Osnivači startupa teško da će zadobiti povjerenje investitora ako ne poznaju vina ili naručuju dobro pečene bifteke.
Kako prilično često ručamo s vlasnicima IT trvtki i osnivačima srtupa primijetili smo da mnogi od njih čak i u boljim restoranima naručuju vrlo jednostavnu hranu.
Ti poduzetnici o sebi vole misliti da se razlikuju od nekadašnjih socijalističkih direktora ili današnjih dužnosnika ministarstava ili javne uprave čiji se gastro domet svodi na janjetinu ili meso sa žara, ali za stolom se nažalost ponašaju kao da su isti.
Ne jednom nam se dogodilo da nas vlasnik firme koja zapošljava nekoliko stotina ljudi, i radi za ugledne inozemne klijente, na ručak pozove u neku prosječnu roštiljarnicu. Uz vrlo mnogo kaloričnog mesa sa žara obično bi naručili još i puno masnog kajmaka i ne bi se suzdržavali od konzumiranja termički neobrađenog češnjaka ili luka, što je potpuni faux pas kad su u pitanju poslovni ručkovi, čak i ako nemate više sastanaka toga dana.
Možemo samo zaključiti da pripadnici poslovne tehnološke elite…
…dubinski ne razumiju gastronomiju.
Uz ručak najčešće piju prosječne hrvatske etikete vina, vinarije i godišta ih ne zanimaju, naručuju skuplja razvikana žestoka pića za koja misle da su kvalitetna, a zapravo se radi o razvikanim etiketama prosječne cijene. Kako očekivati da netko u baru pita za selekciju ginova ako uz ručak pije konfekcijsko pivo iz masovne proizvodnje?
Bez malo boljeg poznavanja gastronomije teško je izgraditi doista internacionalni biznis ili zadobiti povjerenje internacionalnih investitora. Evo i zašto.
Ako ste na poslovnom ručku, posao ovisi o hrani!
Visokopozicionirani zaposlenik jednog velikog domaćeg startupa s globalnim ambicijama prepričao nam je nekoliko prilično škaljivih situacija u kojima menadžeri tvrtke nisu ostavili dobar dojam jer nisu poznavali gastronomiju klijenata s kojima su bili na večeri.
Konobar jednog fine dining restorana povjerio nam je da je vodstvo jedne poznate domaće IT tvrtke umjesto uživanja u svim slojevima okusa degustacijskog menija cijelu večer komentiralo veličinu porcija i dobacivalo neumjesne šale o odlasku na ćevape nakon večere.
Teško da će ijedan ozbiljan investitor iz Silikonske doline vjerovati da osnivač može izgraditi dobar biznis ako ne razumije pravila ponašanja u finom restoranu, ne zna čitati vinsku listu i amaterski naruči najskuplju bocu misleći da će ih tako impresionirati.
Kultura fine dininga izuzetno je bitna
Kultura odlaženja u restorane, a posebno kultura fine dininga izuzetno je bitna u međunarodnom poslovanju. Ako želimo da hrvatski IT doista postane globalni izvozni proizvod ne mogu ga voditi ljudi koji nemaju barem osnovno poznavanje restoranskog bontona i naručuju dobro pečeni biftek.
Domaća IT scena raste i ponosni smo na nju. Međutim, njihovi vlasnici rade doista stratešku grešku postavljanjem ureda na rubne dijelove grada ili čak van grada gdje su i oni i zaposlenici osuđeni na ispodrosječne zalogajnice ili kantine u kojima se kuhanje ne razlikuje mnogo od kučnog kuhanja.
Kad bi startupi svoje urede smještali u središte grada tad bi zaposlenici tijekom pauze za ručak mogli pojesti i fritaju sa šparogama kad su u sezoni ili sushi od masne tune uz pokoju čašu dobro ohlađenog pjenušca ili neke domaće craft pivovare.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Toni Maric
01. 04. 2023. u 10:09 pm
Sta je ovo zaboga? Od kad investitori iz VC fondova procjenjuju startupere prema poznavanju vina i “fine hrane”. Startuperi su obicno mladi ljudi i sirotinja koja pokusava uspjeti u biznisu. Nisu oni postojeci lovasi kojima pare ispadaju iz dzepa. A sto ako je netko musliman ili antialkoholicar pa ne pije vino? Sto ako je netko veganin pa ne jede ni biftek ni cara od riba? Sto ako netko ima slozenu nutritivnu alergiju pa treba dobro paziti sto jede? Sto ako netko jednostavno voli cevape i pljeskavice? Iskusni biznismeni ne procijenjuju ljude na taj nacin. Stovise, novopeceni biznismeni se uglavnom pres*ravaju, a oni pravi teski lovasi su najcesce normalni ljudi s kojima se da razgovarati i je drze se previsoko.
Robert Petković
01. 04. 2023. u 10:21 pm
Pa ovo vam čak i nije loša prvoaprilska fora :))
Toni Maric
02. 04. 2023. u 1:25 pm
Roberte, najludje od svega je sto neki tako i misle. Bilo je zanimljivo raditi s jahtasima. Medju njima je bilo onih koji su nedavno upali u business i zaradili neku lovu. Takvi su razmisljali upravo ovako kako gore pise 🙂 i drzali se visoko. Ali oni najveci lovasi s najvecim jahturinama su uglavnom bili skroz ok osobe, kao obicni narodni ljudi. Vrlo interesantan fenomen.
Daribor Matošević
11. 04. 2023. u 3:50 pm
Koji debilni članak, majko moja.