Kad pandemija prođe, hrvatske softverske agencije istaknut će – turizam!

Sredinom 2019. osnivač i CEO jednog startupa iz New Yorka došao je u Hrvatsku u pratnji svojih direktora tražiti potencijalne partnere za razvoj softvera. Kontaktirali su i Ingemark kako bi dogovorili sastanak, na što sam sa zadovoljstvom pristao.

Možda će vas šokirati da, pogotovo u to vrijeme, startupi iz New Yorka nisu baš hrlili u Hrvatsku tražeći partnere za razvoj softvera. Prirodno sam stoga pretpostavio da su došli iz jednog od dva razloga: ili im je a) CEO proveo neko vrijeme jedreći Jadranskim morem i svidjela mu se Hrvatska te je zaključio da bi mu partnerstvo s hrvatskom tvrtkom dalo izgovor da češće dolazi ili b) netko od njih ima pretke koji su emigrirali u SAD iz Hrvatske.

Budući da je Hrvatska zadnjih godina na glasu kao vrhunska turistička destinacija i s obzirom na značajnu hrvatsku zajednicu u SAD-u, činilo se to kao razumna pretpostavka.

Mala europska država, od svih lokacija?

Ispalo je da razlog nije niti a) niti b). Nisu imali nikakve prethodne veze s Hrvatskom; jednostavno su sjeli, pogledali kartu svijeta, složili popis svojih zahtjeva, prioriteta i očekivanja od države u kakvu bi htjeli outsourcati dio svojeg razvoja softvera te na kraju pokazali prstom u točno jednu određenu državu: Hrvatsku.

Još uvijek napola očekujući da je djed tog CEO-a s majčine strane iz Hrvatske te da se šale oko razloga odabira Hrvatske, zamolio sam ih da elaboriraju svoj proces odabira, što su i učinili.

Iako su tradicionalno mnoge kompanije iz SAD-a outsourcale razvoj softvera na Daleki istok, u države poput Indije, Pakistana ili Vijetnama, njihovo osobno prethodno iskustvo s tom praksom bilo je daleko od idealnog. Ta je praksa nesumnjivo jeftinija, no velika fluktuacija ljudi i kulturološke razlike učinile su takvu suradnju vrlo teškom.

Nije im se svidio nedostatak otpora od strane inženjera u tim državama, odnosno ono što su nazvali “lack of pushback” – iako su načelno mogli računati da će ti inženjeri implementirati rješenja koja se od njih traže, nisu mogli očekivati da predlažu bolja rješenja. O problemu kulturoloških razlika pri outsourcingu razvoja softvera na Daleki istok pisani su i znanstveni članci, a tema je to koju itekako vole potencirati softverske agencije iz istočne Europe.

Ne najniža cijena, već najbolji omjer cijene i kvalitete

Nakon toga razmotrili su južnu Ameriku i istočnu Europu, obzirom da su obje regije znatno jeftinije od SAD-a. Južna im je Amerika prvenstveno bila zanimljiva radi manje razlike u vremenu te nešto niže cijene. No Europa je preuzela vodstvo, pogotovo istočnoeuropske države koje su sada dio Europske unije, iz nekoliko razloga:

• Stabilnija i predvidljivija regulativa. Zemlje koje su u Europskoj uniji stabilnije su i predvidljivije po pitanju regulative, što je pogotovo bitno kad su u pitanju osjetljivi korisnički podaci i poslovne tajne.
• Odlično inženjersko obrazovanje. U istočnoj se Europi nalazi 5 od 20 vodećih država za outsourcing usluga po analizama konzultantske kuće AT Kearney (Global Services Location Index). Jedan od njihovih ključnih konzultanata za tu temu izjavio je da je “[u istočnoj Europi] više obrazovanje visoke kvalitete, pogotovo u STEM područjima”.
• Poznavanje engleskog jezika. Projekt Education First rangira Hrvatsku kao 13. na listi od 100 država i kaže da je poznavanje engleskog jezika na “vrlo visokoj razini”. Moja omiljena anegdota na tu temu: kad je voditelj projekta u tvrtki, koja je jedan od naših klijenata u SAD-u, uspoređivao kompetencije našeg softverskog arhitekta s kompetencijama vlastitog tima u SAD-u te svojem nadređenom rekao: “ne samo da u svojem timu nemam ljude s tako jakim tehničkim znanjem, nego nemam nikoga tko tako dobro može pisati na engleskom”.
• Vremenska razlika u odnosu na istočnu obalu SAD-a je pet do šest sati, ovisno o dijelu godine, što još uvijek omogućuje redovite dnevne koordinacije unutar radnog vremena na oba kontinenta.
• Trošak. Kad je u pitanju outsourcing u istočnoeuropske države koje su dio EU, države poput Poljske su na radaru kompanija iz SAD-a već godinama, za što je jedan od razloga veliki broj stručnjaka – prema analizi koju je 2015. radio McKinsey, poljski je outsourcing-offshoring još 2014. zapošljavao gotovo 160.000 ljudi. Naši su gosti o Poljskoj govorili kao o jednoj od istočnoeuropskih država “prvog vala” po pitanju outsourcinga te su promatrali Hrvatsku kao jednu od država “idućeg vala” te su navodili niže cijene stručnjaka u Hrvatskoj kao jedan od razloga za to.

Službeni put u Hrvatsku kao nagrada

Tražili su dugoročnog partnera i bili su svjesni da to implicira česte posjete njihovih zaposlenika iz SAD-a. Htjeli su da njihovi zaposlenici percipiraju takva putovanja kao nagradu, odnosno kao nešto čemu se mogu veseliti, a ne kao obavezu. Tu su naveli razloge za odabir Hrvatske o kojima ranije nisam razmišljao, no koji itekako imaju smisla:

• Životni troškovi su znatno niži u Zagrebu nego u New Yorku: potrošačka košarica je otprilike upola jeftinija, a stanarina gotovo 85% jeftinija.
• Sigurnost: nasilni zločini su u Hrvatskoj rijetki i stopa kriminala je općenito vrlo niska, radi čega je vrlo sigurno putovati u Hrvatsku. U veljači 2020. je U.S. State Department dodijelilo Hrvatskoj najnižu razinu upozorenja za putnike, “Level One”, napominjući da pri putovanju u Hrvatsku potrebne tek “normalne mjere predostrožnosti”. Kao dio EU i kao članica NATO-a, Hrvatska je isto tako zaštićena velikim multinacionalnim sustavima podrške. Hrvatska je na 26. mjestu na 2020 Global Peace Indeksu, 95 mjesta ispred SAD-a.
• Popularna turistička destinacija. Hrvatska je na globalnoj razini kao turistička destinacija postala poznata oko 2005. godine, kad ju je i Lonely Planet odabrao kao najzanimljiviju turističku destinaciju na svijetu. Trend se nastavio i do danas, što je dovelo do toga da je odlazak u Hrvatsku danas mnogim strancima na popisu stvari koje žele napraviti za života (popularnim “bucket listama“). Iako se zbog toga svega o Hrvatskoj priča kao destinaciji privlačnoj digitalnim nomadima, činjenica da je popularnost Hrvatske kao turističke destinacije faktor kompanijama pri odabiru partnera meni je bila otkriće.

Boravak u Hrvatskoj očito je vrlo primamljiv, ili je makar to bio prije COVID-19 pandemije.

Na scenu stupa 2020.

Prošle 2020. došlo je do globalne pandemije, a njen utjecaj na outsourcing razvoja softvera pokazao se kao dvosjekli mač.

Iako je u ranim fazama pandemije Hrvatska bila vrlo uspješna u njenom kontroliranju – čak je i The New York Times hvalio njene inicijalne uspjehe – pandemija je znatno otežala putovanje preko državnih granica, a pogotovo putovanja među kontinentima. Klijente i potencijalne klijente koji su nas htjeli posjetiti pandemija je od toga odvratila i svi “višnja na šlagu” argumenti za odabir Hrvatske postali su znatno slabiji, barem na neko vrijeme.

Međutim, dogodilo se i nešto drugo: sve kompanije u SAD-u s kojima sam razgovarao sredinom 2020. prakticirale su rad od kuće. Dopuštanje zaposlenicima da rade od kuće više nije bilo nešto što kompanija nudi kako bi zaposlenici bili sretni, već je postalo ključni dio planova za osiguravanje kontinuiteta poslovanja svake kompanije. Po prvi put ikad u tako velikom broju, u interesu kompanija bilo je da spriječe zaposlenike da dolaze u ured. Rad od kuće postao je standard.

Korak od toga do outsourcinga postao je znatno manji. Jednom kad fizičko prisustvo i sastanci uživo više nisu bili potrebni, postalo je i znatno manje bitno je li neki član tima udaljen nekoliko kilometara ili nekoliko tisuća kilometara, dok god je dostupan za online sastanke tima. Rad od kuće pokazao se kao svojevrsna odskočna daska prema outsourcingu.

Čovjek uči dok je živ

Bilo mi je otkriće da lokalni kontekst Hrvatske – činjenica da smo popularna turistička destinacija, da imamo razmjerno visoku kvalitetu života, da smo sigurna zemlja i slično – igraju ulogu jednoj američkoj firmi pri odabiru države u kojoj će tražiti partnera.

Očekivao sam da im je svejedno gdje je na svijetu njihov partner te da im je važan samo omjer cijene i kvalitete, no očito su im bitni i aspekti koje mi uzimamo zdravo za gotovo i pri prodaji naših IT usluga ne doživljavamo nužno kao komparativne prednosti pred drugim državama. Možda su neki od tih aspekata radi pandemije kratkoročno u drugom planu, no pandemija nam je dugoročno upravo približila klijente iz cijelog svijeta.