The Missing Semester: Knjiga koja će vas o poslu softverskog inženjera naučiti ono što fakultet nije

U malu bilježnicu koja stane u džep Jurica Kenda dvije godine je zapisivao ideje i stvari koje vidi oko sebe na radnom mjestu softverskog inženjera. Kako je raditi počeo već na drugoj godini studija, kolege s faksa su ga često ispitivali da im otkrije kako funkcioniraju stvari u pravom poslovnom svijetu pa je i odgovore na ta pitanja zapisivao u istu bilježnicu.

100 stvari koje svaki inženjer treba znati…

Dvije godine kasnije rezultat je knjiga koju je samoobjavio i prodaje na Amazonu – The Missing Semester, 100 Things you were Supposed to be Told about Software Engineering. Jurica objašnjava:

Knjiga je namijenjena najviše studentima i ljudima “friško s faksa”. Cilj knjige je popuniti neke rupe u znanju koje fakultetsko obrazovanje ne pokrije te pružiti uvid u vještine koje su inženjerima potrebne u današnjem radnom okruženju. Ponajviše je fokus na tome kako to stvarno izgleda kad radiš kao inženjer. Naravno, ovo je sve nekako moje osobno gledanje stvari i zapažanja kroz moje, trenutno skromno, iskustvo.

Kao matematičar i inženjer po obrazovanju i strasti, Jurica nije zapravo planirao napisati knjigu. Želio je samo srediti misli, odnosno zapisivanjem bolje razumjeti stvari koje zapaža:

Kasnije sam shvatio kako bih mogao prenijeti poruku koliko zapravo različitih slojeva naš posao ima, kakav je utjecaj stvari koje radimo, odluka koje donosimo, odnosa s ljudima s kojima radimo, načina na koji napredujemo u našim karijerama…

…a ne uče se na fakultetu!

Iako iza sebe ima već par godina radnog iskustva kao softverski inženjer –  u Mediatoolkitu, Axilisu, a posljednjih mjeseci i u tech gigantu Amazon Web Services, Jurica je zapravo i sam još uvijek student na zagrebačkom FER-u. Odnosno, pauzirao je zadnju godinu diplomskog studija zbog prakse, ali namjerava se vratiti dovršiti obrazovanje. Naglašava da ne želi poslati poruku da je znanje stečeno na fakultetu beskorisno ili da njegova knjiga može poslužiti umjesto fakulteta.

U vječnoj debati je li diploma nužna da bi netko bio dobar programer, njegov je stav jasan:

Diploma kao takva ne, ali znanje koje fakultet pruža apsolutno. Ako ste sposobni steći znanje, sposobni ste i položiti ispite i doći do diplome.

Svijet tehnologije je brz i promjenjiv, nitko nema vremena naučiti sve. Fakultet te usmjeri u toj cijeloj zbrci i pruži ti snažne tehničke temelje na kojima možeš graditi (kroz posao, kroz projekte, kroz hackathone…), daje ti dubinu. Fakultetska diploma ti daje neki žig koji govori “ja sam bar ovoliko dobar, barem ovoliko znam”. I onda s tim znanjima kroz prakse, poslove, projekte možeš ići u širinu i istraživati svoje interese. Generalno mislim da izbjegavanje fakulteta nije uopće dobra strategija za karijeru.

Jurica se za programiranje zainteresirao, pa i zaljubio, zahvaljujući ocu koji je također inženjer:

Kroz mnoge razgovore s njim, debate i druženja sam jako zavolio ovu struku i taj neki posebni način razmišljanja o svemu oko nas koji dolazi s time. Na FER-u sam naučio jako puno i upravo to mi je otvorilo mnoga vrata. Prvi posao našao sam već na drugoj godini studija i praktički od tada radim puno radno vrijeme uz fakultet.

Razlika između programera i inženjera?

Preciznije, Jurica razlikuje programera i inženjera. Programer je, kaže, osoba koja zna programirati (zna sintaksu i semantiku koda, zna rješavati neke jednostavnije probleme, zna nove tehnologije…), a inženjer je osoba koja zna razmišljati na određeni način, zna sve što i programer, ali zna odmjeriti uloženo i dobiveno u rješenjima, kako profilirati probleme, dizajnirati kompleksne sustave, prioritizirati, naći konkretna rješenja za apstraktne probleme, kako izraditi sustav koji će drugi ljudi shvaćati, koji će se koristiti desecima godina, koji će biti konfigurabilan, nadogradljiv, mjerljiv, pouzdan, skalabilan:

I to se bez fakulteta teško može. Svakako ne u 30 dana preko nekog tečaja.

Čitatelji njegove knjige iz nje ne mogu naučiti programirati. Ali zato mogu dobiti savjete o funkcioniranju u timu, tehničkom dugu, profesionalnom i osobnom rastu, sistemskoj arhitekturi pa i mentalnom zdravlju. A sve to je potrebno da bi netko bio dobar softverski inženjer.

“Dobar inženjer postavlja puno pitanja prije nego što išta komentira.”

Što znači biti dobar softverski inženjer, moram ga pitati. Jurica i na to ima spreman odgovor:

To je osoba koja je sposobna uzeti apstraktni problem, analizirati ga u dubinu, razmotriti moguće načine da se taj problem riješi, probati uočiti neki sveobuhvatni problem (ovaj problem je možda samo manifestacija većeg problema), izvagati potencijalna rješenja koja je pronašao, odlučiti se za najbolje i baciti se na posao. Mislim da je to osoba koja postavlja puno pitanja prije nego što išta komentira.

Sposobna je odvojiti se od svog rada i gledati stvari objektivno i u cilju da se proizvod kreće naprijed. Ima principe kojih se drži, ne kompromitira kvalitetu, shvaća svoj posao vrlo ozbiljno i shvaća posljedice svog rada. To je osoba koja kontinuirano uči i razvija svoje vještine jer voli to što radi i znatiželjna je.

Koristan priručnik i za sve koji imaju posla s inženjerima

Iako već i naslovom implicira da su ciljana publika isključivo inženjeri, Jurica kaže da njegova knjiga itekako može biti koristan priručnik za projektne ili produktne menadžere ili  investitore u tehnološke tvrtke:

Mislim da je ključno da imamo obostrano razumijevanje između inženjera i ljudi koji su u kontaktu s njima. Kako da PM shvati zašto mi trebaju dva tjedna za refaktoriranje servisa ako on ne vidi izravno utjecaj lošeg koda na moju produktivnost i smjer kretanja proizvoda? Kako da investitor zna u koji startup će uložiti ako ne zna razlikovati ljude koji grade nešto samo da nešto izbace van ili onih koji temeljito promišljaju o svojim odlukama?

Tijekom dosadašnjeg radnog iskustva Jurica je, kaže, imao odlične mentore i ljude kojima je bilo stalo da njegovog tehničkog razvoja, što ga je, na kraju i dovelo u Amazon Web Services:

Amazon Web Services je odlična stepenica u mojoj karijeri i projekti na kojima trenutno radim su kompleksniji su ičega što sam do sad vidio. Tu sam kao softverski inženjer na praksi tri mjeseca, a praksa ukupno traje godinu dana.

Što se tiče planova za budućnost, na prvom mjestu mu je završiti fakultet, a zatim se vratiti u AWS. Naravno, i razvijati se, u tehničkom i netehničkom smislu, a inženjerima koji žele isto dobro će doći njegova “mala crna knjižica”.