7 psiholoških istraživanja koja će vam pomoći da budete učinkovitiji na društvenim mrežama

Ne može se poreći da su društvene mreže promijenile način kako komuniciramo – međusobno, ali i s brendovima koji žele da budemo njihovi korisnici. Svi oni koji se bave komunikacijom putem ovog medija vjerojatno svakodnevno eksperimentiraju s vrstom i oblikom sadržaja koji prezentiraju te mjere njihovu učinkovitost. No, i prava psihološka istraživanja mogu nam pomoći da u tome budemo pametniji.

Courtney Seiter, direktorica za content marketing u Bufferu (inače, odličan alat za dijeljenje sadržaja na društvenim mrežama), sastavila je za Huffington Post presjek sedam istraživanja koja mogu pomoći marketingašima da budu pametniji.

1. Svi smo nešto napisali, a potom se predomislili

Znate li onaj osjećaj neugode koji dobijete nakon što ste napisali nešto i prije no što ste stisnuli Enter te poslali to svijetu? Nekada u tom trenutku postanemo još kreativniji te nadopunimo već napisano, a ponekad u potpunosti promijenimo mišljenje. Dva su istraživača provela studiju o samocenzuri na Facebooku, odnosno o nikad objavljenim postovima.

Tijekom 17 dana pratili su aktivnost 3,9 milijuna korisnika. 71% njih je u to vrijeme napisalo barem jedan status ili komentar, a potom su ga odlučili ne objaviti. U prosjeku, promijenili su mišljenje u 4,52 statusa i 3,2 komentara.

Ako im je teško procijeniti publiku, veća je vjerojatnost da će se samocenzurirati, kažu istraživači. Na Facebooku je, naravno, teško ugoditi svima, stoga je ovakvo ponašanje normalno. Courtney smatra da ovo istraživanje treba marketingaše ponukati da od svoje ciljane publike kreiraju persone, zamišljene osobe koje predstavljaju prototip ciljanog korisnika. Time će lakše moći predvidjeti kako će određene osobe reagirati na kakav sadržaj, a i manje će se suzdržavati od kreiranja “mlakog”, sigurnog sadržaja.

2. Emocije koje se dijele putem interneta su zarazne (posebice sreća)

Ovu nam je tvrdnju pokazao Facebookov kontraverzni eksperiment, ali i istraživanje koje je napravilo sveučilište u Kaliforniji. Istraživači su koristili softver ne bi li pregledali emocionalni sadržaj milijarde Facebookovih postova tijekom dvije godine, posebice tijekom kišnih dana, kao što je današnji, kada je šansa za postavljanje negativnih postova bila veća (glupa, dosadna kiša!).

Primijetilo se kako se negativno raspoloženje osoba kod kojih pada kiša širilo i na njihove prijatelje u čijim je gradovima sjalo sunce u tom trenutku. Kako su naveli istraživači – ono što ljudi osjećaju i govore može se proširiti u razne dijelove svijeta već istoga dana.

Srećom (!), pokazalo se i kako je sreća zaraznija od negativnih emocija, a upravo to marketingaši mogu upotrijebiti za svoju korist – širite pozitivne poruke, trudite se da vaši korisnici budu sretni. Negativne i konfliktne situacije pokušajte prebaciti izvan javnog dijela, po mogućnosti offline, kako biste spriječili širenje negativnih emocija.

3. Profilna slika ostavlja jak dojam u djeliću sekunde

Znamo da je vizualni sadržaj iznimno važan na društvenim mrežama, ali ovo istraživanje pokazuje kako donosimo zaključke o ljudima prema njihovoj fotografiji u samo 40 milisekundi. Istraživači su koristili slike snimljene u istim uvjetima, ali s malo različitim izrazima lica modela. Pokazalo se da i najmanje varijacije mogu u potpunosti promijeniti način na koji percipiramo osobu.

Zbog toga je važno A/B testiranje prije no što stavite profilne slike na društvene mreže, pogotovo ako je riječ o osobi. Bacite oko i na ono što Moz kaže o ovoj temi.

4. Biramo ono što ćemo dijeliti, ali to se razlikuje od zemlje do zemlje

Četvrtina korisnika društvenih mreža dijeli većinu onoga što radi ili osjeća online, a 19% ne dijeli ništa. To se razlikuje od zemlje do zemlje – oni koji dijele više nalaze se u Aziji, Africi ili Južnoj Americi, dok Europljani dijele manje od ostalih. Zbog toga nam i očekivanja od ciljane skupine moraju biti različita – bilo bi zanimljivo ići i dublje te vidjeti kako se ponašaju različite zemlje u Europi, pa i pokrajine u jednoj zemlji.

5. Dobivanje povratnih informacija dovodi do osjećaja pripadnosti

Kada govorimo o zajednici na društvenim mrežama, tu nije riječ samo o frazi, nego se korisnici ovog medija upravo na taj način i ponašaju, pogotovo oni aktivniji. Pokazalo je to istraživanje dr. Stephanie Tobin, u sklopu kojega je dio aktivnih korisnika nastavio sa svojim navikama, a dio je samo trebao promatrati što njihovi prijatelji rade. Oni koji nisu dva dana ništa dijelili na Facebook zamijetili su negativne posljedice, jer nisu imali osjećaj pripadnosti i povezanosti. Još su se gore osjećali oni koji na svoj sadržaj nisu dobivali nikakve povratne informacije.

Mislim da je pouka ovog istraživanja za marketingaše jasna – korisnici društvenih mreža žele razgovor, žele povratne informacije. Fokusirajte se jednako na promoviranje vlastitog sadržaja, kao i na komuniciranje s korisnicima. Time dobivate njihova vrijedna mišljenja, ali i vjerniju publiku.

6. Od uzbuđenja do dijeljenja na društvene mreže

Emocije utječu na marketing, to je jasno, a poznato je da korisnici koji su uzbuđeniji, bilo da su ljuti ili oduševljeni, češće pišu o tome na društvenim mrežama. Istraživanje Jonaha Bergera nudi teoriju o tome – emocionalno uzbuđenje aktivira naš živčani sustav, a dijeljenje na društvene mreže može nam pomoći da se maknemo iz tog stanja.

To je dokazao eksperimentom u sklopu kojega je dio osoba gledao video zapise nabijene emocijama, dok je dio gledao neutralne videe. U drugoj grupi je odredio dijelu ispitanika da trče u mjestu, dok je drugi dio sjedio. Potom se pratilo koliko su bili voljni dijeliti određeni članak na društvene mreže. Oni koji su bili uzbuđeniji češće su dijelili sadržaj, bez obzira je li to uzbuđenje bilo emocionalno ili fizičko.

Zaključak za marketingaše? Neka sadržaj koji dijelite izaziva emociju, stoga je veća vjerojatnost da će ga čitatelji dijeliti dalje. Ili ih potaknite na vježbanje, oboje pali. 🙂

7. Moramo dijeliti previše!

Svi volimo pričati o sebi, pa time i dijeliti informacije o sebi na društvenim mrežama. A istraživači s Harvarda došli su do zaključka da nam to pričinjava jednak užitak kao hrana, seks ili novac. Neke studije čak pokazuju da su se ljudi voljni odreći novca samo da bi mogli razgovarati o sebi. Istraživači sa Stanforda otkrili su da su 80% postova s društvenih mreža objave o nečijim iskustvima.

Marketingaši bi stoga, koliko god to možda naporno bilo, trebali poticati svoje korisnike što govore o sebi samima. Uz vještine korisničke podrške takve korisnike treba pretvoriti u zagovaratelje – ali to znači da brend treba manje pričati o sebi, a više slušati druge.

Što mislite o ovim istraživanjima? Iznenađuju vas ili potvrđuju ono što već znate?