Od Spectruma do clouda: Ivan Guštin i nakon 27 godina IT poduzetništva i dalje radi – s guštom

Kad je on počinjao karijeru u IT industriji, u Hrvatskoj nije postojala niti jedna jedina tvrtka koja je radila web stranice. Čak i u svijetu su bile rijetke, a oni malobrojni koji su radili išta vezano uz web bili su velike face, prisjeća se jedan od starosjedilaca domaće tech branše, Ivan Guštin.

Njegov obrt za informatičke usluge Elin nedavno je proslavio 27. rođendan, što je bio odličan povod da s Ivanom popričamo o tome kako je bilo nekad, kako je sad te kako je tekla njegova gotovo tri desetljeća duga karijera u IT-ju.

Imam 52 godine. Završio sam FER (tadašnji ETF) 1993., zaposlio se u lokalnoj IT tvrtki, a godinu i pol dana kasnije otvorio svoj obrt kojeg imam i danas, ukupno skoro 30 godina staža. Nakon fakulteta sam upisao i odradio skoro cijeli poslijediplomski studij, ali ga zbog posla i obitelji nisam dovršio.

Krajem devedesetih godina i početkom dvijetisućitih, s nekoliko tadašnjih djelatnika među prvima i rijetkima u Hrvatskoj radio sam web stranice, čak i dosta web aplikacija po narudžbi.

Umjesto stvaranja velike tvrtke odabrao je menadžerirati samo sebe

U jednom trenutku su, kaže, došli do faze kad je trebao odlučiti hoće li se tvrtka posvetiti upravo razvoju web stranica, kao rastućem novom tržištu i rasti ili se reorganizirati i baviti nečim potpuno drugim. Bez obzira na potencijal da izgradi veliku tvrtku koja radi web stranice, Guštin se svjesno odlučio na ovo drugo i izborom je vrlo zadovoljan:

Pojačavanje razvoja webova bi značilo da bih se ja još manje bavio strukom, a još više bio prodavač i menadžer, što mi nikad nije išlo, niti odgovaralo.

Odlučio sam se osamostaliti i vratiti svojim počecima u poduzetništvu, menadžerirati samo sebe kao freelancera, baviti se primarno strukom i fokusirati se na određene djelatnosti koje mi pašu i po kojima se izdvajam od drugih. I tako zadovoljno radim zadnjih 15-ak godina.

Naravno da imam suradnike u poslu jer ja sam ne mogu pokriti sva područja i zahtjeve korisnika i često i rado surađujem s drugima.

Samostalno ili s mrežom suradnika Guštinov obrt se primarno bavi administracijom servera i mreža, pomalo poslovanjem u oblaku i developmentom, a uz to i neizostavnom, općenitom, informatičkom podrškom, održavanjem te prodajom i servisiranjem informatičke opreme. Veliki je zagovornik open-source rješenja, a posljednjih godina se bavi obnovljenom (refurbished) opremom.

“U duši sam i dalje elektroničar…”

Sad kad su epidemiološke mjere popustile, kreće s edukacijama djece i mladih, za što je pripremio i vlastitu učionicu. Mlađim generacijama htio bi prenijeti ljubav prema svijetu računala i elektronike baš kao što su njemu pomogli njegovi uzori, mentori i profesori. Prvi i najveći među njima bio je njegov otac od kojega je puno naučio, koji ga je vozio na sajmove elektronike i omogućio mu doticaj s puno literature, komponenti i uređaja – u vrijeme kad to nije bilo jednostavno i dostupno kao danas:

Moj otac je bio prilično kreativan i inovativan za to vrijeme. Stalno sam oko njega nešto gledao, učio i eksperimentirao s raznim elektroničkim sklopovima. Uskoro su došla kućna računala i moj prvi ZX Spectrum, pa nekoliko godina kombiniranja elektronike i računala, a kasnije su računala prevladala. U duši sam i dalje elektroničar, posebno što se tiče digitalne i mikroprocesorske tehnike pa i danas rado radim razne stvari za svoj gušt.

Srednjoškolski idoli? Nikola Tesla i Sir Clive Sinclaire!

Časopise tog vremena – Guštin nabraja Računari u kući, Svet kompjutera i Moj Mikro, čitao je od korica do korica i bio strašno ponosan kad je njegov srednjoškolski projekt završio u Računarima.

Njegovi idoli u mladim danima bili su Nikola Tesla i Sir Clive Sinclair – njihove biografije i knjige je poznavao do u detalje, a njihove slike vješao po zidovima radne sobe za elektroniku.

Imao sam i mentore, starije kolege, od kojih sam puno naučio i koje sam često gnjavio svojim pitanjima, i tu bih posebno istaknuo dvoje manje poznatih, ali koji su mi značili i pomogli daleko više nego su oni toga svjesni – Marino Ravnić i Nevio Medančić. U srednjoj školi imao sam mentoricu – profesoricu fizike Nadu Sredić, bez koje ne bi bilo nekih projekata s kojima sam sudjelovao na raznim smotrama i natjecanjima i bio u medijima.

“U IT branši u Hrvatskoj nekad su se svi međusobno poznavali.”

Svijet IT-ja u kojem danas radi potpuno je drugačiji od onog u kojem je počinjao sklapanjem elektroničkih sklopova. U međuvremenu je doživio – i preživio, preko nekoliko evolucija i revolucija, i tehnoloških, ali i onih koje je donio razvoj industrije. Nekad su se, kaže, svi iz branše u Hrvatskoj međusobno poznavali, a danas:

Razlika je ogromna, u svakom smislu. Još devedesetih branša nije bila tako široka i praktično smo svi znali sve – i slagati računala, i postavljati Windows i Netware mreže, programirati što je kome trebalo, raditi webove i slično.

Danas je to nemoguće, branša se toliko proširila da si svatko može i mora naći svoju nišu, a ostalo u najboljem slučaju pratiti barem informativno. Prije 27 godina većina nije ni znala za web, a oni koji su ga radili bili su velike face, prije 17 godina dogodio se procvat tvrtki koje su radile webove jer to tada bilo u najvećem porastu, a prije 7 godina je već web tržište praktično postalo zasićeno.

Tržište je općenito drastično poraslo, korisnicima više ne treba previše stvari nuditi, već uglavnom oni sami traže jer su informirani. Nekada se globalno poslovalo tek marginalno, danas dobar dio domaćih IT firmi uopće ne radi, ili tek marginalno, na hrvatskom tržištu.

Tajna dugovječne IT karijere: učenje i specijalizacija

Tajna opstanka u industriji koja se tijekom impresivnih 27 godina njegovog poslovanja toliko promijenila je – stalno učenje. I to nije floskula, kaže, nego brutalna činjenica:

Učenje je nužno ako se želi doći i ostati u branši, biti konkurentan i, po mogućnosti, u nečemu ispred ili bolji od drugih. Pri tome treba biti spreman prilagoditi se, svakih par godina dati naglasak na nešto novo ili drugačije, što zbog razbijanja monotonije, što zbog konkurencije koja ne čeka. Tko god kaže “prestar sam da učim nešto novo”, taj će teško opstati u ovoj branši!

Mlađim kolegama koji razmišljaju o ulasku u tech poduzetništvo, umjesto pokretanja još jedne “općenite” firme za web development, savjetuje – specijalizaciju:

Moja mantra je naći si svoju nišu, neku specijalizaciju unutar IT-a koja ti paše i s kojom se ne bavi previše ljudi, i tu biti što bolji, jer je to idealna dobitna kombinacija. Webovi ili knjigovodstveni softveri jesu popularni, ali teško se izdvojiti i teško je konkurirati cijenama.

Treba pratiti trendove koji će biti još atraktivniji, traženiji i bolje plaćeni u skoroj budućnosti i nisu još tako zasićeni, poput administracije cloud sustava, strojnog učenja ili umjetne inteligencije, sigurnosti i sličnog.

Radi s guštom, ili nemoj raditi!

Kao i mnogim poduzetnicima, najmrskije mu je baviti se administracijom i birokracijom. Nekad mu je to bila noćna mora, kaže, a danas je stariji i iskusniji pa ga ništa više posebno ne nervira. Ipak, budućim poduzetnicima savjetuje da obaveze koje nisu vezane uz struku i zamorne su što prije delegiraju:

Birokracija, zakoni, knjigovodstvo i davanja su ono što sputava mnoge, ali tu smo svi u jednakim uvjetima. Moja je velika preporuka da čim to poslovanje dozvoli, sve što se može od birokracije treba outsourceati u vanjski servis ili virtualnim asistentima, i čim se više baviti samo vlastitom strukom.

Dodaje i da ne moraju nužno svi biti poduzetnici – nije neuspjeh biti zaposlenik u nekoj uhodanoj tvrtki, posebno danas kad IT tvrtke i kod nas nude prilike za rad na doista zanimljivim i velikim globalnim projektima. Jer za poduzetništvo treba upornosti, samokontrole, dobre organizacije vremena i obaveza, networking i, po njemu možda najvažnije – strasti. Zato je moto njegovog obrta Do things with passion or not at all:

Ako čovjek voli to što radi i rado uči nove stvari, onda to nije teško. Ja te iste stvari radim i kao posao i kao hobi, a često nešto što radim najprije radi gušta završi jednog dana i kao neki posao.

Mislim da i drugi ljudi, pri tome primarno mislim na korisnike, vide i cijene kad netko posao radi s guštom, a ne hladno preko volje samo radi preživljavanja.