Nancy Beers LEGO-om rješava probleme vezane uz softversku arhitekturu, a Tetrisom tehnički dug

Neobična konferencija u prostorijama zagrebačkog ZICER-a okupila je početkom ožujka dvadesetak sudionica i sudionika iz Bosne i Hercegovine, Češke, Hrvatske, Irske, Italije, Makedonije, Nizozemske, Rumunjske i Srbije. Među njima su bila i poznatija domaća imena, poput Lidije Kralj, edukatorice i veteranke korištenja igara u obrazovanju te Ane Sović Križić, predsjednice Hrvatskog robotičkog saveza.

Tema play14 konferencije – koju su, uz Netokraciju, podržali Kaufland i Poduzetnički inkubator PISMO – bile su ozbiljne igre (serious play). Ususret zagrebačkom izdanju, imali smo priliku čuti iskustva Lucije Pilić, koja je proživjela play14 i kao sudionica i kao organizatorica. A tijekom same konferencije iskoristili smo priliku dobiti i treću perspektivu – edukatorsku. No prvo da se podsjetimo, što je to zapravo ozbiljno igranje?

Fokus igre je na procesu otkrivanja

Ozbiljna igra je, dakle, oblik igre koji kombinira zabavu i angažman sa svrhom i namjerom. Uključuje igre, simulacije, zagonetke i druge aktivnosti koje izazivaju igrače da kritički razmišljaju, budu kreativni i razvijaju suradnju.

Koristi ih se u raznim područjima kao što su obrazovanje, psihologija i poslovanje za promicanje učenja, rješavanja problema, komunikacije i inovacija. Usmjerene su na cilj, ali se fokusiraju na proces otkrivanja, a ne na pobjedu ili poraz. Često potiče igrače na zajednički rad, razmjenu ideja i učinkovitu komunikaciju.

Službena mentorica zagrebačkog izdanja konferencije #play14 bila je Nancy Beers, osnivačica tvrtke Happy Game Changers čija je misija, kako je navedeno na njenim web stranicama: “promjena svijeta, igru po igru”.

S ovom iskusnom predavačicom, organizatoricom hackathona te scrum i agile trenericom porazgovarali smo o tome kako i zašto koristiti igre u poslovne svrhe.

“Dok smo bili djeca, većinu toga što smo naučili došlo je kroz igru”

Za Nancy ozbiljno igranje podrazumijeva igru ili zaigrani format koje je moguće koristiti kako bi se nešto naučilo ili odučilo. To nešto može biti ponašanje ili znanje. Kako nam je rekla:

Ozbiljno igranje za mene je igranje s mjerljivim učinkom. Dok smo bili djeca, većinu toga što smo naučili došlo je kroz igru. Kad odrastemo, na to obično zaboravimo. Što je šteta jer je igra savršen izgovor za razgovor i analizu.

Ovim područjem Nancy se počela baviti nakon što je 2018. godine prvi put sudjelovala u konferenciji #play14. Tada je ponovno otkrila kako igra može s učenjem postići puno više od puke kognitivne razine.

Od tada koristim igre i LEGO kockice u radu s timovima zaduženim za razvoj softvera jer su to učinkoviti i djelotvorni alati da se svi međusobno što bolje razumiju.

Uz to, kao trenerica tima ili scrum masterica igru koristim kao najbolji način upoznavanja tima i odnosa u njemu. To je kao da promatram ponašanje pod povećalom, pošto ljudi u igrama reagiraju na vrlo iskonski način.

Mislite da je nemoguće raspravljati o API-ju kroz igru?

Tvrtku Happy Game Changers Nancy je pokrenula 2019. godine, ponajprije kako bi upotrijebila stečene spoznaje iz IT-ja. No, uvjerena je kako igranje i igre nisu primjenjive samo u jednoj industriji. Upravo suprotno.

Moji klijenti dolaze iz turizma, zdravstvene skrbi, logistike, financija… Gdje god ljudi rade u timovima.

Nancy je dosad prikupila i prilagodila više od 160 igara za igranje u poslovnom okruženju. Alati i igre koje koristi variraju ovisno o tome što želi postići. Samo primjeri iz IT-ja su prilično raznoliki:

LEGO koristim za trodimenzionalno modeliranje softverske arhitekture, vlakove igračke za objašnjavanje API-ja. Prije brainstorminga posegnem za igrama koje potiču lateralni način razmišljanja poput Black Storiesa.

Imam i puno igara o privatnosti i sigurnosti (recimo, o GDPR-u), kao i igara koje objašnjavaju tehnologiju ljudima koji nisu u nju upućeni.

Koristim Tetris ili The Mind za objašnjavanje tehničkog duga, imam igru pomoću koje objašnjavam CI/CD i devops, a kao scrum masterica znam i veliki broj agilnih igara.   

Vjerujem kako je praktično bilo koju igru moguće pretvoriti u ozbiljnu igru.

Za igranje treba i hrabrosti

Što su glavne prepreke u korištenju igara u poslovne svrhe? Kako nam je Nancy rekla, najčešće je to otpor prema igranju, za što je u 99 posto slučajeva kriv facilitator.

Igra je iskonski usađena u ljudsku prirodu. Kao što je nizozemski povjesničar i teoretičar kulture Johan Huizinga napisao u svojoj knjizi “Homo Ludens”, nakon što su sve druge iskonske potrebe zadovoljene, ljudi se igraju.

Treba imati hrabrosti i biti besraman kako bi se počeli igrati sa skupinom ljudi. Ako ste trener, coach ili facilitator, grupa će vam pokazati što morate naučiti. Stoga, ako ste uvjereni kako će stvar funkcionirati, otpora neće biti.

Samo trebate u ljudima uključiti volju za igrom.

Kako početi koristiti igre u poslovne svrhe?

Nancy predlaže ovih nekoliko smjernica:

1) Krenite malim koracima

To može biti nešto jednostavno, poput primjerice otvaranja sastanka neočekivanim pitanjem kao što je “Što nosite na stopalima i što to govori o vama?”. Ili upotrijebite igru Story Cubes kako biste utvrdili kako se tko u timu osjeća.

2) Puno toga je dostupno besplatno

Na Googleu i YouTubeu možete pronaći skriveno blago ozbiljnih igara na gotovo bilo koju temu.

Također, zaigrane zajednice kao što su #play14 ili Global Play Brigade nude puno resursa s kojima možete početi više igrati na poslu. Izviđači i kampovi za mlade isto mogu biti dobri izvori igara za team building i komunikaciju.

3) Sudjelujte u #play14.

Gotovo sve igre koje Nancy zna naučila je sudjelujući u događanjima #play14. “To je odlična platforma za vježbu, otkrivanje i učenje. Toplo ju preporučam svima”, poručuje za kraj.