Zašto bi Frank Underwood bio ponosan na Ivana Burazina?

Zašto poduzetnici, posebice tehnološki, podilaze političarima? Mrežin urednik Oleg Maštruko u svojoj današnjoj kolumni na Bugu kritizira “određene” IT poduzetnike što svoje ruke prljaju slikanjem s hrvatskim političarima. Da otkrijemo javnu tajnu, radi se o Josipovićevom klikanju na objavu najnovije verzije splitskog CodeAnywherea suosnivača Ivana Burazina i Vedrana Jukića. Sramotno. Užasno. Srećom, “igranje” s političarima itekako ima smisla, no da biste ga shvatili, morate očito biti – poduzetnik.

Perje, startupovsko!

Oleg je u potpunosti u pravu kad navodi kako se, na žalost, u Hrvatskoj mnogi političari koriste uspješnošću poduzetnika kojima – kako pak naš zajednički kolega Ivan Pekarik navodi – aktivno odmažu. Bilo da se radi o porezima, prirezima ili neodržanim obećanjima – priču o tome kako Hrvatska nije idealna država za poduzetnika znamo već koliko i činjenicu da ćemo sutra najdražem, nježnijem spolu nositi karanfile (pardon, ruže – s obzirom da karanfili pripadaju dobu u kojem bi se današnji “pljuvači” s entuzijazmom rukovali s političarima).

Ukoliko već spominjemo lajkanje spomenute objave, spomenut ću i desetke stranaca koji su lajkali priču o CodeAnywhereovom pokretanju. Naravno da su i oni u čudu kako predsjednik jedne zemlje, kamoli male nebitne Hrvatske, daje pet minuta pažnje jednom, relativno malom projektu. Kolege iz susjedne Srbije taj isti članak prenose pitajući se hoće li ikad njihov predsjednik podržati startup.

Mislite da su Amerikanci, uzori ostatku svijeta što se tiče startupa, drugačiji? Sastanci osnivača tehnoloških tvrtki poput Dropboxa i Facebooka s Obamom prošli su sve opće, ne samo tehnološke portale. U još bližem 10 Downing Streetu često su se pojavljivali pokretači uspješnih britanskih startupova, akceleratora, a s njima i tehnološki novinari. Mislite da su njhovi političari zaista toliko “bolji” od naših? Ovisit će o pojedincu, ali svi političari u podršci tehnološkim tvrtkama vide političku korist – u medijima, društvu itd. Da li SAD i Velika Britanija  imaju bolje uvjete za poduzetnike? Naravno. No “neslikavanje” s političarima neće biti od veće koristi poduzetnicima u Hrvatskoj. Politiku u ovom slučaju treba iskoristiti za poduzetničku korist, odnosno u startup i tehnološkoj terminologiji – hakirati.

Igrom do rezultata – za startupere

Ponavljam, nebrojeno je primjera koji itekako dobro ilustriraju Olegovu i Ivanovu poantu: od HGK-ovog “poreza” na disanje tvrtki do nebrojenih propisa na kojih su se mnogi već osvrnuli, prezivali se oni Prpić ili pak Cvetojević. Kužimo. Razumijemo. Kapiramo. I što očekujete od poduzetnika, da samo stoje sa strane, pljuju po političarima i nadaju se boljem sutra?

Nema šanse, startuperi su prvenstveno snalažljiva bića i iskoristit će sva oružja u svom arsenalu da pokrenu stvari. Granica suradnje će uvijek postojati, ali da bi dobili male bitke za dugoročnu korist, “zaprljat će ruke” – ukoliko na to tako želite gledati.

Ima koristi od politike – za startupe, ako već ne i zemlju

Čak i ukoliko od političara neće biti koristi, slikanje s Predsjednikom Republike Hrvatske, dolazak ministra na konferenciju ili pak posjeta investitora Pantovčaku koristit će poduzetnicima s obzirom na njihove vanjske interese. Govorimo o investitorima, kupcima, partnerima i svima onima koji će lajkati Burazinovu sliku s predsjednikom jedne države – jer ispada faca. Na Netokracijino predstavljanje prije godinu dana došli su britanski veleposlanik te hrvatski ministar poduzetništva. Mislite da to nije koristilo predstavljanju ove stranice u širim medijima, da nam je dalo značaj? Naravno da jest.

Na isti način kao što značaj daje i dobra referenca ili odlična preporuka. Politika je u svojoj biti igra koju treba znati igrati. Kolege iz Slovačke, makar imali bolje uvjete poslovanja, drže fige da njihov predsjednik ikad pogleda startup. Ni druge zemlje nisu drugačije. Čak i figurativna podrška Hrvatsku je izdvojila među drugim zemljama.

Je li Josipovićev interes za startupima konkretno promijenio situaciju za startupe u Hrvatskoj, vjerojatno ne, ali je 500 Startupsov osnivač Dave McClure izjavio kako je upravo predsjednikov post na društvenim bio presudan da dođe u Zagreb, ne Varšavu. U Zagreb, u kojem je riječki WhoAPI dobio investiciju, otišao u SAD i čiji su se osnivači vratili “nabrijani” na nove projekte i s iskustvom koje inače ne bi dobili. Igrali smo igru, “zaprljali ruke” i imali od toga koristi. Jesmo li napravili protuefekt? Sumnjam da će netko u ovoj državi dobiti glasove na račun podrške poduzetnika. Jedni vjeruju da su svi poduzetnici lopovi, a poduzetnički-orijentirana populacija je skeptična oko svakog PR-a.

Nemojmo si mazati oči ni jednom, ni drugom stranom

Obama, Cameron ili naši političari – dobar su PR. Možemo sanjariti o idealnom svijetu, ali poduzetnici su – upravo zbog poreza i prireza i klijenata i medija – itekako svjesni stvarnog načina funkcioniranja svijeta.

Druga opcija je zaista odmaknuti se od “parazita i krvopija”, što je legitiman stav. No pogrešno je pretpostaviti da neki poduzetnici “ne shvaćaju” povezanost, ne pretpostavljajući da itekako jasno vide korist za sebe u tih nekoliko fotografija. Burazin na sljedeći sastanak s investitorom može doći s fotografijom hrvatskog predsjednika, na koju se možete kladiti da će ipak osoba s druge strane stola dignuti obrvu malo više. Hrvatska od toga možda neće imati korist. Poduzetnik hoće. Njegovi zaposlenici hoće. Njegov projekt hoće. Zaista, poduzetnika koji se snašao, ne treba žaliti. Nije ukrao. Nije naudio. Nije bio Frank Underwood, ali bi Frank na njega ipak bio ponosan.

Ažurirano: Nekoliko minuta nakon objave ovog članka…