Novosti i sadržaji na Internetu – hoćete li ih platiti?
Ivan Brezak Brkan
21. 07. 2010.
The Times je izgubio 90 posto čitatelja svoje web stranice nakon uvođenja pretplate od jedne funte dnevno. Pretplata na portal? Budale! Takva je barem bila većina komentara na člancima koji su popratili ovu temu. Medijski mogul Rupert Murdock i njegov Newscorp, Timesovi vlasnici, pretjerali su. Dok se svi zgražamo nad bezobrazlukom pretplata sjetimo se sadržaja koje plaćamo. Pretplate na korisne časopise, baze podataka,... Nije sve u torrentima. Možda smo ipak voljni plaćati za internetske sadržaje, ali što smo voljni platiti?
The Times je izgubio 90 posto čitatelja svoje web stranice nakon uvođenja pretplate od jedne funte dnevno. Pretplata na portal? Budale! Takva je barem bila većina komentara na člancima koji su popratili ovu temu.
Medijski mogul Rupert Murdock i njegov Newscorp, Timesovi vlasnici, pretjerali su. Dok se svi zgražamo nad bezobrazlukom pretplata sjetimo se sadržaja koje plaćamo. Pretplate na korisne časopise, baze podataka,…
Nije sve u torrentima. Možda smo ipak voljni plaćati za internetske sadržaje, ali što smo voljni platiti?
Što ćete platiti?
Nećete platiti korištenje Twittera, niti korištenje Facebooka, iako grupa koja najavljuje naplaćivanje korištenja Facebooka ima preko 250 tisuća članova. Zašto ih ima toliko? Osim naivnosti pridruženih pojedinaca, svi volimo besplatno ili pak jeftinije. Ukoliko možemo bolje proći, kupit ćemo Grand čips iz Getroa umjesto Frankovog koji nam je možda i miliji. No, ukoliko možemo birati, nećemo uzeti nešto manje kvalitetno ili lošije kvalitete.
Murdock i njegovi istomišljenici se u svojoj želji da zadrže trenutnu funkcionalnost i smanje troškove koje bi im nametnula promjena, silom trude naplatiti sadržaje koji se vrlo često nisu kvalitetni. Nisu nam ugodni, ni fini, ne želimo ih platiti. Neke sadržaje ćemo pak platiti… Murdockovi vlastiti Times i Wall Street Journal najbolji su primjer.
The Times je vrlo ugledna britanska dnevna novina koja ima svoje kvalitete, ali Guardian i ostali konkurenti ne zaostaju za The Timesom. Dapače, u nekim segmentima su bolji. Je li vam Večernji list zaista toliko zanimljiv da biste ga radije plaćali na Internetu nego posjetili Jutarnji list, Net.hr, Index ili Tportal? Kupite sutra dnevne novine u Hrvatskoj ili bilo kojoj drugoj zemlji. Većina naslovnih članaka bit će ista. Otiđite na jedan od spomenutih portala. Većina naslovnih članaka će se preklapati. Problem je u tome što članke najčešće neće razlikovati originalnost, kvaliteta ili ekskluzivne činjenice, već subjektivnost odnosno stav nekog autora. Stav je jeftin, hoćete li ga vi biti voljni platiti?
Nije grijeh naplatiti sadržaj, ali…
Daleko od toga da je naplaćivanje sadržaja loše. Knjige, stručni časopisi, poslovni tjednici,... Dovoljno je primjera koji pokazuju da se sadržaj može naplatiti. Murdockov Wall Street Journal najbolji je primjer. Radi se o poslovnim novinama izuzetno dobro istraženih članaka koji vrlo često donose ekskluzive.
Poznato je da Steve Jobs upravo Wall Street Journalu najčešće prvima daje informacije o Appleovim novitetima. Financijske informacije, ekskluzive, kvalitetni članci i analize koje nema nitko drugi? Da, takve informacije ćete platiti.
1.4 milijuna funti…
15 tisuća čitatelja Timesa odlučilo se za plaćanje internetske pretplate od 1 funte dnevno, odnosno ukupno 1.4 milijuna funti godišnje, kao što navodi Guardian. Uz njih, preko 150 tisuća pretplatnika na tiskano izdanje ima pristup web stranici Timesa. Guardianov članak, ali i komentari na Gadgeteriji te drugim medijima koji su popratili ovu priču ismijavali su Times za naplaćivanje sadržaja.
Voljeli bismo da sve bude besplatno, ali ne može i ne mora biti. Ukoliko Times nađe dovoljno pretplatnika da se održi na životu, odlično za njih. Naplata pretplate legitiman je poslovni model. No, imajmo na umu da to neće svi moći. Rijetki mediji imaju ugled i tradiciju Timesa. Rijetki imaju kvalitetu Economista. Iznenadili biste se nakladama domaćih novina i časopisa te koliko se primjeraka vraća. Oglašivači i dalje žele u tisak, a vlasnici znaju da ako im naklade padaju sigurno neće moći naplatiti internetska izdanja.
Generacijsko pitanje – priznajte!
Jutros me kolegica na Twitteru zezala kako ne znam kako je njima bilo plesati na glazbu koju su voljeli kada su bili mladi. Rekla je da tada nije bilo gadgeta, kao usporedbu. Svakako. Tada nije bilo gadgeta. Danas se u knjižnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu najčešće otvara Facebook. Zašto? Na njemu studenti otkrivaju novosti, od svojih prijatelja. Twitter, kao što navodi Globus, sve je popularniji i moćniji. Tisak? Rijetko, možda kad je besplatan. Besplatan? Da, da.
Mnogi govore o tome kako mlađe generacije manje čitaju. Ne slažem se. U svojoj knjizi “Sve loše je dobro za tebe”, Steven Johnson pokazuje kako forma nema veze s sadržajem. Nove serije poput Sopranosa imaju napredne radnje koje potiču maštu, a društvene mreže poput Facebooka dodaju kompleksnost odnosima koje imamo s prijateljima, kolegama, dragim nam osobama. Ukratko, društvene mreže i blogovi mogu biti kompleksniji od vaše najdraže knjige.
Od jedne gospođice sam nedavno čuo kako ona vjeruje kako su društvene mreže inherentno loše. Nikad nije koristila Facebook ni Twitter. Nema argumenata, ona samo vjeruje. Kao i svaka malo starija generacija. Kao što je Google naveo u poruci FTC-u, novine su se u SAD-u 20-ih bunile kako će ih radio uništiti. Nakon toga su se bunile kako će ih uništiti televizija. Vaši roditelji su mislili kako će vas uništiti rock ili pak gledanje televizije…
Na mladima (i starima) Internet ostaje
Nielsonovo istraživanje izdano u veljači pokazalo je kako 85 posto ljudi više voli besplatne sadržaje, ali isto tako da će upravo oni najmlađi (mlađi od 20 godina) radije platiti sadržaje. Zašto? Oni znaju za torrente, znaju kako naći sadržaj koji žele… Konzumiraju ga puno, a ponekad si žele skratiti vrijeme. Desetak dolara mjesečno za sve serije koje žele na servisu Hulu? Nema problema. Osim toga, upravo tim korisnicima nije bitno gledaju li filmove na računalu ili televizoru. Forma im nije bitna. Istraživanje je također pokazalo da ni mladi ni stari nisu spremni plaćati novosti na Internetu. Izvora je mnogo, a vijesti imaju svi. Morat ćete se više potruditi…
Murdock i njegovi istomišljenici mogu pokušati naplatiti sve sadržaje koje žele. To je njihovo pravo i za neke medije će biti uspješan model. Što će kupci platiti na Internetu? To ćemo istražiti u jednom od sljedećih članaka… No, zapamtite. Nećete moći naplatiti formu, već sadržaj, a kvalitetnog sadržaja nam ovih dana zaista nedostaje.
Što mislite da će uspjeti naplatiti na Internetu, što biste platili?
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Ivica Kartelo
21. 07. 2010. u 11:22 am
Pogledajte izgled The Timesa http://www.thetimes.co.uk/tto/news/. Potpuno istovjetan izgledu tiskanog izdanja. To vrijedi i za ostale nakladnike. Ekipa na Internetu obožava ovaj dizajn http://www.twitter.com i http://www.facebook.com. Tko je vjeran papirnatom dizajnu, kojeg čita zavaljen u fotelji, kaficu, vlaku, nikad neće poželjeti na svom laptopu u istom tom vlaku ili kaficu ma koliko on bio istog dizajna – ne suska, ne izmaze nam ruke olovom, nismo naprosto u pozi za takvo sto, a poza naseg tijela je povezana i s psihom i socijalom toga tijela u tom trenutku itd.
http://news.google.com/ je za sad mozda najbolji moguci dizajn za novine na Webu, ali je besplatan, a opet ce na njega tesko poci Facebookovci i Twitterasi jer za njih je i to velika “pila”. Na twitteru vas ne gnjave sa slikom nego je ponude kao link na kojeg klikne 1 promil onih sto procitaku mikroblog. Twitterasima i slika ide na zivce jer i ona nije nista drugo nego puno teksta u drugom (slikovnom) formatu.
Moj prijedlog nakladnicima glasi: izbacite svoja online izdanja kao aplikacije za Facebook, Twitter, MySpace, Linkedin, Bookmarke, ali kao placene reklame na Google AdWords itd. da vide malo kako je bilo poduzetnicima koji su nekad ovisili o njihovim cjenama reklamnog prostora, kad su oni bili monopol reklamnog prostora pa su uz put bili i citani.
Novinarima preporucujem da citaju @JeffJarwis i Seth Godina, pokupe svoje krpice i grade vlastiti brand ili promjene zanimanje.
Berislav Lopac
21. 07. 2010. u 12:00 pm
Ja već odavno tupim isto: sadržaj nikad, ali _nikad_ nije bio naplaćivan. Ono što se naplaćivalo bila je distribucija, a ne sadržaj; da nije tako, cijena knjige ne bi ovisila o broju stranica, koricama, slikama itd, već o kvaliteti i/ili interesu publike. Iz te visoke cijene distribucije mogao se izdvojiti udio kako bi se platilo autorima sadržaja, jednako kao što se plaća soboslikaru koji je obojao fasadu kuće.
Internet je ovu jednadžbu potpuno rasturio spuštanjem cijene distribucije praktički do nule, i sad je potpuno izostala marža iz koje se moglo plaćati autore. I sad imamo situaciju da je moguće naplaćivati sadržaj, iako ne izravno, već kroz razne oblike oglašavanja (oglasi su i prije bili oblik naplate kvalitete sadržaja, ili barem interesa publike; traženiji mediji mogli su imati veće cijene od onih manje popularnih).
Dakle mogućnost naplate online sadržaja postoji; mediji moraju samo prihvatiti zakonitosti novog oblika distribucije i naći modele neizravne naplate. A mjesta za inovaciju u tim modelima ima još puno; Google je napravio revoluciju jednom takvom inovacijom, a vidio sam još neke čije vrijeme tek dolazi; jedna od njih razvija se i u Hrvatskoj! 😉
Bojan Bajgorić Šantić
21. 07. 2010. u 3:55 pm
“15 tisuća čitatelja Timesa odlučilo se za plaćanje internetske pretplate od 1 funte dnevno, odnosno ukupno 1.4 milijuna funti godišnje” Koliko trebam platiti za ovakvu matematiku u članku 🙂 🙂 🙂
BTW – Kad bi svi portali krenuli u naplatu istovremeno, ljudi bi je prihvatili u puno većem broju nego ovako kad im ostaju besplatne alternative. Ja bih bio spreman plaćati pretplatu, ali manje iznose i to za one stranice koje volim posjećivati. Ne bih imao ništa ni protiv metode naplate po članku ako bi iznosi bili jako mali a proces naplate makismalno pojednostavljen.
Ivica Kartelo
21. 07. 2010. u 4:25 pm
Godinama placam sadrzaj – kupujem na Amazon.com, cak sam kupio i citac Kindle. Placam i platformu WizIQ.com iako se nudi i besplatno. Preporucite mi blog koji se placa i ako je meni zanimljiv cu ga placati. Nekad sam bio preplacen i na Britannicu online. Za Kartelo ustanovu je sadrzaj “ulazna sirovina”. Za mene osobno takodjer. Na kraju krajeva ljudi u Skoli E-92 i skoli Kartelo http://www.e92.hr vec 20 godina placaju sadrzaj. Juce su to bile knjige, danas su to online programi osposobljavanja, sadrzaj u realnom vremenu itd. Trudimo se ponuditi sto bolji sadrzaj za sto manje novaca i broj kupaca nam od lani raste. Radimo na izbacivanju novih zanimanja. Bilo kako bilo, ne vjerujem da cu ikada vise ista izdati na papiru, CD-u, DVD-u i bilo cemu prijenosnom drugacije nego online.
Mladen
21. 07. 2010. u 11:58 pm
Ukoliko me nešto zanima i to pratim/čitam/koristim svaki dan, rado ću platiti. Ali sada ako posjetim Jutarnji jednom tjedno, sigurno ne mislim plaćati (naravno da postoji ta opcija) niti da je 5 kn. Eto moji 5 centi. 🙂
Ivan Brezak Brkan
22. 07. 2010. u 12:23 am
@Bojan Brojke su službene, njihova neobična kalkulacija. 😉 Znaš i sam da neće svi portali krenuti u naplatu ergo uvijek će postojati alternativa. 🙂
Danijel
22. 07. 2010. u 12:26 am
Ja sam zagovornik plaćanja… To je jedini način da se rješimo papira 🙂
No postoji jako velik problem – plaćanje nije uvedeno na vrijeme – i sad su ljudi već naviknuti na besplatan sadržaj…
Nadalje, mislim da ako nekome platite više vjerujete u njegov rad – više ću vjerovati portalu kojem dam 1 funtu dnevno, nego nekom besplatnom. Naravno, ne znači da je ovaj besplatni možda manje kvalitetan, no dok im je primarni izvor zarade tisak – gle čuda – bit će fokusirani donositi najkvalitetniji sadržaj upravo za tisak.
A što se tiče plaćanja općenito – nije mi problem platiti niti iPhone aplikaciju, 5€ za Skype ili neki ebook… Na kraju – da ja nudim neku uslugu online – pitam se, bih li volio da mi za nju plate? Pa naravno da bih. 🙂
Vladimir Djacic
22. 07. 2010. u 9:17 am
Mladji od 20 god bi platili jer ne placaju oni nego roditlji…Salu na stranu. Verujem da ce se u dogledno vreme iskristalisati i ponuda i cenovnik za news portale, bas kao sto je to slucaj sa knjigama. Trenutnih 30 funti mesecno za Times je jednostavno previse. Mozda ce se pojaviti i brokeri vesti koji ce za odredjenu pretplatu nuditi paket u kojem je kombinacija vesti, magazina i sl. Ako je Times ili bilo ko drugi dobar u proizvodnji vesti prodace ih a mi cemo da kupimo…valjda
ipopic
22. 07. 2010. u 9:54 am
Sve ovisi što se i kako plaća.Recimo pristup bazi podataka stručnih članaka koji se ne mogu naći nigdje drugdje (Science Direct npr.) – svakako. Dnevne novine ili blog? Ne hvala, uvijek će postojati besplatna alternativa.
On-line sadržaji imaju mogućnost i drukčijeg načina zarade od naplaćivanja sadržaja. Velik dio sadržaja na internetu služi i za samopromociju tako da bi zapravo bilo kontraproduktivno ”sakriti” se od publike. Npr. crtači stripova koji objavljuju na internetu svi kad tad ako su iole dobri objavljuju svoje radove. Njima odgovara da im radovima na internetu može pristupiti što veći broj ljudi jer je to širi krug potencijalnih kupaca.
I jednostavnost plaćanja je isto bitna. Uzmimo primjer Timesa – ako svaki dan ako želim pročitati novine moram vaditi karticu ili paliti paypal da bi pristupio sadržaju lako je vjerojatno da mi se neće dati svaki put s tim zezati…
Ono što vjerujem da ima svjetlu budućnost u naplati su streaming servisi kao što su spotify, netflix a kada tehnologija uznapreduje i e-book dućani…
Dražen
22. 07. 2010. u 12:26 pm
Berislave, nisi u pravu. Sadržaj se naplaćivao i te kako. Ako nije, što nisi probao našvrljati preko vikenda knjigu od 300 strana, isprintao,uvezao pa je probao prodati, kad je po tebi cijena knjige cijena papira i distribucije?
Ono što se sad dešava je da je sadržaj sad neopisivo jednostavno ukrasti.
I sad to vodi bizarnim modelima da pisac ne može napisati knjigu i živjeti od pisanja nego mora prodavati majice i kape sa likovima iz knjige?!?
Isto vrijedi za novinarstvo koje mora izmišljati reklame i onda postaje ovisno o oglašivačima. Uvijek bi platio za kvalitetni ‘tjednik’ online. U našem je interesu da novinarstvo nije ovisno o korporacijama i marketingu, nego da živi od čitatelja. Kad si igdje u mainstream medijima u zadnje vrijeme čuo iti malo kritičan članak o bankama, telekomima ili pivarskoj industriji?
Davor Čuvalo
23. 07. 2010. u 1:41 am
Čini mi se da je za naplatu sadržaja vijesti prekasno. Mladi naraštaji potpuno su izgubili odjećaj da neku informaciju treba platiti. Sjećam se da sam još prije desetak i nešto godina oduševljeno izlistavao adrese nekih poduzeća preko info servisa tipa Dialog, svaka adresa koštala je oko 10-15 USD i na to je odlazila gotovo sva moja zarada. Tada mi se informacija činila vrlo vrijednom i nisam uopće dovjio o upitnosti (visoke) cijene.
Danas više nitko ne razmišlja tako. Informacija je dostupna posvuda, stoga je i teško naplativa. A pošto nije naplativa, konstantno se smanjuje trud uložen u proizvodnju iste. Znači imamo sve više informacija, sa sve većim udjelom informacija niske kvalitete. Mislim da je to put bez povratka.- jedno od perspektivnijih zanimanja u bliskoj budućnosti će biti profesionalni sakupljač informacija (information distiller) koji će uz naknadu filtrirati šum te izdvajati malobrojne vrijedne informacije.
Rupert Murdoch i slični imaju moć ali su izgleda izgubili viziju
Ivica Kartelo
24. 07. 2010. u 3:42 pm
Neka novinarske kuce uce od http://www.index.hr i http://www.racunalo.com