Hrvoje Jurić do Guinessovog rekorda stići će prije uz domaću internetsku zajednicu, nego ijednu domaću tvrtku

Voziti se biciklom 50 kilometara za mene je već kao da sam otišao na put oko svijeta, ali srećom postoje ljudi koji to rade mnogo bolje od mene. Jedan od njih je i Hrvoje Jurić, poznati avanturist i biciklist koji se trenutno nalazi usred vrlo zanimljive avanture: tijekom nekoliko mjeseci proći će Europu, Aziju, Australiju i Sjevernu Ameriku i time pokušati oboriti Guinnesov rekord za prvu vožnju oko svijeta na električnom biciklu. 

S Hrvojem sam uspio razgovarati dok je, zamišljam, jednom rukom vozio bicikl, a drugom tipkao mail negdje usred Rusije (naravno, Hrvoje zasigurno nije ovo radio i kršio zakone, nemojte to pokušavati kod kuće.). Za sada putovanje teče sjajno, kaže mi, i dodaje kako su do sada jedine male probleme imali na granici s Rusijom. Naime, kako ipak ne bi bio u potpunosti sam na cesti, Hrvoja prati kamper koji vozi Matija Pospihalj, a upravo je s kamperima problem na ruskoj granici. Nakon dva dana čekanja, Hrvoje je nastavio pedalirati prostranstvima Azije.

Zanimljivo je kako je do realizacije ovog projekta Hrvoje došao razmišljajući kao startup, a sponzore i partnere gledao je kao potencijalne investitore. Tako glavni sponzor Giant snosi 50% troškova projekta, a zauzvrat ima pravo na ime projekta. Drugu polovicu troškova Hrvoje je podijelio na ostale partnere i sponzore, koje nije bilo lako pronaći. Također, malo je poražavajuće što niti jedna domaća tvrtka nije htjela surađivati s Hrvojem na ovome projektu, stoga su njegovi partneri i sponzori redom strane tvrtke kao što su nositelj imena Giant, GoPro, Squirt, Infinity i Certissa. Pohvalno je što je partner projekta ipak jedna domaća institucija – Grad Orahovica.

Hrvoje kaže kako se na putovanje električnim biciklom odlučio kada je još 2016. putovao od Osla do Nordkappa (najsjevernije točke Europe) po zimi, prisjeća se tog skoro ekstremnog iskustva:

Bile su to temperature od -10 do čak -22 stupnja, a kako je konfiguracija reljefa Norveške takva da sam imao jako malo ravne ceste (uglavnom ide gore-dolje) pomislio sam koliko bi bilo lakše ovo proći s električnim biciklom. I ta ideja je nekako ostala, tek u mislima, ali nakon određenog vremena krenuo sam postaviti projekt na noge, što znači da sam sve stavio na papir i približno izračunao koliko bi cijeli projekt koštao. Ta priprema i sve vezano za projekt traje više od tri godine.

Prvi elektrificirani put oko svijeta – biciklom

Nakon podrobnog planiranja, put je krenuo u realizaciju i ako sve prođe po planu, Hrvoje bi trebao biti prvi čovjek koji je električnim biciklom putovao oko svijeta i time biti zapisan u povijesti kao vlasnik Guinnessovog rekorda, a bicikl na kojemu to čini poseban je kao i ostatak ove priče.

Naime, Hrvoje kaže kako je isprva plan bio voziti nešto drugačiji model, Giant Toughroad E+, ali su partneri iz Gianta odlučili za Hrvoja stvoriti potpuno novi model koji će tek za nekoliko mjeseci doći u prodaju, a ovo je vjerojatno najbolje moguće testiranje koje u Giantu mogu zamisliti.

Hrvoje mi pojašnjava kako je voziti elektrificiran bicikl na ovakvim relacijama:

Razlika između običnog bicikla i električnog, ali pravog, u smislu da unatoč struji moram pedalirati, je u tome što vam struja pomaže tek prilikom pritiska pedale. Znači, pritisak pedale i tek onda se struja uključuje u određenom postotku. Kod svakog proizvođača je to naznačeno na drugačiji način. Na biciklu s kojim putujem oko svijeta uglavnom vozim u srednjem modu 2/3 dana, dok ostatak prebacim u jači mod pa je i pomoć struje osjetnija. To radim isključivo zato što na kraju dana, kad već napravim preko 200 kilometara, osjećam da mi noge nisu više toliko svježe. S obzirom na to da ispred mene stoji još 24.000 kilometara, valja dobro razlučiti kada i kako koristiti struju.

Hrvoje dodaje i kako potrošnja same baterije bicikla ovisi uvelike o uvjetima u kojima ga vozite. Ako se radi o mnogo uspona, naravno da ne možete očekivati previše kapaciteta, a velik utjecaj ima i temperatura koja može smanjiti kapacitet baterije i do 50%. Srećom, na ovom putovanju se ne bi trebao susresti s polarnim temperaturama kakve su ga pratile na putovanju u Norvešku, tako da bi i bicikl trebao dati svoj puni potencijal.

Iako je do sada na svoje avanture Hrvoje išao mahom sam, ovaj put ipak je mnogo zahtjevniji i teži nego bilo koji na kojeg se odvažio do sada. Snimatelj i pratitelj Matija Pospihalj je s Hrvojem stoga na putu oko svijeta svojevrsni anđeo čuvar:

Za ovakav pothvat/projekt to je neminovno, pogotovo ako svakoga dana prelazim između 200 i 300 kilometara. Od početka mi je ideja bila sve snimiti kroz objektiv i nakon realizacije same vožnje od prikupljenog materijala složiti dokumentaran film i foto knjigu. Matija Pospihalj, moj prijatelj i snimatelj iz Orahovice, odlučio je priključiti mi se na prvoj dionici i na kraju je odlučio putovati cijelo vrijeme, od početka do kraja.

Nigdje bez društvenih mreža

Jedna od zanimljivijih stavki putovanja oko svijeta jest to da Hrvoje i dalje vrlo ažurno održava svoj Twitter profil na kojem i dalje često objavljuje komentare, postove i fotografije kao da i nije na biciklu, a aktivan je i na Facebooku:

Na Twitteru sam već dosta dugo godina i mogu reći da sam si izgradio određenu bazu pratitelja i ljudi koje sam pratim. Ne mogu reći da mi je bolji od Facebooka, ali definitivno nije gori. I jedna i druga platforma ima svoje prednosti i mane. Twitter je nekako baš za ovakve pothvate – nabacim fotografiju, stavim lokaciju, eventualno neki nimalo povezan hashtag i to je to. Nikada se nisam zamarao time koliko me ljudi prati, ali neke od njih sam upoznao i ostao u jako dobrim odnosima. Mislim da, unatoč tempu i svim obavezama koje Matija (snimatelj) i ja imamo uvijek treba naći koju minutu za podijeliti kakvu zanimljivu vijest, fotografiju ili jednostavno izbaciti neko sranje iz sebe.

Jedno je biti na Twitteru ili drugih društvenim mrežama iz Hrvatske, ali kada se radi o dalekim prostranstvima Rusije ili neke druge udaljene države, nekada je zbilja vrlo teško održavati kontakt sa svijetom. Hrvoje kaže kako je za sada sve dosta dobro, a sa SIM karticom koju su kupili na granici s Rusijom, Matija i on imaju mjesec dana neograničenog interneta. To je bilo super kada su vozili kroz ovaj dio Rusije bliži nama, ali kako su sada u Sibiru, “ne možemo ni očekivati vrhunsku pokrivenost bilo kakvim signalom”, ističe.

Ipak, društvene mreže ažuriraju redovito, a njihove avanture možete pratiti i na Stravi. 

Do kraja mjeseca u Vladivostoku

Hrvoje kaže kako je i s putovanja pomalo pratio aktualne Twitter svađe i razmirice koje su se događale proteklog tjedna, ali dodaje i kako ga je putovanje svijetom naučilo da jednostavno nekada treba pustiti stvari na miru i ne baviti se time, a isto tako i ne zauzimati strane. Sto ljudi, sto ćudi, dodaje.

Hrvoje i Matija do kraja ovoga mjeseca planiraju stići na krajnji istok Rusije, a potom će svoje putovanje nastaviti kroz Australiju, Sjevernu Ameriku i Europu da bi negdje najesen stigli i natrag do Zagreba. Želimo im samo puno sreće i što manje problema na putu, a svakako preporučujemo praćenje društvenih mreža Giant World Toura kako biste podržali ovaj vrlo ambiciozan i zanimljiv projekt koji će Hrvoja upisati u povijest. Možda će domaći brendovi i političari shvatiti koliko su veliku stvar Hrvoje i Matija napravili kada se vrate u Zagreb i bude se s njima trebalo fotografirati.