9 startup savjeta u režiji ShoutEma: Usredotočite se na američko, a ne regionalno ili europsko tržište!

Naša avantura traje već više od 3 godine o čemu sam govorio u prošlom članku, a kroz to vrijeme skupili smo i ponešto iskustva. Nikad se ne zna kome koji savjet može pomoći i uštedjeti koju godinu rada i par stotina tisuća uludo potrošenih kuna, stoga evo nekoliko crtica s našeg putovanja. Od toga gdje tražiti investiciju, do toga na što gubiti vrijeme, a gdje ga štedjeti. Iz perspektive nekoga tko je pokrenuo startup u Hrvatskoj i sad ga razvija na američkom tlu...

9 startup lekcija u režiji ShoutEma

Naša avantura traje već više od 3 godine o čemu sam govorio u prošlom članku, a kroz to vrijeme skupili smo i ponešto iskustva. Nikad se ne zna kome koji savjet može pomoći i uštedjeti koju godinu rada i nekoliko stotina tisuća uludo potrošenih kuna, stoga evo nekoliko crtica s našeg putovanja sa ShoutEmom. Od toga gdje tražiti investiciju, do toga na što gubiti vrijeme, a gdje ga štedjeti. Iz perspektive nekoga tko je pokrenuo startup u Hrvatskoj i sad ga razvija na američkom tlu…

Lekcija 1: Investicija

Kako gledam na VC investiciju koju smo dobili prije 2 godine? Još uvijek vrlo pozitivno. Ako će prilike dopuštati, mislim da više nikad neću pokretati biznis bez investitora. Bootstrapping mi je previše riskantan i predugo traje te ga ne bih više radio osim u fazi razvoja proof of concepta, odnosno MVP-a (minimum viable product). VC investicija omogućuje da brže razvijete proizvod i postavite si puno veće konačne ciljeve i imate veću šansu za to ostvariti. VC je kao brak (cliche, ali istina) gdje jedan partner daje znanje, vrijeme i energiju, a drugi kapital. Prvi ne može bez drugoga, drugi ne može bez prvoga.

Lekcija 2: Gdje tražiti investiciju?

Ako radite startup i krećete iz regije, nekoliko je dobrih izvora za razmotriti.

Izvori financiranja u Hrvatskoj:

  • Investicija s vlastitim novcima od postojeće tvrtke;
  • BICRO nepovratna sredstva;
  • Poslovni anđeli.

Tri inkubatora u SAD-u:

Preporučam tu strategiju jer ćete tako odmah u startu početi raditi i živjeti na tržištu koje ciljate:

  • YCombinator je broj jedan, sve ostalo nije ni blizu, svakako barem pokušajte, jer se može upasti, nije da se ne može;
  • TechStars: Boston, NYC, SF, Boulder, možete se prijaviti na bilo koji od njih;
  • 500Startups u kojem su Toshl, Farmeron (pitajte Matiju Kopića za intro, on će biti sretan da može pomoći ;)) te odnedavno WhoAPI!

Ovih dana dok još dovršavam ovaj tekst sam u SF uglavnom se nalazim s VC-evima. Ono što čujem od njih je da su malo oprezni oko gore navedenih inkubatora i sličnih jer im se čini da ljudi koji od tamo dolaze rade to da bi bili cool i radi startup lifestylea, a ne da bi napravili pravu tvrtku – pravi “biznis”. Također je zanimljivo da su od zadnje generacije 500Startups samo jedan ili dva uspjeli naći kapital za dalje. Tako da, idite tamo, ali iskoristite to maksimalno za kontakte i odmah krenite agresivno na fundraising od nekog bolje poznatog old school angela ili VC-a. Pozornost koji ćete dobiti od većine tih inkubatora je jako kratka (mjeri se u satima) i treba ga znati dobro iskoristiti.

VC fondovi:

Kad bismo ponovo kretali, preskočio bih Seedcamp i sve ostale slične programe u Europi, te lokalne i pokušao odmah u YCombinator ili TechStars. Za doći u US na 2-3 mjeseca i sudjelovati u takvom programu ne treba vam puno novaca. Osobno sam npr, prvih godinu dana sam spavao kod prijatelja na podu, rodbine, jeftinim hotelima i motelima i još uvijek sam živ i zdrav. Ukoliko ne možete skupiti novce za put i preživljavanje u SAD-u na nekoliko mjeseci, onda možda poduzetništvo nije pravi sport za vas.

RSG-ovi Jure i Tatjana sa Sašom i Viktorom (Snimila Marina Filipović Marinshe)

A i u New Yorku kod mene u dnevnom boravku ima mjesta na kauču kad god zatreba. Doduše, djeca će vam skakati po glavi od sedam ujutro, ali no ako ste pozitivac, onda ćete i u tome naći nešto dobro: primjerice natjerat će vas da se budite ranije i odete na posao. U San Franciscu ShoutEm, Vox.io, Zemanta i Toshl imaju veliki apartman kojeg koriste brojni startupi iz regije i trenutno postaje pravi startup hub za domaće startupe. Ako trebate smještaj javite se ćim prije jer interes je popriličan.

Lekcija 3: Fokus na američko tržište, a ne regiju ili EU

Naša strategija je napraviti proizvod koji je uspješan u SAD-u i tek se onda probati proširiti na ostatak svijeta. Trenutno ne znam za neki drugi put i ovo mi se čini najlogičnijim. Problemi s kojima se susreću tvrtke koje pokušavaju rasti regionalno u Europi su preveliki i usporavaju rast do te mjere da je tvrtka u opasnosti da je u konačnici pregazi neki američki startup.

Primjerice, recimo da želimo lansirati sličan proizvod u Njemačkoj, Francuskoj, Poljskoj ili čak Sloveniji. Prva stvar na koju ćete naletjeti je lokalna konkurencija i domaće IT tvrtke. Čak i ako je vaš proizvod deset puta bolji, to ne znači da ćete dobiti posao, odnosno korisnike. Ne govorite jezik, nemate kontakte i totalni ste “autsajder”. Jedino rješenje je naći lokalnog partnera ili zaposliti lokalne ljude, a to je već avantura za sebe. Čak i ako uspijete naći izuzetno motiviranog partnera koji će izgarati s istim žarom kao i vi za vašu tvrtku, sve što još trebate, je to ponoviti sa stopostotnim uspjehom 10-15 puta, u isto toliko različitih zemalja i kultura da bi došli do tržišta veličine američkog.

Osobno se tu jednostavno ne vidim i ne bih to ni preporučio nikome kome želim dobro. Na žalost,SAD  nije slučajno lider u tehnologiji i nije Europa slučajno, što se tehnoloških inovacija tiče, još uvijek negdje u dvadesetom stoljeću.

Lekcija 4. Selidba u SAD

O ovome sam pričao na WinDaysima i dobio kritike da kako mogu reći da se treba odseliti itd. Sad sam još sigurniji u to. Hrvatska odnosno Zagreb je odlično mjesto za život i ovdje se uopće ne radi o tome, ali ako čovjek želi raditi startup u SAD-u, smatram da se onda mora s tim saživjeti do kraja. Morate razumjeti kulturu, biznis i biti u toku s aktualnim događanjima da biste mogli o uspješno poslovati na tamošnjem tržištu.

Umjesto da trošite energiju na dobijanje vladinih poticajia i osvajanje publike na lokalnim startup eventima, hrvatski poduzetnik treba sjesti avion, za start odabrati neki grad sa razvijenom startup scenom poput New Yorka, Bouldera, San Francisca i minimalno godinu dana skakutati izmedju meetupa, kupaca, inkubatora i graditi svoj network i pripremati teren za rast ako se pokaže da ideja i prva iteracija proizvoda drže vodu. Jedino nakon toga možete uopće pomisliti o prodaji na američkom tržištu.

Ivan Brezak Brkan i Viktor Marohnić u uredu ShoutEma i Pet minuta u Zagrebu (Snimila Marina Filipović Marinshe)

Prošle sam se godine potpuno preselio u New York, a moja obitelj je provela otprilike pola vremena sa mnom. Od ovog mjeseca smo se svi preselili u NYC, moja žena je dala otkaz u hrvatskoj firmi i sad smo, što bi Amerikanci rekli, “all in”. Djeca mi idu u javnu školu, a babysittericu plaćamo $20 po satu. To je velika promjena za nas i definitivno nije bilo lako donijeti takvu odluku. Imali smo više nego dobar život u Zagrebu, a ovdje se praktički vraćamo na standard koji smo imali prije 10 godina. No, mi smo uvijek bili spremni na nove izazove, radili svakakve lude stvari kao obitelj i ovo nam je nova avantura. Još smo premladi da bismo utonuli u rutinu i siguran život. Posao, kuća, pas, vikendica i slično nije nikad bila varijanta za nas.

Osim avanture, ipak postoji i nekoliko racionalnih razloga zašto smo to napravili:

  • Kroz konstantno prisutstvo ovdje mogu brže razvijati svoj network i lakše ga održavati;
  • Lakše mi je naći najbolje ljude i zaposliti ih;
  • Ljudi koji ovdje rade za nas imaju više povjerenja u firmu kad vide da smo mi maksimalno ozbiljni i spremni se potpuno posvetiti, na duge staze, bez kalkuliranja..

U SAD-u postoji previše izbora i najbolji ljudi biraju samo firme koje im dugoročno izgledaju najprespektivnije i u koje vjeruju. A mi želimo samo najbolje ljude. Meni je taj korak bio puno teži jer imam cijelu obitelj sa sobom, ali nekome ispod 30 bez obaveza je taj potez jeftin i lak i nema opravdanja da se to ne napravi.

Lekcija 5: Customer development

Startup Owner Manual Steve Blanka (iliti Four Steps to Epiphany) smo proglasili Biblijom. Mislim da je to najbolja knjiga ikad napisana o poduzetništvu i da je onaj, koji to nije pročitao do zadnjeg slova, a radi startup u današnje vrijeme, totalno lud. Shvatili smo da su nam naši klijenti i naši najbolji savjetnici. Sav feedback koji smo dobili od Seedcampovih mentora i sličnih “promatrača” nije ni blizu vrijedan kao ono što dobijete kad ste jednom na tržištu i pričate sa svojim klijentima.

Svi oni startup competitioni i slično su odličan način za građenje networka, ali nemojte da vas uspjeh tamo zavara. To što ste pobijedili ili su vam svi rekli da ste super ne znači baš ništa. Ljudi koji dolaze na takve događaje su nabrijani i svi se međusobno podupiru bez previše pitanja. Vama najviše treba kritika i konstruktivan savjet, a ne netko tko vas tapša po leđima i govori kako ste super i mrak.

Još ultimativnije od toga, trebaju vam korisnici, ako oni kažu da je vaš proizvod super, žele ga kupiti ili koristiti (ako je nedajbože free) tek onda imate potvrdu da radite nešto dobro. To je pravi znak i samo to trebate slušati, tapšanje po leđima će doći samo od sebe. Na konferencijama i startup competitiona se dobije lažni dojam uspjeha koji uglavnom ne vodi nigdje. Vanity Metrics

Lekcija 6: Kako balansirati između consultinga i razvoja proizvoda

Jedan od razloga zašto nam je toliko dugo trebalo da nam krene vjerojatno leži i u tome što smo većinu vremena posvećivali Pet Minuta, a manje ShotuEmu. Pet Minuta je firma koja je značajno narasla u samo pet godina i očito je koliko je to zahtijevalo truda. Tek nakon što se Luka Abrus pridružio i preuzeo Pet Minuta mogli smo se potpuno posvetiti ShoutEmu. A nekako su se tada stvari počele i događati. Moja pouka je da osnivač mora biti posvećen svom proizvodu maksimalno, inače neće uspjeti. Dovođenje Luke kao novog partnera u Pet Minuta je bila jedna od boljih odluka i već se sad počela isplaćivati.

Lekcija 7: Ljudi i zapošljavanje

Imamo novo pravilo. “Ni pod kojim uvjetima ne zapošljavamo nikoga manje dobrog od najboljeg”. To je vjerovatno najvrijednija stvar koju sam naučio. Znao sam to i prije podsvjesno, ali sad to komuniciram svojim partnerima svaki dan. Više nema kompromisa. Ili nam je čovjek genijalan i uklapa se savršeno ili ga nećemo zaposliti. Ništa manje od toga više nije prihvatljivo.

Saša, Viktor i Netokracijin Ivan s američkim dijelom ShoutEmove ekipe u posjeti Zagrebu (Snimila Marina FIlipović Marinshe)

Svi ste čitali Jobsovu biografiju i dio o A-class ljudima, i to je živa istina. Jedan B-class čovjek u vašem timu će uništiti cijelu firmu. Nekoliko je razloga:

  • Kao prvo A-class će napraviti sve sam, i još i više nego što ste mislili;
  • Kad A-class vidi da tolerirate B-class čovjeka, izgubit će povjerenje u vas i izgubiti motivaciju da daje sve od sebe;
  • A-class voli biti u društvu drugih A-class ljudi, te će vam privući još drugih A-class ljudi;
  • Raziđite se s B-class ljudima čim prije, ali na lijepi način, ništa im se strašno neće dogoditi, naći će novi posao preko noći.

PS: I finalni savjet. Kad firma ima dobre rezultate i rast onda je naravno sve lakše. Graf iz prošlog članka je najbolja motivacija za ljude – nema boljeg od toga. Ne samo da će početi raditi kao zmajevi, nego će i pjevati dok rade :). A da bi se do toga došlo, za to su najviše odgovorni osnivači. Jednostavno, zar ne?

Lekcija 8: Advisori iliti savjetnici

Nikad ali nikad ne plaćajte advisore odnosno savjetnike! To provjereno ne radi. Ljudi koji vas traže naknadu da bi vam bili savjetnici vam ne žele pomoći nego samo žele da ih što duže plaćate i reći će vam što god želite u tom trenutku čuti. Najbolji savjetnici će platiti da rade za vas, primjerice u obliku male investicije 🙂

Lekcija 9: Rock bendovi s više od tri člana

U pravilu ih izbjegavam. Bendovi sa više od tri člana uglavnom tako prikrivaju svoje slabosti tako što dodaju više ljudi i misle da će zvučati bolje. E pa neće ;). Svaki dobar rocker prvo mora napraviti dobar dvojac ili trojac, a tek onda mu priznam pokušaj sa većim bandom. Još da dodam da je dokazano da 100 posto poduzetnika koji slušaju dobru glazbu vodi uspješnu firme.

…no, do it your way!

Na kraju, standardna napomena – ono što je vrijedilo za nas možda uopće neće vrijediti za vas i vaš proizvod. Do it your way, u tome je cijela zabava. Ja sam sve uvjereniji da je stvarati startup najteža stvar koju čovjek može pokušati u životu. No ako to prihvatiš kao izazov, zabavi nikad kraja 🙂

“People often talk about being scared of change.
But for me I’m more afraid of things staying the same.
Cause the game is never won by standing in any one place for too long.”
Nick Cave – Jesus Of The Moon, Dig Lazarus Dig

ponuda

Komentari

  1. Dino Ravnic

    Dino Ravnic

    17. 10. 2012. u 8:47 am Odgovori

    Odlican tekst Viktore! Must read za svakoga tko pomislja na pokretanje startupa!

    Jedino komentar na “Lekcija 4: Selidba u SAD”: naime u potpunosti se slazem da moras biti blizu (unutar) main marketa, ali nikako da se cijeli business preseli. Dakle lomit firmu na dva dijela: tamo business dev u HR product dev. Tako i ShoutEm funkcionira, sta ne?

  2. Dražen

    Dražen

    17. 10. 2012. u 10:15 am Odgovori

    Faca si! Ovo za selidbu sa cilom familijom u NYC nisam znao, kapa dole za hrabrost i volju cijeloj familiji, pogotovo tvojoj supruzi, za tebe sam znao da nisi svoj 😉

  3. Goran Duskic

    Goran Duskic

    17. 10. 2012. u 11:22 am Odgovori

    Odličan tekst (odmah sam ga i shareao), al u razgovoru sa nekoliko stručnjaka dolazim do zaključka da je sve navedeno lakše reći nego učiniti 🙂 Stoga radi diskusije i daljnje edukacije donosim tekst iz drugog kuta.

    Otići u Ameriku: Povratna avionska karta (1 mjesečna plaća), smještaj mjesec dana (1 mjesečna plaća), život u Silicon Valleyu mjesec dana (1 mjesečna plaća). Trošak vize, putovnice, dokumentacije, itd (pola mjesečne plaće). Drugim rječima, ako ću 20% svoje plaće stavljati sa strane, za ovaj endevour mi je potrebno 17 mjeseci. Stoga ne čudi pitanje mog prijatelja, tko će plaćati račune dok ja skupljam za US?

    (Da se razumijemo, mi smo se odrekli equitya radi ove privilegije, nauštrb poveće kritike, pa čak i ismijavanja od strane nekih stručnjaka i “prijatelja”). So yeah, go the US.

    Hiring A players. I absolutely, beyond any doubt agree. No, kad smo mi tek kretali nakon prve angel investicije, bacili smo oko na jednog A playera. I on je bacio oko na nas. Njegova plaća u tom trenutku je bila 15,000 kuna neto. U prijevodu to je gotovo 30K kuna bruto. I živio je u drugom gradu. Sometimes you aren’t able to hire A players.

    Konzultanti su često A players. Isto tako često oni žele pomoći, a neki traže i naknadu. Ako mi A player, konzultant donese $40K (client, government grants, investment), ja ne vidim razloga zašto on nebi dobio financijsku nagradu. Smatram da absolutno svatko treba biti financijski nagrađen za svoj doprinos. Ono što želim reći je da se ne treba strogo držati savjeta “nemoj plaćat konzultante”. U nekoliko navrata sam prijateljima namještao poslove po $5K mjesečno ili $5K – $15K jednokratno dok ja u startupu radim na minimalcu. Neki su se sjetili reći hvala. Financijski nagradite svakoga tko vam je financijski pomogao.

    Nadam se da će moj komentar dodatno osvijetliti problematiku i pomoći startupima u nastajanju.

    • Dino Ravnic

      Dino Ravnic

      17. 10. 2012. u 11:47 am Odgovori

      Marko i ja kad smo bili prvi put u US bez love:

      – vlak Zagreb-Budimpesta, povratna avio karta Budimpesta-Boston ($500). Istina da nam je trebalo nekih 30 sati door-to-door, ali stigli smo 🙂

      – smjestaj: couchsurfing (http://www.couchsurfing.org/). Besplatno spavanje po kaucevima/podovima u Bostonu, New Yorku i Washingtonu.

      – hrana i ostalo nije skupo.

      Tako da moze se i bez love! 🙂

    • Viktor Marohnić

      Viktor Marohnić

      17. 10. 2012. u 3:14 pm Odgovori

      Nije jeftino, ali nije ni nemoguce. Dobar ste potez napravili.
      Sto se tice A-playera. Niti jedan startup si nemoze priustiti, a ne bi ni smio placati ljude koji rade u startupu punu placu. Oni moraju zagristi na viziju, gledati dugorocno, vjerovati u projekt, a placa im ne smije biti veca od prosjeka. To je na founderu da nadje i motivira prave ljude.

  4. Damir2

    Damir2

    17. 10. 2012. u 12:48 pm Odgovori

    Zaista odličan članak Viktora. Sve pet, kada je pohvala od mene vrijedi dvostruko 🙂

    Sve je vrlo realno. Mišljenja sam da bi trebalo napraviti neke vrste ‘most’ između regije i SAD tako da ne moraju baš svi otići tamo živjeti, barem dok se stvar eventualno ne zahukta, jer znamo da vrlo mali broj startupa uspijeva – to bi bila poprilična katastrofa. Tako rade neke razvijene zemlje za svoje startupe, a pošto mi to nećemo imati skoro naši tamo bi mogli preuzeti pitchanje i lokalnu operativu za udio u vlasništvu firme.

    Njemačka i neke Eu zemlje rade iz EU a u USA im je tek sales-marketing podružnica. Ono što želim reći ako je BMW dovoljno dobar proizvod, ne treba seliti sjedište u USA već samo prodaju. Jednako vrijedi za Internet, ako je nešto dovoljno dobro kao Skype npr tada će USA doći ovdje. Mi imamo i predugu povijest odseljavanja i pečalbe i mislim da dugoročno nema sreće u tome. Više mi se sviđa sistem koji neki ovdje navode a to je prodaja, pitchanje i PR u USA a ostalo ovdje.

    A valjda će se i EU jednog dana osvjestiti i početi stvarno raditi na razvoju modernog društva umjesto da sjede na starim zaslugama i polako propadaju. Kada dogori do noktiju predviđam brze promjene.

  5. Tonka

    Tonka

    17. 10. 2012. u 1:07 pm Odgovori

    Jako zanimljiv i više nego potreban tekst. Hvala, Viktore!
    Meni – koja nisam ni poduzetnik ni wannabe startupaš, nego žena wannabe startupaša, posebno zanimljivi ovi dijelovi s obitelji. Naime, dojam je (ne samo iz teksta nego generalno) da se u poduzetništvo te vrste mogu uputiti ili oni jako mladi koji nemaju obitelj i obaveza koje ona donosi ili ako su stariji i imaju obitelj – oni koji već imaju afirmirani biznis doma.
    Jer tko plaća račune dok wannabe poduzetnik u Americi ‘minimalno godinu dana skače po meetupovima, obilazi kupce, inkubatore i stvara network’?! Čak i obitelj koja iznadprosječno zarađuje teško da će si uopće moći priuštiti živjeti od jedne plaće godinu dana, a kamoli još i financirati skakanje po Americi, u kolikogod low cost aranžmanu bilo.
    Znam, da bi se zaradili novci treba uložiti novaca, treba riskirati, a baš to riskiranje je problematično kad imaš obitelj i kad ipak, zbog djece, težiš nekoj sigurnosti. I ja se divim onim ljudima koji su prodali stan i sve što imaju i trebaš imati to u sebi da bi bio poduzetnik, ali kad imaš djecu osjećaš odgovornost prema njima i nije ti baš svejedno ako će ona morati spvatai po kaučevima u tuđim dnevnim boravcima ako ne uspiješ.

      • Damir2

        Damir2

        17. 10. 2012. u 3:18 pm Odgovori

        Ja mislim da je situacija puno jednostavnija. Povoljno je pokrenuti startup samo kada osjecas da to moras raditi, da je to tvoja misija. To je jedini nacin da pretrpis taj ‘Struggle’ o kojem Horowitz u clanku govori. Jer u tom slucaju to i ne osjecas bas kao neki veliki Struggle.

        Sto se tice zivotnog doba, Usprkos Zuckerberga i jos par, statistike pokazuju da su opcenito najuspjesnije startupe u biznisu pokrenuli ljudi preko 40. O tome zasto je tako postoje zanimljive studije ali to sada nije tema.

        Mislim da smo mi rodjeni za startupe jer smo ruku na srce navikli na lose, i na niske prihode. Onaj koji uspijeva prezivjeti sa 2 EUR-a dnevno tesko da moze biti razocaran neuspjehom. U najgorem slucaju potrositi ce lovu investitora i ako zna kako nesto skloniti na stranu za svaki slucaj. Ako niti ne dodje do investicije, moze pokrenuti nekoliko startupa pa koji upali. Jednm ce valjda upaliti 🙂 ali samo ako vjeruje da je to posao koji mora raditi

      • Zlatko Turkalj

        Zlatko Turkalj

        17. 10. 2012. u 10:55 pm Odgovori

        Dino, zvuči razumno, no međutim ponekada te ta “noćna mora” tjera dalje od ostalih jer je rizik jednostavno golem i ne možeš si dopustiti failure. Počneš smišljati “nemoguće” stvari. Dok si ostavio sigurnosni prostor u koji se možeš povući, odškrinuo si vrata neuspjehu. IMH0

        • Dino Ravnic

          Dino Ravnic

          17. 10. 2012. u 11:25 pm Odgovori

          Skroz se slazem! Nisam spomenuo “nocnu moru” u negativnom kontekstu. Ona je itekako jako dobar motivator. No risk, no fun 🙂

          U biti svodi se sve na izlazak iz zone komfora i guranja firme, ali i sebe osobno preko raznih “granica”.

    • Viktor Marohnić

      Viktor Marohnić

      17. 10. 2012. u 3:11 pm Odgovori

      🙂 Mogu te spojiti sa svojom zenom pa da podijelite iskustva.
      Ja sam sve svoje prve poduzetnicke korake napravio sa malom djecom i nekako uspio spojiti kraj s krajem. Sad mi se to vise ne cini tako strasno, ali definitivno je izgledalo puno gore kad smo kretali. No medjutim kad covjek sve to zbroji, nema sto puno izgubiti, a moze puno dobiti nazad.

      • Tonka

        Tonka

        17. 10. 2012. u 4:48 pm Odgovori

        🙂 nitko neće napisati 10 savjeta za supruge startapaša :D, iako bi to trebalo. žena, recimo, treba biti spremna apsolutno na sebe preuzeti sve kućanske poslove, brigu oko djeca, svakodnevice, nabavke, doktore, vožnju na aktivnosti. i uz to raditi full time job. što znači potegnuti k’o konj i odreći se apsolutno ikakvog života. i svoje karijere. za to treba jako vjerovati u svog partnera i njegovu viziju.
        što se tiče ovog da se nema što izgubiti, brojke su neumoljive – kad se na papir stave računi, krediti, troškovi života, jednostavno si ne možemo priuštiti da netko od nas dvoje ne radi i još ima troškove. niš, programirat će u svo slobodno vrijeme koje uspije uhvatiti, a kad on uspije ja ću napisati knjigu sa savjetima za žene startapaša 😀

  6. Tonka

    Tonka

    17. 10. 2012. u 2:02 pm Odgovori

    Dakle, ipak. A u međuvremenu programirati u slobodno vrijeme i nadati se čudu 😀
    (a čak nisam ni ulazila u pitanja tipa da ne vidiš djecu godinu dana ako se posvetiš skakanju po americi i koliko je to sve vrijedno toga)

    • Josip Maslać

      Josip Maslać

      17. 10. 2012. u 6:14 pm Odgovori

      LOL za savjet broj 10., prvi put vidio.
      OneMillionDolarPage – e to je bio startup… 😉

      Također hvala Viktoru na dijeljenju iskustva i korisnim informacijama/savjetima!

  7. Mihovil Barančić

    Mihovil Barančić

    17. 10. 2012. u 4:56 pm Odgovori

    Viktor, hvala za dobar i poučan tekst o vaših 3 godine. Dvaput sam ga pročitao da što ne propustim. Dobro si naglasio ono gdje su stvari najtanje: mobilnost, fleksibilnost i težnju ka izvrsnosti. Moram se ipak ne složiti sa nekim stvarima, jer ipak imam eto nešto iskustva.
    Složio bih se sa tobom da ljudi probaju odmh u Y incubator ili Techstars, ali isto tako treba znati da je tamo prolaznost 3% te da još nitko iz Hrvatske nije uspio upasti. U 500 su ušli Farmeron i Whoapi, dio iskustva je Matija prenio, a dečki će nam pisati čim stignu-idu u petak. Mislim da treba što više ubrzati razvoj i to napraviti ako možeš bootstrapingom, a ako ne sa bilo kojim inkubatorom, angelom i partnerom samo da izbaciš što prije proizvod, Stevica eto ima izvrsna iskustva sa Bugarima. Ljudi prijavljujte se i idite na konferencije, sve da dođete u priliku dobiti sredstva za svoj projekt, a ako to znači i neku nagradu koja ništa ne znači, pa što, samo ne gubite fokus sa svog projekta.
    A-class ljudi su super, ali ih nije baš tako lako dobiti, pogotovo u Hrvatskoj, imali smo nedavno primjer Farmerona i njegovog zapošljavanja u kojem ekipa nije shvatila baš ono što si rekao-da će biti dio nečeg super.
    Što se tiče savjetnika, valjda si mislio na neke američke predatore kakvih ovdje nema, tek će se pojaviti. Imali smo ovaj tjedan takav slučaj sa poslom koji je trebalo obaviti za Whoapi u US i nismo dali postotak vlasništva jer smo mislili da je to krivo nego smo platili tarifu jer smo imali novca (uf, bila je američka). U Hrvatskoj ne možeš reći da nema ljudi koji nisu spremni pomoći i smanjiti tarifu kad si startup. Zadnje je što ćeš dati udjel u svom projektu umjesto fee savjetniku, a opet ne mogu ljudi raditi svoj core business besplatno, kompromis je možda ići na uspjeh ili u sklopu cijelog paketa investicije dogovoriti i dobro savjetovanje.

  8. Damir2

    Damir2

    18. 10. 2012. u 10:58 am Odgovori

    Možda još samo da prokomentiram zapošljavanje ‘A’. Definitivno vrlo poželjno. Ali nažalost dosta teško ostvarivo. Svi znamo da 95% startupa propada, a to znaju i ‘A-i’ (ako ne znaju onda i nisu A).

    I sad kako privući vrhunske stručnjake, kojima brojne etabliranije firme nude odličan posao plaću i karijeru. Pa još ako nismo ni dobili VC kapital, vrlo teška misija. Neko vrijeme još ih i možemo održavati entuzijazmom, ali ako startup ne uzleti nakon godinu dana (vrlo često), teško ćemo ih zadržati.

    Meni se čini ipak realnije da stvar izguramo sami i sa vrlo malom ekipom kako god znamo i umijemo, pa kad i ako se počne nešto dešavati tek onda postoje šanse da ćemo ih privući.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Startupi i poslovanje

EU fondovi pozdravljaju startup scenu u Hrvatskoj sa 150 milijuna kuna

Europskim fondom za regionalni razvoj osigurano je 150 milijuna kuna bespovratnih sredstava koja su isključivo namijenjena novoosnovanim mikro, malim i srednjim poduzetnicima.

Kolumna

Zaposli, umreži, zadrži: Novi pristup zadržavanju zaposlenika

Najbolja praksa zadržavanja zaposlenika nije stalna nabava novih igračaka za vaše zaposlenike. Neće vas spasiti novi stol za ping-pong. Spasit će vas strategija "hire & wire": zaposli, umreži i zadrži.

Kultura 2.0

Tonči Huljić, Pitbull i ništavilo osrednjosti iliti zašto Zapad prihvaća promjene, a Balkan ne.

Digital Shapers konferencija iz glazbenog aspekta. Tonči Huljić i Christopher Ludwig o prilikama i neprilikama novih digitalnih promjena u industriji.

Što ste propustili

Vodič

Pregled top freelancing platformi: Koju odabrati i na kojoj se zadržati?

Kako se snaći u freelance vodama i što prije isplivati na površinu, otkrivamo u pregledu najpopularnijih freelance platformi.

Intervju

Krk i Zagreb među pametnijim su gradovima u Hrvatskoj, a i Europi

Hrvatski gradovi sve su pametniji, a tehnološke inovacije i rješenja u Krku i Zagrebu prepoznata su i na sajmu Smart City Expo u Barceloni.

Internet marketing

Priča o Ani Zibar: Kako je jedna influencerica postala utjecajna

Prašina oko influencera se ne stišava, posebice nakon što je nekolicina njih u prije nekoliko dana gostovala u popularnoj emisiji Nedjeljom u 2. Otvorilo se tu ponovno mnogo pitanja, ali i pokazalo koliko ima nepoznanica, pa i predrasuda. Mnoge od njih rasvijetlit će put jedne influencerice: upoznajte Anu Zibar.

Izrada web stranica

WordPress 5 i njegov editor Gutenberg podijelili su WordPress zajednicu

WordPress 5 dolazi, bolje se pazi? Prva nadogradnja WordPressovog editora u dugo vremena podijelila je zajednicu, ali što nam on uopće donosi i treba li vam uopće?

Startupi i poslovanje

Nakon 10 godina i više od 100.000 isporučenih ‘capricciosa’, Pauza.hr je doživjela redizajn

Ogladnjeli ste i u tražilicu ovih dana ukucali pauza.hr, a dočekalo vas je iznenađenje?

Startupi i poslovanje

Autonomni roboti Gideon Brothersa za blagdane će pomagati radnicima Atlantica, Orbica i Tokića

Tvrtka Gideon Brothers predstavila je u Zagrebu svoj prvi komercijalni proizvod, ali i partnerstva te investitore.