Marin u San Franciscu: TechCrunch Disruptom kruže roboti, na Golden Gateu nema signala

Nakon što smo proveli 6 dana u Seattleu, domu Amazona i Microsofta, na red je došao 1.093 kilometara udaljeni kultni San Francisco, dom Twittera, Reddita, Quore, Ubera, Pinteresta, Atlassiana i Dropboxa. Samo po ovim imenima možemo vidjeti kako smo nadomak Silicijske doline.

Rollercoaster zvan kašnjenje na zrakoplov

Putovanje za San Francisco počelo je u dugačkom redu putnika čija prtljaga mora biti skenirana i svaki pojedinac pregledan od glave do pete. Prvo smo na velikom ekranu vidjeli kako ćemo cijeli proces proći za 25 minuta zbog čega smo rekli alright man. Ipak, u sekundi je taj broj narastao na 75 minuta pa smo promijenili ploču i rekli very much not alright man.

Uspjeli smo preko reda doći do sigurnosne kontrole koja zahtijeva vađenje sve elektronike na vidjelo – što za mene uključuje laptop, fotoaparat, dva objektiva i prijenosna tvrda diska te naravno mobitel. Potrebno je skinuti i tenisice te zatim ući u “kabinu” i staviti ruke iznad glave kako bi vas “skenirali”. Svom srećom, moja teroristička narav nije detektirana…

Sve navedeno, potrebno je spremiti nazad u ruksak, obući zapetljale tenisice i pronaći svoj izlaz na aerodromu gdje godišnje prođe 36.2 milijuna ljudi. Kada sam napokon dotrčao do našeg izlaza, s 8 kila osjetljive opreme na leđima, malo mi je čak laknulo što ja ipak nisam bio uzrok našeg kašnjenja. Kolege su poljubile vrata aviona još prije nego što sam stigao.

Kako smo morali 5 sati čekati idući let, skoro sam se osjećao kao Tom Hanks u filmu The Terminal, čiji je lik proveo 18 godina živeći na aerodromu. Brojke nisu nimalo slične, but hey! I had a real American experience of being late for a plane 🤠

San Francisco – živahan grad bogate povijesti koji miriše na marihuanu

San Francisco (SF) zapravo nije neki veliki američki grad. Veću površinu ima i Gospić sa svojih 967 kilometara kvadratnih dok se SF prostire na 121 kilometara kvadratnih, ali zato je SF drugi najgušće naseljeni grad u SAD-u što smo odmah mogli osjetiti čim smo stigli.

SF je puno življi grad od Seattlea kada govorimo o samom prometu, ali i ljudima koji se neprestano kreću većinom uskim ulicama. Grad možete obilaziti pješke, ali pripremite se za strme uspone i spustove. Zbog toga imaju dobru povezanost javim prijevozom. Ako u SF-u nisi ušao u njihov kultni cable car, onda nisi bio u SF-u. Vožnja tramvajem uvjerljivo je najzabavnija kada možete stajati sa strane, ali pazite se u zavojima, jer kako nam je rekao vozač, taj dan ih je već četvero ispalo.

Inače, kako su jedan od razloga mojeg putovanja Infobipovi meetupi u SAD-u zvani Infobip Shift on Road, tako smo imali prilike dosta razgovarati s lokalnim stanovništvom. Primijetili smo kako Amerikanci imaju puno veću svijest kako Hrvatska postoji nego što je to bio slučaj prije 5 godina. Usprkos toj činjenici, pojavi se i pokoji biser pa sam tako dobio pitanje:

Hrvatska? Jeste li vi jedna od satelitskih zemalja Rusije?

Kada sam odgovorio kako smo zapravo satelitska zemlja SAD-a, toj osobi je izrazito laknulo.

Priče iz Alcatraza

Apsolutna preporuka tijekom boravka u SF-u je sigurno posjet otoku Alcatraz na kojem se nalazio kultni istoimeni federalni zatvor kojeg poznajemo po mnogim filmovima (Point Blank, Birdman of Alcatraz, Escape from Alcatraz i The Rock) i zatvorenicima poput Al Caponea, Georgea “Machine Gun” Kellyja i The Birdmana.

Alcatraz je dokaz koliko je SAD usavršio umjetnost pričanja priče. Kada kročite na otok, tamo će vas dočekati prvi rendžer, jer njime upravlja National Park Service, koji će vas uputiti na vijugavu cestu koja vodi prema zatvoru na vrhu otoka. Ispred ulaza drugi je rendžer pričao o povijesti otoka.

Prve korake koje ćete napraviti u Alcatrazu zapravo su isti koraci koje su radili zatvorenici. U prostoriji gdje su se tuširali i presvlačili u zatvoreničku odjeću, vi dobivate slušalice pomoću kojih slušate sljedeću turu od 30 minuta.

Cijelu naraciju vode 4 zatvorenika i 4 zaštitara, a njihove priče o samome mjestu često se razlikuju. Oni će vas provesti kroz sve blokove zatvora. Prvo će vas uputiti prema poznatoj “ulici Broadway”. Zatim, idete u dvorište gdje su provodili slobodno vrijeme, knjižnicu, samicu i menzu. Na kraju, dolazite u informativni centar The Big Lockup: Mass Incarceration in the U.S. gdje ćete otkriti kako SAD trenutno ima 2.3 milijuna ljudi u zatvoru.

Nakon ture možete se slobodno kretati otokom, a brodovi s otoka polaze svakih 30 minuta. Cijela tura košta 41 dolar i svakako se isplati.

Kako smo ušli u survivor mode na Golden Gate Bridgeu

Nisam htio počiniti grijeh propusta tako što se nisam fotografirao ispred najkultnijeg mosta cijelog SAD-a, ali naša težnja za čistom Instagram dušom dovela nas je u teške nevolje. Golden Gate Bridge bez premca je nešto predivno za vidjeti, ali probajte to ne napraviti kada se naglo spuste oblaci i počne puhati vjetar koji će vam šibati kosti usred listopada. Volio bih da je to bio naš najveći problem…

Nakon što smo obavili naše instagramske dužnosti, shvatili smo kako ne možemo naručiti taxi ili kontaktirati ikoga jer interneta jednostavno nema. Sunce je zalazilo, vjetar kidao kožu, a most nestajao u niskim oblacima bez signala na vidiku. U trenutku teškog očaja, gledali smo tko ima najveće vozilo na parkingu kako bi petero ljudi pronašlo sigurno utočište. Naši spasitelji bili su Douglas i Hulio, od kojih jedan natuca engleski, a drugi govori samo španjolski.

Njihova blagonaklonost odvela nas je do grada, a gledati Golden Gate Bridge tijekom noći dok se voziš u prtljažniku dva (pretpostavljam) Meksikanca, stvarno je jedinstveno iskustvo.

TechCrunch Disrupt kao mjesto gdje se susreću kulture svijeta

Između ostalog, bilo je nezaobilazno posjetiti veliku trodnevnu konferenciju Disrupt koju organizira TechCrunch, američki online medij usredotočen na visoku tehnologiju i startupe. TechCrunch Expo bio je pravi melting pot startupa sa svih strana svijeta. Japan, Koreja, Ukrajina i Afrika dobili su čak svoje zasebne dijelove ogromne hale.

A jedan korejski startup plijenio je pažnju od prvoga dana. Neubility želi automatizirati urbane nogostupe pomoću autonomnog robota Neubie koji će izvršavati dostave. Seoyoung Park, business development menadžerica, objasnila nam je koju prednost pružaju njihovi roboti:

Izgradili smo vrlo isplativi i učinkovit algoritam samostalne vožnje koji ne zahtijeva skupi 3D lidar. Trošak proizvodnje jednog robota je 1/6 prosječnog troška u robotskoj industriji.

Neubie trenutno dostavlja hranu i HMB proizvode golf igralištima i urbanim ulicama Južne Koreje, a Neubie će uskoro početi voziti i Madridom što je rezultat nedavnog sklapanja suradnje s Goggo Network, europskog pružatelja logističkih rješenja za maloprodaju hrane i pića. Također, prije 5 mjeseci osigurali su investiciju od IMM Investmenta, Tier-1 FC fonda sa sjedištem u Južnoj Koreji, koja iznosi 20 milijuna dolara.

E da, zašto je Neubie plijenio pažnju? Kako se bližila Noć vještica, tako je Neubie dijelio slatkiše cijelom dvoranom. Čini se kako Neubieja čeka svjetla budućnost i mnogo kilometara.

Jedno upozorenje za San Francisco se ostvarilo izrazitije od očekivanog…

Kada smo tek stigli u San Francisco, nismo vidjeli toliko beskućnika koliko u Seattleu. To mi je bilo čudno jer su me ipak svi upozoravali kako SF ima puno beskućnika. Sve se strmoglavo promijenilo kada smo jedne večeri završili u meksičkom restoranu El Farolito u ulici Mission. Još jedan ontološki potres bio je na pomolu kada smo na autobusnoj stanici vidjeli “sajam beskućnika” na kojem grupa od otprilike 50 ljudi preprodaje ukradene stvari.

Koliko god je burito bio ukusan, toliko smo samo htjeli nastaviti dalje. Maknuli smo se s glavne ulice prema istoku i tijekom šetnje vidjeli policajca kako drži upaljenu ručnu svjetiljku u lice, pretpostavljam, osumnjičene osobe čije su ruke povezane iza leđa lisicama.

Go ahead punk, make my day 🔫…

Osim što smo vidjeli osumnjičenog kriminalca, mogli smo vidjeti i pravog lopova koji je brzim i ležernim korakom izašao iz Walgreensa. Iza njega je je odjekivao glasan zvuk pištanja, ali zaštitari nisu učinili ništa. Također, za razliku od Seattlea, dobar broj dućana, kafića i restorana ispred svog ulaza imaju naoružane zaštitare.

Zagazili smo i u Tenderloin, kvart poznat po beskućnicima i mjestu gdje živi siromašnija klasa. Tamo smo mogli vidjeti prve šatore i ljude koji opušteno spavaju nasred ulice. Također, toliko često možete vidjeti fekalije (zbog čije veličine znamo da nisu pseće) na nogostupu da vaš pogled stalno mora biti usmjeren prema dolje kako bi izbjegli “mine”.

Beskućnik u SAD-u ne propada samo fizički, već i mentalno pa ih često možemo čuti kako nešto viču, kako hodaju dezorijentirano, pričaju sami sa sobom i leže ispred shopping centra prema kojem imaju usmjeren svoj thousand-yard stare. Teško je u njima pronaći tračke civiliziranog svijeta i kada prolazite kraj njih, osjećate kao da postoji nevidljivi zid koji razdvaja dvije kaste. Dobro mi je ostao u sjećanju natpis kojeg je držao jedan beskućnik:

Veteran on drugs 4 your protection.

Ipak, tu i tamo vidite krajičkom oka trenutke dobrote, koji vas podsjete kako su i oni ljudi, poput jednog muškarca koji se brinuo o psu i jedne žene koja je čuvala svog zeca.

Ništa ti ne daje pogon i uništava tijelo kao brza hrana

U San Franciscu smo proveli 10 dana što znači kako smo imali dovoljno prilika za eksperimentiranje s hranom. Ipak, kako je čovjek biće navike, tako se naše eksperimentiranje uglavnom svelo na hamburgere. Sve lokacije podijelio bih na one u gdje bih se vratio i one gdje bih se vratio pod pritiskom gladi.

Moja mjesta gdje bih se definitivno vratio su Sutter Pub & Restaurant i Tropisueño jer, osim što imaju ukusnu hranu, imaju odličan omjer cijene i porcije koju za nju dobijete. Također, interijeri su uređeni u klasičnom irskom i meksičkom stilu što je veliki plus.

Tamo gdje bih se vratio pod pritiskom je In-N-Out Burger koji je poznat po jednostavnoj ponudi od 3 hamburgera. Ako idete u Boudin Bakery Cafe, probajte njihovo poznato jelo clam chowder i nemojte se zeznuti poput mene i preplatiti običan sendvič, ali uzmite u obzir kako vas juha u kruhu vjerojatno neće zasititi. U Superdruper Burgeru i The Meltu dobit ćete masan burger zbog kojeg ćete biti siti dva dana. Također, juha od rajčice u The Meltu je zapravo vrhnje obojeno u crveno.

Posjetili smo i kultni hrvatski restoran, navodno i prvi restoran u San Franciscu otvoren 1948. godine, Tadich Grill. Iako su porcije bile ogromne, nismo bili impresionirani samim okusom koji po nama nije opravdao cijenu. Ipak, rustikalni interijer i konobari obučeni u bijela odijela bili su nice touch.

Također, jedan lanac brze hrane možemo smjestiti u platinum kategoriju, a to je naš prijatelj Čipe, Amerikancima poznat kao Chipotle. Kako bi vidjeli hoće li se njegova destruktivnost iz Seattlea ponoviti, tako smo ga ponovno posjetili, ali s oprezom. Slobodno mogu reći kako smo sa Čipom sada prijatelji, a tajna samog neprijateljstva bila je u grahu.

Vrijeme je za povratak 🇭🇷

Boravak u Sjedinjenim Američkim Državama trajao je 16 dana. Avantura po SAD-u za mene je bila jedan film jer sve što sam naučio o ovoj državi proizašlo je iz filmova, ali ta filmska čarolija često bila bi narušena surovom stvarnosti urbanih ulica. Ako išta, mogu reći da bolje razumijem ekranizaciju Jokera koju je režirao Todd Phillips.

Usprkos tome, moje putovanje još uvijek je bilo jako pozitivno zbog izlaganja novoj kulturi, razgovoru s novim ljudima, vježbanju govornog engleskog i općenitog upijanja drugačijeg načina života.

Kako je ovo bio moj najduži period izbivanja, tako sam osjetio dublju povezanost sa svojom djevojkom, obitelji i prijateljima jer kada te od njih razdvaja skoro 9000 kilometara i 9 sati razlike, svaka sekunda provedena u pričanju ili dopisivanju postane ti neprocjenjiva. Odlasci nekima lakše padnu, a nekima teže.

Također, osjetio sam dublju povezanost sa svojom domovinom i kulturom (koja naravno nije savršena, ali barem mogu reći da je moja) te postao zahvalniji na čistoći i zdravlju koje nas okružuje u većini Hrvatske.