Digitalni porez kuca na vrata: Što očekuje hrvatske poduzetnike?

Digitalni porez kuca na vrata: Što očekuje hrvatske poduzetnike?

Što za hrvatske digitalne poduzetnike znači najava oporezivanja digitalnih poduzeća u Velikoj Britaniji, ali i cijeloj Europskoj uniji?

Nedavna rasprava u britanskom parlamentu o oporezivanju digitalnih poduzeća završila je izjavom britanskog ministra financija, Philipa Hammonda, da će Britanija, ako se države širom svijeta ne dogovore u kratkom roku o ovom pitanju, sama donijeti mjere kojima oporezuje digitalno poslovanje.

Žele li Britanci sebi dokazati da je izlazak iz EU ispravan potez pa onda sad pokazuju da sami brže donose odluke od kojih će njihov proračun profitirati ili je njihova žurba opravdana? I što će to značiti za hrvatske digitalne poduzetnike?

Oporezivanje digitalne ekonomije aktualno je pitanje

Rasprava o oporezivanju digitalne ekonomije trenutna je moda u ministarstvima financija širom svijeta. Digitalna ekonomija, naime, nadilazi državne granice i porezne uprave u svoju mrežu jako teško uspijevaju uhvatiti pružanje digitalnih usluga kojima u svakom trenutku i bilo gdje u svijetu može pristupiti bilo koji korisnik. Stoga državne uprave zaključuju da je u takvom svijetu vrlo jednostavno organizirati svoje poslovanje uz plaćanje minimalnog poreza.

Uostalom, čuli smo i u domaćim informatičkim krugovima savjete poput: u EU smo, preselite svoje poslovanje u Britaniju (sad se, u Brexitom obojenoj retrospektivi, to možda i ne čini tako dobrim potezom) i nećete plaćati “uhljebe”.

Je li to stvarno tako i je li digitalna ekonomija još jednom pokazala da su poduzetnici korak ispred tromih ministarstva koja kao da još uvijek koriste abak da bi složila proračun za sljedeću godinu?

I da i ne.

S jedne strane, neosporno je da postoje poduzetnici koji su sposobni nadigrati postojeća pravila i iskoristiti tehnološki napredak kako bi u konačnici platili porez u minimalnom iznosu. Najčešće se radi o poduzetnicima koje možemo svrstati u multinacionalne korporacije. One mogu platiti vojsku odvjetnika, ekonomista i sličnih savjetnika koji za njih razviju kompleksnu mrežu kompanija po raznim lokacijama, često onima koja asociraju na odmor uz koktel na plaži, a ne nužno svijet biznisa.

Manji poduzetnici koji se šire na nova tržišta, s druge strane, u pravilu ne mogu podnijeti tolike troškove i onda ih porezni troškovi često i iznenade.

Ali ono što je važno naglasiti je da digitalna prisutnost zapravo, suštinski, nije novi problem u svijetu međunarodnog oporezivanja. Ono što se čini kao specifičnost za digitalnu ekonomiju (teško je odrediti gdje, zapravo, poduzetnik ostvaruje oporezivu dobit) je nešto što muči vlade širom svijeta već godinama.

Porezno planiranje nije novost

Što je više mogućnosti brze komunikacije, to je lakše vaše poslovanje dijelom premjestiti u, na primjer, Luksemburg tako da osnujete tvrtku u toj zemlji i na nju prenesete sve vaše trgovačke marke. Vrijednost tih marki je tako velika da, prema vašem mišljenju, stvara cjelokupnu dobit u vašoj grupaciji, a baš u Luksemburgu je – slučajnosti li – stopa poreza na dobit izuzetno niska. I tako vi praktički ne plaćate porez na dobit dok se u svakom kutku svijeta vaš proizvod smiješi potrošačima s oglasnih ploča.

Prema tome, isto tako kako je teško odrediti gdje digitalni poduzetnik ostvaruje dobit, može biti teško to odrediti i za poduzetnike “stare škole”, dok god su dostupne mogućnosti poreznog planiranja koje su, zapravo, legitimne. A ako se u pokojoj državi porezna uprava i usudi osporiti vaš model, opet imate na raspolaganju spomenutu vojsku odvjetnika da vas obrani.

Prepoznajući – neprofitnim organizacijama svojstveno kasno – ovakve mogućnosti poreznog planiranja i nakon nekoliko visoko profilnih skandala u jeku financijske krize, OECD, kao neka vrsta međunarodnog think-tanka za poreze, složio je paket mjera poznat pod kraticom BEPS (Base Erosion and Profit Shifting) koje ostavljaju državama mogućnost da uvedu nove mjere kojima se sprječava do sad legalno izbjegavanje plaćanja poreza. Među ostalim mjerama postoje i odrednice za digitalnu ekonomiju koje se, kako je gore spomenuto, prvenstveno bave problematikom definiranja gdje se ostvaruje oporeziva dobit.

Porezno planiranje nije novi fenomen, ali sad postoje mjere za sprječavanje do sada legalnog izbjegavanja plaćanja poreza.

Relativno brzo nakon objavljivanja BEPS mjera, reagirala je i Europska komisija koja je predstavila vlastiti paket mjera u obliku direktive. Kako se radi o direktivi, države članice dužne su uvesti mjere u zadanim rokovima, pa tako i Hrvatska. Direktiva je dobila lako razumljivi naziv ATAD (Anti Tax Avoidance Directive). Direktiva sadrži, dakako, i općenite mjere koje bi omogućile pravedniju raspodjelu poreznih prihoda među članicama, ali i oporezivanje svih međunarodnih digitalnih poduzeća koja posluju u EU.

Dva prijedloga za sprječavanje izbjegavanja poreza koja se odnose na digitalno poslovanje

Direktiva još nije poprimila konačni oblik, ali postoje dva prijedloga koji se odnose na područje digitalnog poslovanja.

Prvim prijedlogom nastoje se poboljšati pravila o porezu na dobit tako da se dobit registrira i oporezuje ondje gdje poduzeća imaju znatnu interakciju s korisnicima putem digitalnih kanala. To je Komisiji najprihvatljivije dugoročno rješenje. Već su poznate i definicije takve interakcije:

  • godišnji prihod u državi članici EU prelazi prag od 7 milijuna eura
  • u poreznoj godini ima više od 100.000 korisnika (fizičkih ili pravnih osoba) u državi članici
  • u poreznoj se godini između poduzeća i korisnika sklopi više od 3000 poslovnih ugovora za digitalne usluge.

Drugi je prijedlog odgovor na poziv nekoliko država članica da se osmisli privremeno oporezivanje koje bi obuhvatilo glavne digitalne aktivnosti koje se trenutačno u EU-u uopće ne oporezuju.

Takvim privremenim porezom osiguralo bi se da aktivnosti koje se trenutno ne oporezuju odmah počnu donositi prihode državama članicama. Taj bi porez pridonio i tome da se izbjegnu jednostrane mjere za oporezivanje digitalnih aktivnosti u određenim državama članicama koje bi mogle dovesti do raznovrsnih kombinacija rješenja na nacionalnoj razini, štetnih za jedinstveno tržište.

Umjesto poreza na dobit, porez na prihode?

Za razliku od prvog prijedloga koji oporezuje dobit (profit), ovaj porez primjenjivao bi se na prihode (promet) nastale određenim digitalnim aktivnostima. Sustav bi se primjenjivao samo kao privremena mjera dok se ne donese sveobuhvatna reforma s ugrađenim mehanizmima za smanjivanje mogućnosti dvostrukog oporezivanja.

Prihode od poreza prikupljale bi države članice u kojima se korisnici nalaze, a pravila bi se primjenjivala samo na poduzeća s ukupnim godišnjim prihodima na svjetskoj razini u iznosu od 750 milijuna eura i prihodima u EU-u od 50 milijuna eura. Tako bi se izbjeglo opterećivanje manjih i rastućih poduzeća.

Dakle, ova druga mjera je zapravo “vatrogasna” koja bi omogućila relativno jednostavno oporezivanje ostvarenih prihoda od digitalnog poslovanja ako su ukupni prihodi u svijetu i EU iznad (relativno, za hrvatske pojmove barem) visokog praga.

Ovakav porez na prihod pomalo podsjeća na svojedobni “krizni porez” kojim je hrvatska vlada paušalno oporezivala neto plaće. Upravo na toj mjeri temelji se najava Britanaca, koja se razlikuje od Komisijinog prijedloga tek u definiciji praga svjetskih prihoda (500 milijuna funti). Radi li se samo o dokazivanju samima sebi kako će bez navodne europske birokracije brže rješavati otvorena pitanja ili o prkosu prema SAD-u koji iz vlastitih interesa (uzimajući u obzir da su najveća digitalna poduzeća iz SAD-a) ne žuri uvesti nove mjere, može se samo nagađati.

Paralelno, EU najavljuje da će uvesti opisane mjere od početka 2021. godine.

Gdje su tu hrvatski digitalni poduzetnici?

I kako se to sve odražava na hrvatske digitalne poduzetnike? Za sada se vjerojatno ne odražava. Mala je šansa da postoji puno hrvatskih digitalnih poduzetnika koji prelaze prag svjetskih prihoda od 500 milijuna funti.

S druge strane, najave Komisije mogle bi imati učinak i na naše poduzetnike. Kad se uvede mjera o oporezivanju dobiti, najavljene pragove od 7 milijuna eura po državi, 100.000 korisnika ili 3000 ugovora, vjerojatno će dosezati i hrvatski digitalni poduzetnici.

Kako će se to na njih konkretno odraziti, još je rano za procijeniti, ali svakako bi bilo dobro da naši “digitalci” uzmu u obzir da će, ako se ne pripreme, možda kroz tri-četiri godine snositi dodatne porezne troškove.

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome). Također, upoznajte se sa stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima prije no što ostavite komentar.
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime te pravu email adresu.

Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Komentari

  1. Danko

    Danko

    21. 11. 2018. u 11:00 am Odgovori

    Ovo je nepostojeća umjetna dilema. Digitalne firme plaćaju normalne poreze kao i sve druge a digitalne megakorporacije standardno izbjegavaju porez kao i sve druge megakorporacije.

    U doba jačanja megakorporacija i slabljenja država, kada pojedine mega premašuju BDP pojedinih država smiješno je očekivati nekakav učinak od povećane gramzivosti država. Amazon npr Britaniju vuče dobrano za nos jer država na to pristaje, a pristaje jer nema izbora. U takvoj situaciji gdje svaka država očajnički treba zaposliti sve manje zaposlive ljude, naivno je očekivati pomake na tom planu.

    Sve te megakorporacije legalno plaćaju minimalni porez u Irskoj, Luksemburgu, a ako im EU zabrani samo će otići na slijedeći sunčani otok koji im ponudi bolje uvjete.

    Svi ti planovi zapravo su pokušaji da se iscijedi malog čovjeka kao i uvijek u povijesti. Jer velikom ne mogu ništa kao i uvijek.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Startupi i poslovanje

Kako je Estonija postala “startup nacija”, može li to Hrvatska, kako – i kad?

Može li novoosnovana udruga Cro Startup ponoviti uspjeh koji je postigla Startup Estonia? Eve Peeterson iz te udruge ispričala je koje su promjene, inicijative i angažmani bili ključni za uspjeh.

Digitalni marketing

Na digitalno oglašavanje u Hrvatskoj u 2021. potrošeno 1,65 milijarde kuna, 75% otišlo Googleu i Meti

Na digitalno oglašavanje u Hrvatskoj u 2021. godini potrošeno je milijardu i 657 milijuna kuna, pokazalo je istraživanje digitalni AdEx koje su za HUDI (Hrvatsku udrugu digitalnih izdavača) proveli austrijska agencija Momentum i lokalni partner Ipsos.

Digitalni mediji

Urednik ukrajinskog Forbesa: “Dezinformacije nam zapravo nisu predstavljale veliki problem – Rusi su izgubili informacijski rat”

Grad bombardiraju doslovno, a vas vijestima i dojavama, "ne možete se usredotočiti na bilo što duže od 10 minuta...", prisjeća se Mykhailo prvih tjedana rata u Ukrajini. Ispričao nam je kako su u ukrajinskom Forbesu operativno i mentalno pripremali redakciju za rad u takvim okolnostima.

Što ste propustili

Sponzorirano

Još ne primate kartice? Uvjerite se sami zašto bi trebali uz Visinu besplatnu inicijativu

U 2022. posve je jasno: kartično plaćanje ključna je stavka za poslovanje malih i srednjih poduzetnika. No, samo ta konstatacija ne znači mnogo ako u isto vrijeme ne komuniciramo kako vam konkretno to može pomoći u privlačenju novih kupaca. Skupili smo za vas dovoljno razloga, a jedan od najbitnijih je i taj da kroz inicijativu Digitalna Hrvatska imate pravo isprobati kartično plaćanje besplatno pola godine!

Intervju

Kako je jedan Riječanin kao srednjoškolac postao YouTube guru JavaScripta?

Činjenica da se mučio s učenjem programiranja za Adriana je bila ključna da u sebi otkrije poziv i talent za podučavanjem, a to ga je dovelo do vlastitog biznisa koji razvija na YouTubeu i izvan njega.

Kolumna

Isplati li se uložiti skoro 5000 eura u polaganje UX certifikata?

Za skoro 5000 eura možete kupiti polovni auto, otići na putovanje iz snova, otplatiti manji kredit ili pokrenuti manji posao. Biste li platili toliko za profesionalnu edukaciju?

Startupi i poslovanje

Sabol iz New Yorka poručio: U Hrvatskoj možete doći do 50 zaposlenika, ali za 50 milijuna dolara morate ići u Ameriku

Američka dijaspora okupila je u New Yorku predstavnike različitih generacija hrvatske tehnološke i startup scene kako bi se povezali i dogovorili konkretne korake kojima im mogu pomoći da bi skalirali poslovanje i postali globalno uspješni, poput spajanja s kupcima, partnerima i ulagačima.

Kultura 2.0

Kako je Ana Urlić nakon 30-e karijeru iz politike prebacila u programiranje!

Ana Urlić netokratima je poznata prvenstveno kao bivša voditeljica Odjela za online komunikacije Vlade Republike Hrvatske i aktivistkinja, tako da bi ste se mogli iznenaditi kad doznate da je - postala programerka!

Intervju

Iako ih se tome ne uči, inženjeri imaju izbora: Voditi programere ili programirati, pitanje je!

Ne nalaze svi zadovoljstvo u vođenju ljudi, tim manje ako su se školovali da razmišljaju samo o kodu i tehnologiji. Kako onda, ako ne znate što vas čeka - ni jeste li za to - otkriti što bi bila prava karijerna odluka za vas?