5 razloga zbog kojih je hardver, hot, hot, hot, hot, hot!

Aleksander Tõnnisson, direktor i suosnivač estonskog hardverskog akceleratora Buildit, koji je nedavno poslao poziv i ovdašnjim startupima da se prijave za program, u svojemu je predavanju na IDCEE-u naveo četiri ključne stvari koje su dovele hardver tamo gdje je danas i omogućile lakše kreiranje prototipa i gotovih proizvoda. To su, kronološki, Arduino, Raspberry Pi, Kickstarter, Pebble. Dok su prva dva čimbenika olakšala stvaranje stvarčica koje će rješavati neke od problema, crowdfunding platforme, a uz to i Pebble, koji je “probio led”, omogućile su lakši dolazak do publike te financiranje postupka proizvodnje, čiji su troškovi daleko veći nego kod softverskih projekata.

No, treba uzeti u obzir i još jednu stvar. Koliko nas zapravo nosi Pebble? Druge pametne satove? Narukvice? Iako Netokraciju čitaju obožavatelji gadgeta, vjerujem da su oni koji koriste ovakve naprave i dalje u manjini. No, Aleksander uspoređuje to s korištenjem prvih mobilnih uređaja – prvo se o njima mnogo pričalo, a danas ih gotovo svi posjeduju. Očekuje da će se slično dogoditi i u hardverskom svijetu – do 2020. Svaka će osoba na svijetu prosječno koristiti 10 elektroničkih napravica, odnosno bit će ih oko 80 milijardi – sada ih je 100 puta manje, ali zato je sad i pravi trenutak za bacanje u posao, ali i ulaganje.

A evo i onih, iz naslova obećanih, pet razloga:

1. Hardverske su komponente jeftinije.
2. Povezivost sa softverom je poboljšana.
3. Kreiranje prototipa daleko je lakše (jesmo li spomenuli 3D printere?).
4. Pametni telefoni i tableti su sveprisutni.
5. Ne zaboravimo i crowdfunding platforme.

Životni ciklus hardverskog startupa

Treba imati na umu da je životni ciklus hardverskog startupa ponešto drugačiji i kompliciraniji od softverskog. Da, oba počinju idejom, a potom slijedi Minimum Viable Product (ili, kako neki kažu, u hardverskom svijetu je važnije postići Minimum Exciting Product – najosnovniji proizvod koji će zainteresirati, uzbuditi ciljanu publiku, a koji ne mora biti nimalo atraktivan). U toj fazi se traži pravo vrijeme za izlazak na tržište, pravi se prototip, radi se na product dizajnu, softveru, firmwareu, CAD-u… Slijedi proizvodnja, koja je doista posebna priča (na panelu u kojemu su, uz Aleksandra, sudjelovali Jeff Katz, direktor u Hardware.co, Yaroslav Romashko, suosnivač i direktor operacija u akceleratoru Carrot te Aleš Špetič, direktor CubeSensorsa, povela se oštrija rasprava o razlici između proizvodnje u Kini ili u lokalnim tvornicama. CubeSensors se u većini proizvodi u Sloveniji, a Alešove razloge za to možete pronaći i u izvještaju s njegovog predavanja na konferenciji Shift.), a tu dolazimo do dizajna za proizvodnju, alata, sastavljanja, kvalitete, certificiranja, pravila, logistike, a i problema novčane prirode, jer cijeli ovaj proces itekako košta. Posljednji dio se odnosi na prihode (i rashode), i tu imamo financiranje, investicije, brendiranje, marketing, plaćanja, korisničku službu, distribuciju, PR, crowdfunding… Doista, pune ruke posla za hardveraše.

Novi poslovni modeli

Tek što smo naučili izraze kao što su SaaS, freemium i drugi poslovni modeli koje su nam donijeli softverski startupi, vrijeme je da izvadimo notesić i olovčicu ili kakvu pametno pisalo i zabilježimo modele koje donosi hardver:

1. HaaS – hardware as a service. Primjer – lokalni spremnik za podatke u oblaku. U obliku jajeta.
2. Hardmium – Poput freemiuma, osnovni proizvod je za sve isti. Ako želite dodatne funkcionalnosti, platite. 🙂
3. HaaP,  hardware as a platform – zašto netko ne bi kreirao softver za hardver?
4. Hard data – prikupljanje podataka i njihova analiza uz pomoć hardverskih spravica, pa potom prodaja tih podataka.

I doista, za kraj izdvajamo zanimljiv podatak kako je usporio rast prodaje pametnih telefona, tableta, računala, a istodobno raste prodaja uređaja koji komuniciraju s drugim uređajima. Vrijeme za uskakanje na hardverski vlak nikad nije bilo bolje – osim, možda, jučer.