Otkriva li kraj NK Rudeša duboke financijske probleme hrvatskog esporta?

Ako ne pratite nogomet, dobre su šanse da pojma nemate o NK Rudešu. Zapravo, čak i ako pratite nogomet možda za Rudeš niste čuli dok nisu ušli u prvu ligu prošle sezone. Ipak, maleni klub iz Zagreba poznat je i po još nečem: bili su u bliskoj suradnji s Deportivo Alavesom i prvi domaći profesionalni sportski klub s esport timom.

Kažem bili su, jer je strast Rudeša, a samim time i Rudeš Esporta i Alavesa završila iznenadno kao što je i počela, a iako nije bilo Televisa Presenta, ljubav je pukla kao u 650. epizodi neke od kultnih sapunica. Porque Rudes, porque mi amor?

Krenimo ispočetka. Početkom ove godine pisao sam o velikim vijestima ulaska nogometnog kluba Rudeš u esport kao prvog profesionalnog kluba u zemlji koji je prepoznao potencijal natjecateljskog igranja. Bilo je tu govora o širenju, planiranjima akademije i profesionalnim uvjetima za mlade igrače, ali priča se nikako nije “zakotrljala” koliko smo očekivali.

Kraj optimizma za Rudeš

Rudeš je najavljivao timove, igre i igrače, te se natjecao i u online CS:GO kvalifikacijama za Vip Adria League i kvalificirao na Battle4Split, iako prije toga nije imao neke uspjehe, ali su ovaj turnir uspješno osvojili. Kada bolje pogledam, možda i bolje da nisu prošli kvalifikacije za VAL, jer bi to unijelo prilične probleme ligi.

Ipak, sada kada je NK Rudeš iz nekih još uvijek neutvrđenih razloga prestao suradnju s Alavesom postavlja se nekoliko važnih pitanja na koja sam odgovore potražio kod Damira Blumenscheina, esport menadžera Rudeša koji, logično, i nije pretjerano sretan zbog nastale situacije.

Na pitanje što se to uopće u Rudešu dogodilo Damir kaže:

Deportivo Alaves iliti Španjolci su se povukli iz NK Rudeša i tako povukli igrače i cijeli esport dio.

Razlozi za ovo mogu biti razni, a bez nekih službenih informacija s bilo koje strane ne možemo zaključiti tko je ovdje “kriv”. Iz kluba dolaze kontradiktorne informacije, pa je tako službeno stajalište kluba da su ispunjeni svi ciljevi. S druge strane se govori i kako Rudeš nakon prekida odnosa s Alavesom nikada nije bio u goroj situaciji, a odlaze im igrači i osoblje. U narodu bi se reklo samo: pametnom dosta.

Kamo će igrači?

Španjolci nakon romanse u Rudešu nisu gubili vrijeme i odmah su uklizali (hehe, nogomet) u drugi domaći klub: Istru 1961. Istra će tako dobiti ljubav koju Rudeš nije znao iskoristiti, a Španjolci će Istrijanima pomoći da postanu klub kakav su oduvijek željeli biti. Grupacija Baskonia – Alaves je tako postala većinski vlasnik Istre, čime se klub iz Pule izvukao iz financijskih problema i sada optimistično gleda u iduću sezonu. Slična je to priča koju je proživio i NK Osijek, koji je “plesao po rubu” dvije godine dok nije privatiziran, a sada gradi novi stadion i igra europske utakmice.

No vratimo se na esport naš svagdašnji. Znači li to da će donedavni igrači Rudeša obući dresove Istre ili nekog potpuno drugog tima i kakvo je uopće sadašnje stanje Rudeševih timova? Damir kaže:

CS:GO tim je još aktivan, ali uskoro će se i to promijeniti pa bi trebali ili u Istru, Thunder 3X ili Team Ancestral. Nismo htjeli ulaziti u nove ugovore jer se desila situacija na relaciji Alaves – Rudeš pa smo htjeli izbjeći ugovore i aneks istih iz razloga ako se odluči mijenjati cijela uprava kluba i pod kojom bi organizaciji trebali igrati.

Kada je riječ o LoL timu, oko njega su se koplja lomila već neko vrijeme. Nakon najavljenih sastava i timova o kojima smo i mi govorili u prijašnjim tekstovima, na kraju je ispalo kako je LoL tim Rudeša otpušten 1.6. ove godine jer – nisu ispunjavali zadaće koje je klub od njih očekivao. Damir kaže i kako se nije isplatilo tražiti zamjene jer igrači po njegovom mišljenju ne bi mogli igrati, iako se osobno s time ne slažem – Vip Adria League kvalifikacije za LoL tek trebaju početi.

Selidba u Istru čini se logičnom

Što se tiče službenih informacija sa strane kluba, u trenutku pisanja ovog teksta na stranicama Rudeš esporta moglo se pronaći tek nekoliko lica: Damir kao menadžer, sharky, Illu, Forever i Caliph kao ostaci CS:GO tima, i Kiby kao trener LoL tima, iako mi Damir kaže kako on više nije dio Rudeša. Čini se kako ni igrači, niti organizacija, a bome ni osoba koja upravlja stranicama Rudeša ne znaju baš što se događa. Kada je riječ o plaćama, Damir kaže kako se radi o prebacivanju loptice između Rudeša i Alavesa, tako da se oni u trenutku našeg razgovora nalazio u nezavidnoj poziciji između “dvije vatre”.

Iz Damirovih riječi da se naslutiti i kako je postojala mogućnost da CS:GO tim Rudeša postane dio Team Ancestrala, organizacije u kojoj Damir također radi. Time bi se zapravo vratili “kući”, jer je Rudeš prilikom građenja svog esport carstva pridružio tim Team Ancestrala svojim redovima.

Izvjesnije je i logičnije, pak, da će se esport nastaviti razvijati pod okriljem nogometnog kluba Istre, ali bez potvrde kluba o tome još uvijek ne možemo govoriti sa sigurnošću. Istra bi tako mogla “preuzeti” sve ono što je ostalo od Rudeševih esport planova, iako se u ovih pola godine klub iz Zagreba više iskazao na nogometnom, a ne na esport planu.

Ovakve situacije na žalost nisu strane regionalnom esportu, jer se timovi stvaraju i raspadaju gotovo pa svakodnevno. Ulazak Rudeša unio je svojevrsni optimizam jer je njihovo partnerstvo s Alavesom svakako ulijevalo povjerenje u stabilnost ove organizacije. Čini se, pak, kako će igrači slavu trebati tražiti negdje dalje, a zajedno s njom i naknadu za svoj rad.

Espana Ole?

Kada je riječ o Thunderu, esport tim Baskonije bavi se organizacijom esport akademije koja kreće upravo ovih dana, a okupit će igrače koji će se nastojati profilirati u raznim igrama, među kojima su Fortnite i Hearthstone, te Clash Royale, League of Legends i CS:GO. Ostaje vidjeti hoće li iskustva prenijeti i kod nas, pa se uskoro Thunder predstavi kao igrač na regionalnoj esport sceni.

Odgovore na ta pitanja pokušao sam saznati od predstavnika Baskonia esporta, ali na moje upite u trenutku pisanja teksta nije odgovorio nitko, što svakako ne pomaže u ovoj situaciji.

Kada se sve zbroji i oduzme, “deblji kraj” izvukli su igrači koji će, nadam se, dobiti naknade za posljednji mjesec igranja u klubu, dok su im svi prijašnji troškovi i plaće isplaćeni, kaže mi Damir. Također, ako se Istra odluči nastaviti esport priču koju je Rudeš započeo, očekujem da će to raditi uspješnije i uspjeti zadržati igrače i timove barem godinu dana. Bilo bi glupo očekivati od nogometnih klubova da grade i razvijaju scenu esporta, ali prepoznavanje trendova od strane jednog stabilnog kluba svakako može pomoći.

Scena će rasti i razvijati se i dalje, a broj timova koji će tražiti svoje mjesto pod esport suncem sigurno će biti sve veći. Ipak, problemi ne prestaju samo činjenicom da je netko došao – postoje izvjesne komplikacije i implikacije o kojima bismo mogli govoriti u još mnogo tekstova.

Rudeš je svojim dolaskom pokazao kako nogometni klub može imati esport tim i u Hrvatskoj, ali njegovo gašenje može negativno djelovati na perspektivu esporta kod brendova i drugih profesionalnih klubova. Još je rano spekulirati o nekim velikim implikacijama, prvenstveno jer Rudeš i nije ostvario neke zapažene uspjehe.

Samo dokaz dubokih problema

Nema smisla skrivati se od problema, a ponajveći problem domaćeg (i regionalnog) esporta nisu ljudi ili talent, već financije. Na žalost, pokazalo se kako domaći esport timovi izuzetno kratko traju, posebice zbog nemogućnosti financiranja i problema s pronalaženjem sponzora i partnera.

Najveći regionalni tim Valiance&Co., iako pozitivna priča, svejedno stoji kao dio šire organizacije koju podržava i KuuHubb a uključuje mnogo više od samo esporta. Crvena Zvezda razvira se u susjednoj nam Srbiji, ali svejedno je dio ponajvećeg kluba u toj zemlji, a ne odvojen entitet. Rudeš je bio dio Baskonia – Alaves grupe, a ne samo esport tim, a čini se da su i oni dokaz kako su u regiji stabilni samo oni timovi koji su dio neke “šire priče”.

Raspad izuzetnog KlikTech LoL tima koji je prošle godine osvojio Vip Adria League i igrao odlične mečeve protiv timova iz Europe primjer je, na žalost, one prave stvarnosti esporta u regiji. Koliko god vi bili dobri i imali sjajne igrače, to jednostavno još uvijek nije dovoljno bez jastuka novca na koji možete pasti, bio to nogometni klub ili grupa investitora. Nagradni fondovi turnira u regiji još su premali kako bi tim mogao od njih funkcionirati, i to je prije nego što govorimo o svemu onome što dobar tim mora imati, poput prostora za trening ili trenera s iskustvom.

Nadodajmo na sve to i činjenicu da morate isplatiti plaće igračima koji, realno, mogu otići van igrati kao što to sada čini Sacre, nisam siguran kako domaći timovi mogu biti konkurentni bez sponzora koji su voljni prepoznati i uložiti u esport potencijal, jer ulaganje u ovaj sport nikako nije jeftino.

S vedrije strane, domaći esport vrlo je mlad, a edukacija regionalnih brendova ostaje i na nama koji o esportu pišemo. Nadam se samo da će se situacija laganim koracima popravljati i kretati na bolje, a ako čitate ovaj tekst i razmišljate o ulaganju u esport – mogu vam samo reći kako je sada zaista pravo vrijeme da to učinite.