Videoeseji na YouTubeu: Ozbiljni kao znanstveni radovi, atraktivni kao filmovi!

Da ima sve kvalitete znanstvenog rada zadnji put sam pomislila gledajući video na temu zavisti jedinstveno pronicljive i kreativne analitičarke društvenih tema koja stoji iza YouTube kanala Contrapoints. I to odličnog znanstvenog rada jer, osim pregleda teme, nudi i nove uvide i tumačenja.

Gledajući taj video razmišljala sam koliko je fascinantno da je sadržaj kakav je inače dostupan u časopisima koji se nalaze samo u akademskim knjižarama i knjižnicama i dopire do vrlo uske publike – putem novih platformi besplatno i široko dostupan milijunima gledatelja.

Umjesto akademskih časopisa – kulise, likovi, šminka…

Možda još fascinantnije je da toliko kvalitetnu analizu autorica Natalie Wynn toj publici ne prezentira kroz zakučaste predugačke rečenice nego kroz niz vizualno atraktivnih scena i likova koje je stvorila kombinacijom kulisa, rekvizita, kostima, pretjerane šminke i frizure. Pravi filozofski i sociološki teatar!

Contrapoints je pripadnica jednog od najskrivenijeg dragulja YouTube sadržaja – videoeseja. Da bi se nešto moglo nazvati videoesejom, prema šturoj definiciji Wikipedije, treba, baš kao i u onom pisanom, predstaviti ideju, razraditi je i to potkrijepiti argumentima i na kraju nešto zaključiti. Nemaju svi videoeseji kvalitete znanstvenog rada, niti trebaju imati – neki nude samo vizualno dotjerani sažetak ili analizu fenomena, da li popkulturnih, znanstvenih, društvenih, filmskih ili modnih.

No pojedini videoeseji postali su prava mala umjetnička djela. To su često videa koja traju do gotovo dva sata, iz kojih će gledatelj puno naučiti i steći novi uvid u temu, a pritom će se i zabaviti te uživati u svojevrsnoj predstavi sačinjenoj od glazbe, scenografije, kostima i vizualnih efekata.

Upravo ta kombinacija ozbiljne analize i kritike s dopadljivom prezentacijom ih čini fenomenalnim djelom u kojem gledatelj može uživati bez obzira na kompleksnost sadržaja.

Krenulo je s filmskim kritikama

U videoeseju o tome kako strukturirati video-eseje (baš meta!) skoro pa rodonačelnici žanra Tony Zhou i Taylor Ramos, koji stoje iza kanala posvećenom analizi filmova Every Frame a Painting, kažu da videoesej nije esej već film. Najbolji videoesejisti su zato oni koji erudiciju i talent za analitičko predstavljanje teme kombiniraju s talentom za predstavljanje teme kroz vizualno pripovijedanje.

Možda su zato prvi videoesejisti bili zaljubljenici u film koji su se bavili filmskim temama – od kritike aktualnih filmova do analiza stila pojedinih redatelja te korištenja određenih elemenata filmskog jezika. U međuvremenu su ih prihvatile službene filmske, kritičarske i akademske zajednice – David Fincher producirao je za Netflix seriju videoeseja posvećenih filmu Voir (jedan od autora je i Taylor Ramos), a postoje i znanstvene publikacije posvećene filmskim videoanalizama.

S doktorata na YouTube

Filmski videoesejisti izmislili su i etablirali žanr, međutim, u posljednjih nekoliko godina primat polako preuzimaju analitičari svih vrsta društvenih i kulturnih tema. Često se bave aktualnim temama poput roda, rase, teorija zavjera ili influencera, ali i općim, uglavnom filozofskim pitanjima morala, vjere, srama ili bogatstva.

Bit ću pristrana i reći da je Natalie koja stoji iza kanala Contrapoints apsolutna pobjednica žanra. Teme koje obrađuje aktualne su, vizualno nenadmašno predstavljene, uvijek dobro istražene i potkrijepljene citatima. Natalie ima diplomu iz filozofije, a YouTubeu se okrenula kad je, razočarana okoštalim strukturama znanstvene zajednice, odustala od doktorata i akademske karijere.

Umjesto pisanja radova koje bi u znanstvenim časopisima čitali samo njoj slični izabrala je širokoj publici filozofske teme predstavljati vizualno atraktivno i često urnebesno zabavno. Njezin je kanal nastao djelomično kao kontra (otud naziv) činjenici da je prije par godina YouTube bio leglo radikalno desničarskog sadržaja pa je snimala videa od 10-15 minuta s protuargumentima.

James Charles, Spinoza, porno zvijezda i Twitter u istom videu

U međuvremenu je stekla vojsku obožavatelja (kanal ima 1,5 milijuna pretplatnika, a najpopularniji uradci i po 3,5 milijuna pregleda) te s vremenom, podržana novčanim doprinosima fanova na Patreonu, počela producirati vizualno i sadržajno sve elaboriranije videoeseje. Natalie vrlo otvoreno zagovara ljevičarske i liberalne stavove, ali ne libi se dati fer priliku i drugoj strani i priznati rupe u argumentaciji “svoje strane”. I pritom je zanimljiva, duhovita i još se uspije šaliti na svoj račun!

Eto, ne znam kako da je više preporučim osim da ne znam tko bi još mogao u istom videu spojiti beauty influencere Jamesa Charlesa i Tati, filozofa Spinozu, porno zvijezdu i šejmanje na Twitteru kao što to čini njezin video o kulturi ukidanja (“cancelling”).

Vrlo sličan kanal je PhilosophyTube čiji naziv spajanjem filozofije i YouTubea najbolje opisuje fenomen suvremenih filozofa koji svoje stavove iznose u kreativnom formatu – u eseju na temu debljine i generalno standarda ljepote autorica sociološke i kulturalne argumente izlaže gotovo u formi recepta za tortu.

Filozofske teme obrađuje i Tom Nicholas koji je počeo sramežljivo, kao diplomant filozofije, snimati videa u kojima gledatelje upoznaje s najvažnijim filozofskim školama i pojmovima da bi se, osnažen gledateljstvom i financijskom podrškom sponzora i Patreona, i on dao u kritiku i analizu aktualnih društvenih tema. Pa je snimio i svoje viđenje kulture otkazivanja ili fenomena obožavanja Elona Muska, ali od njega možete saznati i zašto su filozofski videoeseji toliko gledani – jer su akademski eseji namjerno loše i zakučasto napisani.

Ne bave se svi teškim temama

Štoviše, jedna od mojih omiljenih, Mina Le, bavi se modom. Neki od njezinih najpopularnijih videa imaju više od milijun pregleda i analiziraju koliko je odjeća junakinja ili negativaca u Disneyevim animiranim filmovima povijesno vjerodostojna. Između obične modne influencerice koja komentira odjeću i Mine Li razlika je u tome što Mina o modi priča analitički, objašnjavajući društveni i gospodarski kontekst te potkrijepljeno citatima i izvorima.

Na valu popularnosti videoeseja nastao je i podžanr autora koji analiziraju popkulturna događanja i fenomene te internetsku kulturu.

T1janitor komentira popularne serije, stereotipe u pop kulturi, odnosno – ono što ga zanima i što mu se sviđa, i to uglavnom iz rasne perspektive. Pop Culture Detective kaže da stvara videoeseje koji istražuju sraz politike, muškosti i zabave, najčešće na primjeru filmova i serija. Nerdwriter1 se bavi najrazličitijim temama – od klasičnog slikarstva preko zombija do filmova, a svaku temu obradi u manje od 10 minuta.

Teme koje obrađuje tiffanyferg u svojem serijalu Internet Analysis uglavnom se bave fenomenima internetske kulture – uglavnom problematičnim trendovima, influencerima i njihovim dramama (ali ne voajerski, nego analitično). Fenomenima internetske i popkulture, ali i dilemama koje milenijalci ili generacija Z imaju o svijetu oko sebe, poslu, obrazovanju, kreativnosti, aktivizmu i slično bavi se i Francuskinja Alice Capelle. Ne treba zaboraviti Lindsay Ellis, jednu od najdugovječnijih videoesejistica koja još uvijek snima i bavi se uglavnom filmskim temama.

Uglavnom, o videoesejima bi se mogao napisati esej, a i meni je sigurno promaklo dosta odličnih autora pa cijenim preporuke. Ako vas je imalo zaintrigirao ovaj žanr, preporučujem da jednostavno počnete gledati štogod vam zapne za oko, a YouTubeov algoritam će učiniti svoje.