Kada Facebook i Twitter nisu dovoljni: Uloga proširene stvarnosti u izborima – u Hrvatskoj

Primjeri korištenja proširene stvarnosti u predizborne svrhe u svijetu stari su i po pet godina – i više – a slične kampanje možemo pronaći u mnogim zemljama, uključujući i Njemačku gdje je 2013. Angela Merkel upućivala svoje poruke glasačima uz pomoć plakata. No, u Hrvatskoj ih vidimo tek sada. Tu je zabavna aplikacija PolitikoN1 GO televizije N1, predstavljena prije nekoliko tjedana, u sklopu koje je do sada “uhvaćeno” oko 1300 političara (ali još uvijek nemamo “premijera”), te aplikacija Hrvatske demokratske zajednice zvana Vjerodostojno (dostupna za iOS i Android), putem koje je potrebno usmjeriti kameru pametnog telefona prema plakatu na kojemu se nalazi predsjednik HDZ-a, Andrej Plenković, nakon čega će plakat “oživjeti”, po uzoru na njemačku kancelarku, a korisnik moći poslušati poruku upućenu mladima.

Iza aplikacije Vjerodostojno stoji agencija No Stress Marketing, čiji projektni menadžer Ivan Mikulić i sam napominje da se slične aplikacije razvijaju već godinama, a i sami već neko vrijeme nude interaktivna rješenja raznim poslovnim subjektima, iako su se mnogi do sada radije odlučivali na klasična rješenja. Što se tiče aplikacije za HDZ, nakon brzog dogovora oko koncepta, proces je bio gotov u roku od dvadesetak dana, a Ivan napominje kako tijekom tog vremena nije bilo tehničkih izazova – ali jest logističkih.

Ovo je bila specifična situacija u kojoj je uključeno mnogo strana u planiranju i provedbi, a vrijeme nam nije bilo saveznik. Procesi u politici, kako smo sada naučili, nisu baš isti kao u poslovnom svijetu i tu je bio najveći izazov kako sve to u izvršnoj produkciji posložiti.

Znali su da će objava aplikacije izazvati velik interes javnosti, baš zbog razloga jer je riječ o novom kanalu komunikacije koji političke stranke i pojedinci u Hrvatskoj do sada nisu koristili, ali jasne rezultate imat će na kraju kampanje.

Najveći izazov kod projekata proširene stvarnosti – sadržaj

I doista, proširena i virtualna stvarnost tek sad kucaju i na hrvatska vrata, iako tehnologija postoji već godinama. Tako imamo zanimljivih primjera u politici koji i ne dolaze možda od samih političara – u Venezueli imamo primjer korištenja proširene stvarnosti ne bi li se otkrile “istine” iza političkih kampanja, dok u Estoniji imamo primjer magazina koji je iskoristio prostor na kojemu se oglašavaju političke opcije ne bi li dao svojim čitateljima dodatne informacije o njima, odnosno činjenice koje svaki glasač treba znati, ne bi li time dobili uvid u – cijelu sliku.

No, čini se da su u Hrvatsku prvo morali doći virtualni Pokémoni da bi se shvatio potencijal proširene stvarnosti u širim masama. Ivan smatra da je ovdašnje tržište konačno sazrelo za takve vrste kampanja, iako se na proširenu stvarnost još gleda kao na “čudo”, zbog čega mnogi klijenti do sada nisu bili spremni na “rizik”, nego su se odlučivali na uobičajena ATL i BTL rješenja. S njime se donekle slaže i Darian Škarica, CEO tvrtke divIT, koja stoji iza startupa MashMe, ali i mnogih drugih projekata povezanih s proširenom i virtualnom stvarnosti. Kako kaže, najveći izazov kod ovakvih projekata nije tehnologija, stoga su projekt kao što je PolitikoN1 GO uspjeli napraviti u samo dva tjedna, nego – sadržaj:

Dosta ljudi misli da je VR ili AR rješenje, dok je to samo tehnologija za koju treba izgraditi smisleni sadržaj. Wow efekt prođe nakon jednog do dva iskustva te se treba odmah razmišljati što ponuditi korisniku koji je već prošao taj wow faktor.

To možda i objašnjava razlog zašto interes za planetarno popularnom AR aplikacijom Pokémon GO opada, a zanimljivo je što Darian ovu igru u prvom trenu ni je ni smatrao proširenom stvarnošću. Objašnjava:

Iako se bilo koja razina digitalnog svijeta koji se stavi preko pravog svijeta može smatrati proširenom stvarnosti, jedna velika stavka koji ipak nedostaje je fiksno pozicioniranje tih elemenata u pravom svijetu – primjerice, uz pomoć markera, dubinske slike svijeta ili, recimo, u slučaju Snapchata – preko karakteristika lica. Velika se rasprava povela u AR krugovima o Pokémonima koju zapravo na kraju ne smatram bitnom. Sama činjenica da se počelo jače pričati o AR-u je dobra stvar.

Idući izbori – sučeljavanje kandidata u vašem dnevnom boravku?

Kao i Ivan, Darian smatra da je tržište jednostavno sazrelo za sve ove projekte, a kao “krivca” za to smatra tehnologiju koja je konačno došla do razine gdje je kvalitetom i cijenom pristupačna krajnjem korisniku. Naravno, osim krajnjih korisnika, ovaj trend prate i domaći developeri, posebice oni koje zanima gaming, ali prepreku predstavlja visoka cijena high end headsetova kao što je HTC Vive, ali i otežan dolazak do njih, zbog čega posudba uređaja u ovim krugovima nije strana. U isto vrijeme divIT se u potpunosti specijalizirao za ovo područje jer smatra da je upravo proširena, odnosno miješana stvarnost idući veliki tehnološki korak. Što, onda, možemo očekivati za iduće izbore?

Idemo ovaj put biti optimistični i reći kako će idući izbori biti za četiri godine pa ću za tada i raditi predviđanje. Problem što sva predviđanja nam najviše ovise o dolasku Magic Leapa na tržište i pitanje hoće li Magic Leap ostvariti ono što obećava. Ako hoće, za četiri godine ćete moći političare koji se sučeljavaju vidjeti kao da se uistinu nalaze u vašem dnevnom boravku. Hoće li to itko željeti, ostaje pitanje za drugi put.

A između izbora?

Kampanje proširene stvarnosti ne moraju stati na izborima i porukama s plakata – i nakon njih vlast može na bolji način dočarati građanima projekte. Na tome rade, primjerice, u Kaliforniji, gdje smatraju da će proširena stvarnost promijeniti način na koje vlasti komuniciraju s građanima. Kako je u veljači rekao Dr. Gregory Curtin, osnivač i CEO Civic Resource Groupa:

Zamislite građane kojima će se moći vizualizirati stvarni svijet u kojemu vlasti planiraju izgraditi novi most, cestu ili stajalište.

Ideja za… Pelješki most? Ili koju novu fontanu?

A gdje bi drugdje bio Bandić 😂 #politikoN1 pic.twitter.com/D1xuH7X90c

— Marina (@maina_pavic) August 18, 2016