke Keep, Google Earth, Meet, Analytics…i to je samo mali dio.

Ako je proizvod besplatan…

Nabrajam ih jer je taj poslovni model kad su u pitanju digitalni proizvodi također genijalna Googleova inovacija – korisnicima besplatno ponuditi odlično napravljene i izuzetno korisne proizvode, za kakve bi dotad trebali platiti. Tako bi vrlo brzo dobili dominatan položaj u određenom segmentu proizvoda, gomilu korisnika koji su praktički “navučeni” i još s Googleom dijele ogromne količine vrijednih informacija.

Inspirirani slavljeničkom poslanicom u kojem se CEO Googlea Sundar Pichai prisjeća svog prvog poslanog emaila, osvrće na to kako su se tehnologija, svijet u kojem živimo i način na koji komuniciramo promijenili u posljednjih 25 godina te ogromnu ulogu koju je u tim promjenama odigrao Google, u redakciji Netokracije odlučili smo se i mi osvrnuti na to što nam Googleovi proizvodi znače.

Kamo ideš, Google?

Prije nego se nostalgično prisjetimo prošlosti, ja ću za svoj osvrt iskorititi činjenicu da i Pichai na kraju svog prigodnog pisma gleda u budućnost i kaže da je Google i danas vjeran originalnoj misiji osnivača iz 2004. – razvijati usluge koje će poboljšati živote što je više moguće ljudi (naravno, u tome će im pomoći umjetna inteligencija). Jer, priča o 25 godina Googlea za mene je priča o – šitifikaciji.

O tome kako su tehnološke kompanije iz entuzijastičnih pothvata inovativnih studenata, koji žele promijeniti svijet nabolje, postale mastodonti koji ne prežu ni od čega kako bi zgrabile što više novca, utjecaja, tržišta.

Googleova tražilica već je neko vrijeme na lošem glasu kao neprijateljska prema oglašivačima, prema drugim web stranicama, a i prema korisnicima. Ima li bolje potvrde od činjenice da stručnjak za SEO kaže da nikad teže i sporije nije dolazio do informacija koje ga zanimaju, unatoč tome što nikada nije imao alate i znanje kao sada.

A ovo o doticanju što je više moguće ljudi posebno gorko zvuči u svjetlu tužbe za sabotiranje konkurencije na sve načine i monopolske pozicije, koja se trenutno u SAD vodi protiv Googlea i prva je takva velika tužba nakon one koju je Microsoft izgubio 1998. Ishod te tužbe možda će potpuno promijeniti način na koji konzumiramo sadržaj na internetu. A možda i neće.

Mia Biberović: Tko se sjeća Google+ još?

“Nema šanse, propast će. Koristit će ga samo geekovi.”, pisao je tako Ivan 2011. o Google+, ali ujedno je odlučio i riskirati i isprobati proizvod. Iako je Google već tad imao niz neuspješnih pokušaja u svijetu društvenih mreža, kao što su Google Wave ili Buzz, Google+ koji se kako-tako pokušavao izboriti za svoje mjesto pod suncem – još se i dugo zadržao. Tako se na Netokraciji tad pisalo o tome kako ga koristiti za tvrtke ili kako pokrenuti svoje “krugove”, svojevrsne tematske grupe.

Tad relevatno bilo, sad se ni spominjalo. Od svega, ostao mi je u pamćenju samo jedan vrlo aktivan Google Circle, a ticao se marketinga na Googleu. Bilo je tamo vrlo korisnih savjeta, diskusija je bila živahna, čak je bilo i predstavnika Googlea… No, kad se usluga gasila, otišla je i zajednica. Djelomično se preselila na Facebook, ali negdje se putem u selidbi izgubila i njena čar, barem je takav moj dojam bio.

A kad već zaranjamo u prapovijest društvenih pokušaja Googlea, da pitam – tko se sjeća Google News grupa još? 😀 Inače, još uvijek postoje!

Liliana Božić: Gmail, inovacija za koju si trebao pozivnicu

Vjerovali ili ne, za korištenje Gmaila ispočetka je trebalo dobiti pozivnicu. Svaki korisnik imao je pravo na 100 pozivnica.

Ja sam svoju dobila od slovenskog turističkog vodiča u Jordanu kojem je svaka druga riječ bila dejansko. Prezentirao mi je Gmail kao novi besplatni servis za email koji je jednostavniji od onih koje smo dotad koristili. Bome, bio mi je pravo otkriće!

Najviše Gmailov adresar, kad sam shvatila da se kontakti iz telefona mogu prebaciti u Gmailov adresar i da ih neću više morati ručno kopirati, niti morati paziti koje imam na SIM-u, a koje na mobitelu.

U sjećanju mi je ostao i Googleov brojač koji bi za svaku pretragu pokazivao brojku koliko puta je ta tema bila otvorena. Po tomu bi se čak ponekad definirao smjer kretanja komunikacijskih kampanja ili opis ciljane grupe!

Ana Marija Kostanić: Muke po prelasku s Googleovih alata na Microsoftove

Kao mali tim, Netokracija je donedavno koristila Googleove Workspace alate u svom radu. Od mailova, dokumenata, tablica, prezentacija, video poziva, pohrane multimedije, anketa… imali smo sve na jednom mjestu. Oni od vas koji su imali priliku raditi s Googleovim alatima, vjerojatno će se složiti sa mnom kako je svaki intuitivan za korištenje i odlično prilagođen za kolaboraciju.

Google kao da je uzeo Word, Excel i PowerPoint i od njih napravio lagana i efikasna web rješenja. Uz to, najvažnije, većinu toga mogli smo koristiti besplatno. Istina, Microsoftov Excel je mašina za sebe, no ako niste tvrtka od 500+ zaposlenika i 10 proizvodnih pogona, realno, ne trebate mastodontski alat. Dapače, nekada vam može i odmoći (barem tako kažu u Farseeru). 🙂

Moć kolaboracije u stvarnom vremenu je ono na čemu se Google proslavio sa svojim Workspace alatima još prije 13 godina, kada je Microsoft samo mogao sanjati o tome. Kolaboracija u stvarnom vremenu stigla je u Office tek 2016. godine. Da ne govorimo o Gmailu koji je nakon Yahoo i Hotmail ere zbilja doveo web-based mailove na novu razinu.

Outlook, s druge strane, iako se trudi – nije dostigao to user friendly iskustvo dan danas. Mi smo u prelasku na Microsoft najviše čupali kose upravo nad nelogičnostima i nekonzistenosti Outlookovog sučelja. Dobrom iskustvu iz Gmaila se dijelom pridružuje i Google Meet, koji iako limitiran u funkcionalnostima, u besplatnoj opciji ipak nudi sve bitno, a najvažnije – osnovne mogućnosti ne štekaju! Google Meet je lansiran 2017. godine isto kad i Microsoftovi Teamsi, ali je bio svima jednostavno (i besplatno) dostupan (jer Gmail), te je spremno popunio prostor koji je ostao nakon Skypea, a prije dolaska Zooma.

Na kraju, moram spomenuti i da mi je netko nedavno rekao kako nakon korištenja Microsoftovih alata ne može uhvatiti Googleov ekosustav ni za glavu ni za rep, da se nikako ne snalazi. Teško mi je to povjerovati, ali ako ima takvih, svakako bih voljela čuti iskustva (pišite u komentarima!). Jedina stvar koju ja Google Workspace alatima zamjeram je shareanje linkova. Koliko vam se puta dogodilo da link koji ste poslali kolegi nije link kojim se može otvoriti i uređivati dokument? Mnogo puta, zar ne?

Marin Pavelić: Zbog YouTubea se bavim filmom

Moje priključivanje na internet počelo je sada već davne 2008. godine. Ako sam htio pristupiti tom magičnom – i tada meni potpuno nerazumljivom internetu – znao sam da na njemu mogu provoditi samo jedan sat u jednome danu, a taj sat ekstaze provodio sam na YouTubeu.

Google zapravo nisam uopće ni doživljavao, a njega sam vidio kao mjesto gdje samo moram upisati YouTube. Tih dječijih dana nisam znao koliko će YouTube definirati moj život. U početku sam isključivo upijao animirane Lego filmove što je naravno u meni probudilo želju da stvorim svoje animirane filmove. Tako je počela moja filmmaking avantura iz koje se kasnije rodio kanal Mendax Films (tada znan kao CroatiaFX).

YouTube mi je omogućio baviti se nečime što sam smatrao nemogućim jer znanje koje sam tražio u tim godina nije mi bilo dostupno. Moj maleni gradić nema filmske klubove poput Zagreba, ali zato sam uz pomoć YouTubea stvorio vlastiti “filmski klub” koji je još uvijek aktivan od 1. studenog 2011.