Zašto pojedini fondovi i banke i dalje zaziru od ulaganja u tehnološke tvrtke?

Iako je u startup eri niknulo mnogo fondova koji su svoje poslovanje utemeljili na ulaganju upravo u tehnološke tvrtke, neki fondovi rizičnog kapitala i dalje to smatraju prevelikim rizikom u koji se ne žele upustiti. Djelomično je to zbog prirode financijskog sektora, koji (za razliku od tehnološkog) nije poznat po brzim promjenama, a djelomično zbog nepripremljenosti novih i brzorastućih tvrtki na zahtjeve takvih institucija. Nekoliko je ponora koje treba premostiti kako bi se ove dvije strane našle na zajedničkom teritoriju, objašnjavaju iz Deloittea.

1. Različiti kriteriji i pokazatelji

Relativno veliki broj startupa ili mladih tehnoloških tvrtki nema odgovarajuće ili zadovoljavajuće financijske pokazatelje koje dio investitora još uvijek uzima u obzir prilikom davanja kredita ili ulaganja. Dok se u startup svijetu vrte novi buzz termini kao što su traction i disruptivni potencijal kako bi se opisala vrijednost projekta, dio fondova još uvijek traži udžbeničke pokazatelje kao što su likvidnost (koja je nerijetko problem domaćim tvrtkama), količina financijskih obveza naspram kapitala (D/E ratio) te vrijednost imovine u bilanci, s kojima mlađe tehnološke tvrtke i startupi zbog drukčijeg načina poslovanja ne stoje uvijek najbolje.

2. Intelektualno vlasništvo naspram materijalnog

Prednost tehnoloških tvrtki, pogotovo ako se bave softverom, često je u tome što im za početak ne treba velik početni kapital – potrebna su prvenstveno računala, a priče o tvrtki iz garaže već su dio folklora. Ono u što jedna takva tvrtka najviše ulaže ponajviše su znanja i vještine onih koji u njoj rade, a iz toga izlazi intelektualno vlasništvo (IP), nešto što i dalje ne spada na listu kolaterala koje banke i fondovi znaju tražiti.

“Odgovarajućim” kolateralima uglavnom se smatra materijalna imovina koja služi kao svojevrsni “polog” pri traženju kredita. Činjenica da tehnološke tvrtke imaju male potrebe na početku, zbog čega im je i lakše krenuti u poslovanje, ujedno ako znači i da malo toga mogu ponuditi u polog odluče li se za takav način financiranja.

3. Rizik inovativnosti

Tehnološki sektor često teži inovacijama, a upravo te inovacije koje se u industriji cijene znaju biti prerizične i za rizični kapital. Neki potpuno novi koncept ne može ići već utabanim putevima svojih prethodnika, pa tako postoji opasnost da prije implementacije proizvoda tržište na koje se treba plasirati nije ispravno segmentirano ili dovoljno istraženo, a tu je uvijek i problem neupućenosti drugih industrija u to što tehnološke inovacije mogu učiniti za njih i njihovo poslovanje.

Kod svakog noviteta postoji realna opasnost da neko rješenje unatoč svojoj korisnosti i inovativnosti (ili baš zbog nje) neće biti prihvaćeno. Kada se tome dodaju i nedovoljno detaljno razrađene studije izvedivosti, sve postaje mnogo kompliciranije.

 4. Tehnološki sektor tek postaje privlačan?

Iako se digitalnoj generaciji to čini apsolutno nemogućim, tehnološki sektor vrlo se nedavno počeo profilirati kao zanimljiva industrija za (nestartupaške) fondove i kreditne institucije. Razlog je upravo gore navedena neupućenost u dosege i svrhovitost tehnologije koja vlada u široj populaciji i preko industrija, kao i niska informiranost o pozitivnim efektima koje tehnološke inovacije mogu imati na poslovanje. U Hrvatskoj još uvijek postoje tvrtke koje ručno provode osnovne operacije, ističu iz Deloittea.

 5. Tko se bavi financijama još?

Relativno mali broj mladih tehnoloških tvrtki i startupa ima financijske direktore ili osobe koje dobro znaju kako doći do dodatnog kapitala – CEO i CTO titule su koje stalno niču u tech svijetu, no CFO rijetko kad pomoli glavu i obično je prisutan tek u nekoj kasnijoj fazi poslovanja. Tehnološke tvrtke često su usmjerene na ono što rade najbolje – tehnologiju – a izrada detaljnih poslovnih planova koji u sebi sadrže informacije kao što su nadoknadivost, povrativost i isplativost investicije ne nalaze se uvijek visoko na listi prioriteta.

Prezentacija je još jedna stvar u kojoj se dvije poslovne generacije razilaze – dok u ovom startupaškom razdoblju prezentacije broje od jedne do tri minute (elevated) pitcha, u kojem se više procjenjuje tim nego proizvod, a strast teži više od poslovnog plana koji se ionako smatra podložnim pivotiranju, predstavljanje fondovima i bankama obično zahtijeva hladnije glave te više podataka o isplativosti, no emocija. Informacije bitne ovim institucijama u prezentacijama novog doba tako često ostanu u sjeni, pa inovativnost i atraktivnost nekog projekta prođe nezapažena zbog razlika u terminologijama i načinima komunikacije.

Kako naći zajednički jezik?

Kako uspješno preskočiti ove prepreke, ali i nositi se s drugim problemima s kojima se susreću male i srednje tvrtke, bit će tema Deloitteove konferencije “Rast i promjene – Brzorastuće tvrtke”. Događaj će se održavati 23. listopada, od 10 sati, u hotelu Double Tree by Hilton u Zagrebu, a uz okrugli stol organiziran je i “Speed Networking” tijekom kojeg će sudionici moći u pet minuta pojedinim investitorima predstaviti svoje projekte.

Na konferenciji će biti predstavljene i najbrže rastuće tehnološke tvrtke iz regije. Na ljestvici Technology Fast 50 su se prošle godine na našli Bitgear Wireless Design Services iz Srbije, kao i Webteh, Infinum, Pet Minuta te Mono iz Hrvatske.

Sudjelovanje na konferenciji u potpunosti je besplatno, a kako se na nju prijaviti i što će se sve sljedećeg četvrtka ondje odvijati, možete pronaći na stranici Deloittea.