Ubuntu Edge, najambiciozniji crowdfunding projekt u povijesti, ipak nije bio uspješan. Ovaj pametni telefon i PC u jednome, odnosno, superphone, pokušao je prikupiti 32 milijuna dolara putem Indiegogo kampanje, no usprkos obećavajućem početku, za postizanje cilja nedostajalo je 19 milijuna. Zašto je projekt bio neuspješan? Hrvoje Hafner donosi sedam razloga.
Ubuntu Edge, najambiciozniji crowdfunding projekt u povijesti, ipak nije bio uspješan. Ovaj pametni telefon i PC u jednome, odnosno, superphone, pokušao je prikupiti 32 milijuna dolara putem Indiegogo kampanje, no usprkos obećavajućem početku, za postizanje cilja nedostajalo je 19 milijuna. Zašto je projekt bio neuspješan? Hrvoje Hafner donosi sedam razloga:
1. Izgubili su momentum nakon Early bird popusta
Za kampanje visokog profila, koje se potpiruju učinkovitim PR-om, prvih par dana kampanje su ključni. Trendovi doniranja, o kojima se može čitati na Kickstarterovom blogu, govore upravo tome u prilog. U prva 24 sata stići će vam donacije koje su posljedica PR-a i to je vjerojatno najveći trend koji ćete imati. Nakon tri dana, odnosno, nakon što ste postali stara vijest, slijedi “mrtva zona” u kojoj donacije stižu inercijom.
Canonical je ispravno razmišljao kada je dao popust onima koji prvi sudjeluju u kampanji (600 dolara umjesto 830 za prvih 5000 donatora), međutim razlika u cijeni bila je prevelika da se uključite nakon što popusta više nije bilo. Pokušao je grešku ispraviti novim paketom Double Edge, gdje za 1400 dolara dobivate dva Ubuntu Edgea, ali bez rezultata. Kome trebaju dva ista telefona? Rješenje do kojeg je došao nakon prva 24 sata kampanje je ono koje su trebali imati odmah na početku. Cjenovne razrede razbiti u manje pakete i skok u cijeni napraviti manje osjetljivim. Dok su posložili novi model, prvi hype već je prošao.
Jedna od glavnih kritika Ubuntu Edgea je njegova cijena. Canonical se itekako potrudio da ona bude što niža i to je stavka na koju nisu mogli utjecati. Željeli su proizvesti 40.000 komada ili više. Troškovi proizvodnje su fiksni i iznose 32 milijuna dolara i to je razlog zašto Canonical nije sve mogao telefone dati za 600 dolara, nego se morao igrati sa cjenovnim razredima. Tek nakon dvadesetak dana kampanje uspio je osigurati dodatni popust od proizvođača komponenti od kojih je telefon trebao biti napravljen i ponuditi fiksnu cijenu od 695 dolara. Nažalost, prekasno.
2. Većina (crowd) još uvijek vrhunske telefone kupuje uz subvencije operatera
Kako ste vi došli do svojih pametnih telefona? Imate li dugoročni ugovor sa svojim operaterom? Većina korisnika pametnih telefona svoj je kupila uz popust tako što je potpisala takav ugovor. Na taj način operateri subvencioniraju telefone i na sebe preuzimaju dio troška jer, ustvari, oni plaćaju punu cijenu proizvođačima (uz, naravno, popust na količinu) nadajući se da će im se subvencija povratiti kroz mjesečnu naknadu i troškove koje će korisnik napraviti. Zbog toga korisnici teže izdvajaju puni iznos za kupovinu novog mobitela.
3. Enterprise bundle nije imao zasebnu kampanju
Canonical je znao da se bez većih igrača koji bi uzeli više uređaja neće moći ostvariti zacrtani cilj. Ponudio je paket Enterprise bundle koji je bio namijenjen kompanijama koje bi svojim zaposlenicima podijelile primjerke. Nažalost, Canonical se nije posebno fokusirao na marketing ovog paketa, nadajući se da će se direktori poduzeća sami uključiti. Nitko osim Bloomberga nije uzeo ovaj paket vrijedan 4 milijuna dolara.
4. Nisu ponudili dodatke, iako ih je publika tražila
Već na početku kampanje i prvim pristiglim donacijama u komentarima na Indiegogou počela su se pojavljivati pitanja hoće li biti dodatka za njihov super telefon, poput caseva, stalaka, tipkovnica i sl. To je Canonical trebao predvidjeti i u razdoblju “mrtve zone” te ponuditi dodatke kojima bi potaknuo dodatno uključivanje ljudi koji su već donirali. Jedino što su ponudili bila je majica sa logom, i to poprilično nespretno i bez komunikacije s korisnicima.

5. Loš community management
Iako je PR kampanja bila odlična, ekipa koja je vodila community management na čelu sa Jonom Baconom, community managerom za Ubuntu, bila je nevidljiva u komentarima na Indiegogou, kojih je bilo preko 20.000, i vrlo se rijetko dolazilo do odgovora. Nešto aktivniji bili su na službenom Ubuntu forumu, ali nisu svi donatori bili iz Ubuntu zajednice. Jedina pozitivna stvar bila je AMA s Markom Shuttleworthom na Redditu.
6. Prosječni korisnik ne zna što je Ubuntu
Iako Ubuntu ima svoju veliku zajednicu, crowd se s razlogom nalazi u riječi crowdfunding. To sigurno jesu prvi ljudi koji će se uključiti u kampanju, međutim, kampanja mora biti dobro prihvaćena i izvan nje.
7. Ljetni period za kampanju
Koji vam je najdraže razdoblje za godišnji odmor? Možda između 22.7. i 21.8.? Upravo je u tom periodu Canonical odlučio voditi svoju crowdfunding kampanju. Možda da puni naslovnice tech medija i blogova u sezoni kiselih krastavaca. Kampanju ovakvih apetita ipak je učinkovitije voditi u proljeće ili čak idealno u predbožićnom shopping ludilu. Tko zna, možda bi tada i mene ispod bora dočekao Ubuntu Edge.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Hrvoje Mihajlic
31. 08. 2013. u 2:30 pm
zaista sam iznenađen da su ovoliko i skupili