Evo zašto je poznavanje hrane i vina ključno za uspjeh hrvatskog IT-ja

Kako prilično često ručamo s vlasnicima IT trvtki i osnivačima srtupa primijetili smo da mnogi od njih čak i u boljim restoranima naručuju vrlo jednostavnu hranu.

Ti poduzetnici o sebi vole misliti da se razlikuju od nekadašnjih socijalističkih direktora ili današnjih dužnosnika ministarstava ili javne uprave čiji se gastro domet svodi na janjetinu ili meso sa žara, ali za stolom se nažalost ponašaju kao da su isti.

Ne jednom nam se dogodilo da nas vlasnik firme koja zapošljava nekoliko stotina ljudi, i radi za ugledne inozemne klijente, na ručak pozove u neku prosječnu roštiljarnicu. Uz vrlo mnogo kaloričnog mesa sa žara obično bi naručili još i puno masnog kajmaka i ne bi se suzdržavali od konzumiranja termički neobrađenog češnjaka ili luka, što je potpuni faux pas kad su u pitanju poslovni ručkovi, čak i ako nemate više sastanaka toga dana.

Možemo samo zaključiti da pripadnici poslovne tehnološke elite…

…dubinski ne razumiju gastronomiju.

Uz ručak najčešće piju prosječne hrvatske etikete vina, vinarije i godišta ih ne zanimaju, naručuju skuplja razvikana žestoka pića za koja misle da su kvalitetna, a zapravo se radi o razvikanim etiketama prosječne cijene. Kako očekivati da netko u baru pita za selekciju ginova ako uz ručak pije konfekcijsko pivo iz masovne proizvodnje?

Bez malo boljeg poznavanja gastronomije teško je izgraditi doista internacionalni biznis ili zadobiti povjerenje internacionalnih investitora. Evo i zašto.

Ako ste na poslovnom ručku, posao ovisi o hrani!

Visokopozicionirani zaposlenik jednog velikog domaćeg startupa s globalnim ambicijama prepričao nam je nekoliko prilično škaljivih situacija u kojima menadžeri tvrtke nisu ostavili dobar dojam jer nisu poznavali gastronomiju klijenata s kojima su bili na večeri.

Konobar jednog fine dining restorana povjerio nam je da je vodstvo jedne poznate domaće IT tvrtke umjesto uživanja u svim slojevima okusa degustacijskog menija cijelu večer komentiralo veličinu porcija i dobacivalo neumjesne šale o odlasku na ćevape nakon večere.

Teško da će ijedan ozbiljan investitor iz Silikonske doline vjerovati da osnivač može izgraditi dobar biznis ako ne razumije pravila ponašanja u finom restoranu, ne zna čitati vinsku listu i amaterski naruči najskuplju bocu misleći da će ih tako impresionirati.

Kultura fine dininga izuzetno je bitna

Kultura odlaženja u restorane, a posebno kultura fine dininga izuzetno je bitna u međunarodnom poslovanju. Ako želimo da hrvatski IT doista postane globalni izvozni proizvod ne mogu ga voditi ljudi koji nemaju barem osnovno poznavanje restoranskog bontona i naručuju dobro pečeni biftek.

Domaća IT scena raste i ponosni smo na nju. Međutim, njihovi vlasnici rade doista stratešku grešku postavljanjem ureda na rubne dijelove grada ili čak van grada gdje su i oni i zaposlenici osuđeni na ispodrosječne zalogajnice ili kantine u kojima se kuhanje ne razlikuje mnogo od kučnog kuhanja.

Kad bi startupi svoje urede smještali u središte grada tad bi zaposlenici tijekom pauze za ručak mogli pojesti i fritaju sa šparogama kad su u sezoni ili sushi od masne tune uz pokoju čašu dobro ohlađenog pjenušca ili neke domaće craft pivovare.