Zemlja koja brani objavu slika kulinarskih specijaliteta na Instagramu (a nije Sjeverna Koreja)

Snimanje i objavljivanje hrane na koju smo naišli u restoranu danas je postalo dijelom cjelokupnog iskustva ako jedemo negdje vani. Na društvenim mrežama ima i svoj hashtag #foodporn, postoje aplikacije koje su pri ruci da ne zaboravimo na hranu koju smo jeli, poput Evernote Fooda, ali u svijetu ima zemlja u kojoj s takvim stvarima valja biti oprezan. I nije tako daleko.

U Njemačkoj se zakon o autorskom pravu može primijeniti i na kuhara koji priprema i aranžira hranu, posebice nakon presude iz 2013. godine koja je proširila značenje autorskog djela. Uradak s osobnim potpisom ili umjetničko djelo može biti i vaša hrana servirana na tanjuru, a autor može zabraniti njeno fotografiranje ili se pobuniti ako je nešto njegovo bilo objavljeno, a da za to nije dao dozvolu. Prijestupniku, naravno, prijeti kazna.

U tekstu na njemačkom, ovom se pričom opširnije pozabavio Die Welt, koji prenosi da se kazne za neovlašteno objavljivanje fotografije hrane na Facebooku, Instagramu, Twitteru ili drugdje mogu kretati od nekoliko stotina eura do cifri od nekoliko tisuća, u slučaju da se dođe do spora na sudu. Iz kuta gledanja slobode izražavanja, dobra je vijest što se od studenog 2013. još nije dogodilo da je netko bio u problemima zbog objavljene fotografije hrane koju je pripremio netko drugi. Ipak, vrata da se to jednom možda dogodi i dalje su otvorena.

Nije bitno je li komercijalno ili nije

Kako se zaštita kakva postoji u Njemačkoj ne odnosi samo na objavu tuđega na nekom portalu, već i na kanale poput društvenih mreža ili blogova, svatko tko nešto snimi u tamošnjem restoranu treba biti oprezan što objavljuje. Dolazak na sklisko tlo može se izbjeći ako se za objavu dobije dozvola autora hrane, što na prvu, drugu i treću loptu zvuči kao još malo zavrzlame za sve. No, tako to najčešće biva s umjetničkim djelima, među kojima je u Njemačkoj i estetski aranžirana hrana u restoranima.

Je li ovo malo ili puno previše, svatko može procijeniti sam, ali hajdemo se zadržati na tome da je riječ o zanimljivom modelu za državu koja se oslanja na bogatu turističku ponudu poput, recimo, Hrvatske. Možete li zamisliti armiju autora kulinarskih poslastica koji iz restorana trče za gostima tražeći da im predaju mobitele na pregled?

Zvuči zabavno, zar ne?

Još jedna je to nepomirljiva razlika između Europe i Amerike, gdje je situacija s autorskim pravom bitno drugačija.