Vjerujem kako će se svi složiti da je nedostatak adekvatne edukacije na startup sceni nešto što je prisutno već dulje vrijeme - ne samo u Hrvatskoj, nego i u zemljama koje imaju razvijeniju tehnološku industriju od našeg malog hrvatskog tržišta. Razlog tome jednim dijelom leži u tome što ne postoji edukacijski kurikulum koji bi na odgovarajući način obrazovao mlade i sve one ostale koji žele usvojiti neka znanja i vještine kako bi s uspjehom pokrenuli vlastite poslove ili se zaposlili u startupu.
Europska i američka sveučilišta ipak su u nešto boljoj poziciji nego hrvatska, pa se tako na prestižnom američkom sveučilištu Babson već gotovo pola stoljeća obrazuju neki od vodećih poslovnih lidera, a hvalospjeve o njemu redovito objavljuju US News & World Report, Money magazine i mnogi drugi svjetski poznati mediji.
“Klasični” fakulteti više ne odgovaraju potrebama tržišta
Međutim, u posljednje vrijeme sve više je onih koji ne žele studirati na klasičan način, a pogotovo ne godinu ili čak više dana, a tek nakon dobivene diplome krenuti u poduzetničke vode. Time is money, tako barem kažu. Ako imate odličnu ideju i čekate nekoliko godina dok ne završite fakultet, može se lako dogoditi da ista ideja padne na pamet nekom drugom, a onda vam uzalud sva edukacija.
U svibnju 2011. suosnivač Paypala Peter Thiel izjavio je kako je obrazovanje na fakultetima precijenjeno i pokrenuo projekt Thiel Fellowship, putem kojeg dodjeljuje stipendiju mladim poduzetnicima mlađima od 20 godina koji pokreću vlastite poslovne projekte, umjesto da idu na koledž. Tri godine kasnije iz ove zamisli stvoreno je čak 58 startupa, pa se ideja odbacivanja klasičnog puta od fakulteta do posla i ne čini tako čudnom.

Svi oni koji žele raditi u startupima ili imati vlastiti startup složiti će se da fakultet nije idealno mjesto gdje možete dobiti upute kako to zaista i ostvariti. Ovo nipošto ne znači da sam zagovornik ideje da se ne trebate educirati na nekom visokom učilištu, samo konstatacija da obrazovanje na “stari način” više ne odgovara zahtjevima poslodavaca i vremena u kojem smo se našli. Ipak, neka znanja i vještine bi svejedno trebali usvojiti svi koji žele u što kraćem roku stvoriti nešto “opipljivo” u startup svijetu.
Sama sebi sam najbolji primjer. U cijelu ovu mašineriju ušla sam prije nešto manje od dvije godine, a nedostatak odgovarajućeg znanja kompenzirala sam snalažljivošću i samoukošću. Kao i gotovo svi na hrvatskoj startup sceni, složit ćete se. No ni to opet ne znači da bih, koliko god možda uspješna bila u jednom okruženju, jednako toliko uspješna bila i u nekom sasvim drugom podneblju.
Što je Startup Institute i kako sam tamo završila?
Kad sam se prije dva mjeseca preselila u London, europsku startup meku, bila sam svjesna da na svojoj strani imam nedostatak što dolazim iz sredine koja je potpuno drugačija od londonske. Ama baš po svemu. Poduzetničkom mentalitetu, količini kapitala, broju uspješnih kompanija u ranoj fazi, edukaciji, nastavi niz… Ujedno sam znala da ne želim provesti godinu ili čak više na nekom od fakulteta, jer nisam niti bila sigurna hoće li mi takva diploma uopće koristiti. Znate, kad imate 31 godinu, nije da vam je na listi prioriteta opet “gubiti” par godina na štrebanje i vraćanje u studentske vode.
Kako se sve uvijek događa baš onda kada i kako treba, igrom slučaja došla sam u kontakt sa ekipom iz programa Startup Institute.

Startup Institute je i sam još startup, ali itekako uspješan. Osnovan je 2012. u Bostonu, u sklopu akceleratora Techstars Boston, a posljednje dvije godine pokrenuo je programe edukacije u još četiri grada: New Yorku i Chicagu te od ove jeseni u Londonu i Berlinu. U rujnu je posredstvom investicije Silicon Valley Banke zatvorio tri milijuna dolara vrijednu rundu financiranja dionica Serije A.
To je akcelerator primarno namijenjen pojedincima, a ne timovima, koje podučava vještinama i znanjima kako bi im pomogao u razvijanju uspješne karijere kao zaposlenika samih startupa.
Prema dosadašnjim iskustvima, neovisno o tome o kojoj se startup sceni radi i u kojem gradu, svuda se može uočiti kako je jedna od odrednica ključnih za uspjeh svakog startupa – talent, odnosno ljudi. Talent je ujedno nešto što je i najteže dobro razumjeti, jer sam talent sam po sebi ne znači da će netko biti dobar u određenom poslu. Talent je ujedno i najteže skalirati.
Uočivši to, Startup Institute odlučio je svoju misiju usmjeriti upravo na stvaranje talent poola kako bi u što kraćem roku omogućio pojedincima da usvoje znanja i vještine i pripremio ih na zahtjeve određenog radnog mjesta. Na ovaj način i same tvrtke u kratkom periodu dolaze do izvrsnih zaposlenika. Prema riječima Aarona O’Hearna, suosnivača Startup Institutea, zahtjevi i odaziv zajednice za ovakvom vrstom edukacije bili su nevjerojatni, i od strane studenata i od strane tvrtki.
Jedan od ključnih razloga zašto sam se odlučila upravo za ovu edukaciju bio je taj što sam procijenila da ću u najkraćem mogućem roku dobiti kvalitetno znanje i kontakte, taman dovoljno da uspijem “skenirati” londonsku startup scenu. U nekoliko intervjua koji su prethodili upisu, upoznala sam cijelu ekipu londonskog Startup Institutea. Uz Aarona O’Hearna imala sam sreću raditi s iznimnim mladim ženama koje ruše sve predrasude da je tehnološka industrija orijentirana primarno ka muškarcima. Katarina Jones, Associate Director, Adriana Ursache, Programme Manager i Iulia Tudor, RampUp Program Coordinator, u svakom su trenutku dana (i noći!) bile spremne odgovoriti na email, dati savjet, povezati me s nekim na lokalnoj startup sceni, pomoći oko nekog od zadataka u edukaciji i slično. Cijelu priču “olakšala” je i činjenica da sam uspjela dobiti stipendiju, pa tako nisam morala platiti 3000 funti koliko košta školarina. Pune stipendije “dijele” prema iskustvu studenata, pa je tome u mom slučaju svakako doprinijelo što sam radila toliko različitih stvari povezanih sa startup svijetom prije dolaska u London. Pravnica, hacker, novinarka – ne znam više ni sama što sve nisam bila ili još uvijek jesam. Ipak, puna stipendija u mom slučaju je iznimka, no čak i da ju nisam dobila platila bih edukaciju, jer mislim da se isplati.
Tipičan dan u Startup Institute programu? Nema ga!
U sklopu programa koji traje 8 tjedana, prisutna su 4 različita stalna smjera dizajnirana s ciljem razvijanja soft i hard vještina kod svih onih koji žele uspjeti u startup svijetu. To su: 1) Product and Design, 2) Sales and Account management, 3) Technical marketing i 4) Web development. Nedavno je lansiran i potpuno novi program – RampUp, part-time smjer s fokusom na tri programa: 1) Web design, 2) Technical marketing i 3) Ruby development. Oba programa namijenjena su edukaciji, ali i intenzivnom networkingu polaznika sa kompanijama iz kojih dolaze instruktori i predavači.

Odabrala sam program koji je nekako najviše odgovarao mom prijašnjem iskustvu i znanju – Sales & Account management. Ostala tri smjera više su tehničkog usmjerenja, a kako sam se već okušala u programiranju i shvatila kako linije koda i ja baš nismo modno usklađeni, odlučila sam da je bolje da se držim provjerenog teritorija. Tijekom edukacije, a iz kuta različitih predavača i instruktora, shvatila sam da je sales zapravo baš sve u jednom startupu. Sales je više od prodaje. Sales je pitch, community management, PR, regrutiranje zaposlenika.
Edukacija je trajala svaki dan, od ponedjeljka do petka, od otprilike devet ujutro do sedam navečer. Koncipirana je na način da otprilike pola vremena provedete sa svim ostalim grupama na satovima “općenite” prirode, a pola na satima vezanima uz vaš, točno određeni smjer. Tako smo imali priliku čuti o nekim općenitim temama poput one o londonskoj startup sceni, procesu zapošljavanja u Velikoj Britaniji, tranziciji između korporativnog i startup svijeta/posla te prikupljanju sredstava, ali i onima vezanima uz sales poput one o procesima prodaje, vrstama prodaje, određivanju veličine vašeg tržišta i ciljanih skupina na tom tržištu, metodama prodaje vašeg proizvoda ako ste novi na (londonskom) tržištu, kako se nositi s konkurencijom i zahtjevnim klijentima, razvoju poslovanja i dr. Jedan dan proveli smo u nekim od najvećih coworking prostora i akceleratora u Londonu, poput WeWorka, Ideal Londona, Tech Huba i Machines Rooma, što je također bilo sjajno iskustvo, jer vam da predodžbu o lokacijama, prednostima i cijenama coworking prostora, kojih je u Londonu pedesetak. Imali smo i Startup Institute hackathon te sajmove poslova s partnerskim kompanijama i dane otvorenih vrata.
Kompanije iz kojih su dolazili naši instruktori, a ujedno su i partnerske kompanije koje potencijalno mogu postati vaš budući poslodavac nakon završetka programa, podjednako su startup giganti, koje više niti ne možemo zvati startupima, ali i male kompanije koje tek kreću u osvajanje tržišta. To su primjerice Techstars, Mass Challenge, Tech City UK, Sendgrid, Open Signal, Memrise i drugi. Fun fact u vezi Tech City UK je da je to treći najveći tehnološki klaster na svijetu, odmah iza San Francisca i New Yorka, u koji su investirale kompanije poput Facebooka, Googlea, Intela i Cisca. Mali startupi koje sam upoznala fascinantni su, budući da su svi do jednog dobili seed investicije u vrlo kratkim rokovima, pa su mi iz prve ruke mogli reći kako je to biti startup u ranoj fazi u Londonu. Vjerujte mi, puno lakše nego u Hrvatskoj!

Nakon edukacije imate mogućnost odlaska na neki od nebrojenih događaja koji se održavaju na ovdašnjoj startup sceni, a to je inače i nešto s čime su nas neprestano “drilali” proteklih dva mjeseca, sve u svrhu što boljeg networkinga. Posljednjih nekoliko godina broj tehnoloških kompanija u Londonu toliko je narastao da je cijeli jedan dio grada u kojem su smještene nazvan Tech City. Stoga ni ne čudi da je ovdje smješteno ama baš sve, od sjedišta većine kompanija, coworking prostora, pa čak i do restorana i kafića u kojima možete popiti kavu i usput dati da vam se nešto izradi na 3D printeru. Sve je usmjereno tome da se povežete sa što više ljudi i na što lakši način.
Često sam se znala i našaliti pričajući prijateljima o događajima na ovdašnjoj sceni. Naime, nebrojeno ih je i većina je besplatna ili sa simboličnom cijenom ulaznice. Ako se ikada nađem u situaciji da nemam novca za ručak ili večeru, odlazeći na različite meetupe znam gdje ću se nahraniti od jutra do večeri.
Talent Expo i nastavak puta
Cijela priča završava sa Talent Expo danom, gdje svi studenti pitchaju sami sebe (koliko god to možda čudno ili smiješno zvučalo) pred dvjestotinjak CEO-a i predstavnika različitih kompanija, a sve s ciljem mogućeg pronalaska posla. Iako je za mnoge ovaj dan dosta stresan, kad sve prođe shvatite da tome i ne treba pristupati baš toliko ozbiljno. Poanta je u druženju i upoznavanju ljudi, a 60 sekundi pitchanja prođe vrlo brzo.

Na kraju cijele priče, mogu reći da je ovo iskustvo nešto najbolje što sam do sada imala prilike doživjeti, ne samo u Londonu. Tolika količina fascinantnih ljudi, startupa, ideja i odlične edukacije u samo dva mjeseca pokazala se kao dobitna kombinacija u mom slučaju. Dobila sam nekoliko ponuda za posao, pa po prvi puta mogu reći da sam u poziciji da sama mogu birati gdje ću i za koga raditi.
Za početak, dijeliti ću svoja znanja o londonskoj tehnološkoj sceni na blogu, pa zavirite ako vas zanimaju i druge teme vezane uz startupe i općenito o poslovanju u britanskoj prijestolnici.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Dario Krznar
02. 12. 2014. u 2:54 pm
Odlican clanak. Bravo!