Kako stati na kraj netransparentnom političkom marketingu na društvenim mrežama?

Sutra je 1. ožujka, datum na koji se već devet godina diljem svijeta obilježava Dan otvorenih podataka. Obilježavanje ovog dana prisutno je i u Hrvatskoj već niz godina, zahvaljujući udruzi Code for Croatia, a ove 2019. u organizaciji prateće konferencije i datathona, velikim dijelom angažirao se i GONG. To ima posebnu važnost za program s obzirom na nadolazeće parlamentarne izbore, kako europske, tako i nacionalne, koje usko prate teme sigurnosti, transparentnosti i zaštite podataka.

Stoga bi Dan otvorenih podataka u Hrvatskoj trebao zainteresirati sve osobe kojima pristup podacima kao i zaštita podataka igra značajnu ulogu u mnogim sferama života – a to je nesumnjivo većina nas. Upravo o razlozima zašto, razgovarala sam s Melisom Skender iz GONG-a, koja ističe da s obzirom na vrijeme u kojem živimo, otvoreni podaci postaju sve važniji alat kako bi se osiguralo što transparentnije društvo:

Podatke nazivaju naftom 21. stoljeća, a javni podaci trebali bi biti resurs dostupan svima – najprije u cilju bolje informiranosti, a onda i kao snažno oružje u borbi protiv korupcije. Uspješno suzbijanje korupcije značilo bi jednake šanse svima da djeluju u okviru propisa koji vrijede jednako za sve.

Od hrvatskih javnih tijela teško je dobiti otvorene podatke

Neke od tema kojima će se baviti panelisti na konferenciji posebno se tiču pristupa otvorenim podacima. Nije tajna da je od hrvatskih javnih tijela teško dobiti otvorene podatke, a da ih i nerijetko žele i posebno naplatiti. Po pitanju otvorenosti i transparentnosti javne uprave, situacija u Hrvatskoj nije idealna, ali se barem mičemo s mjesta, objašnjava Melisa:

Korak naprijed – natrag dva, najkraće rečeno. Evo za primjer, financiranje izbora. Državno izborno povjerenstvo ima aplikaciju za lakše izvještavanje i praćenje financiranja političke kampanje koja će sve podatke o donatorima i troškovima objediniti na jednom mjestu i učiniti pretraživima. No, ona se neće koristiti na europskim parlamentarnim izborima jer još nije donesen zakon koji bi političke stranke obvezao na njeno korištenje.

Rekli bi: “uzalud vam napori”, međutim, zato postoje organizacije poput GONG-a koje će političke aktere pritisnuti na odgovornost kada to i nije nužno negdje propisano. Upravo mi Melisa spominje kako su jučer iz GONG-a poslali apel stranačkim klubovima u kojem ih pitaju bi li aplikaciju svejedno željeli koristiti u cilju transparentnosti. Koliko su svojevoljno spremni napraviti taj iskorak prema biračima, vidjet ćemo.

Nije to jedina stvar gdje se ide naprijed pa nazad. Melisa spominje i kako tijela javne vlasti odbijaju otkriti imena članova radnih skupina pozivajući se na GDPR, iako svi znamo kako je to išlo s lex-Agrokorom, dodaje:

Ili, primjerice, izvršenje proračuna. Zašto ga svaka lokalna jedinica – ili barem gradovi i županije – ne bi objavljivali kao što se objavljuje izvršenje državnog proračuna pa točno vidite koje je državno tijelo kojem poslovnom ili privatnom subjektu isplatilo koliko novca i za što?

Što s političarima i strankama na društvenim mrežama?

Ususret izborima za Europski parlament, koje već nazivaju najhakabilnijim izborima do sad, na konferenciji će se jedan panel posebno posvetiti i pitanju političkog marketinga na društvenim mrežama. Upitala sam Melisu i što mogu, glasači, ali i drugi sudionici tog procesa učiniti kako bi informiranije i transparentnije donosili odluke.

Naravno, prvi savjet je da provjerite izvor informacija prije nego stisnete lajk, naglašava Melisa:

To je najbolji savjet koji se može dati. Netokracijina Mia Biberović pisala je o prenamjeni zabavne Facebook stranice sa zapisima iz zagrebačkih tramvaja koja se prenamijenila u stranicu namijenjenu difamiranju jedne političke opcije. Samo tijekom listopada 2015., baš za vrijeme predsjedničke izborne kampanje, u njezinu je promociju uloženo preko 6.000 eura. Slučaj je, zbog utaje poreza, završio pod istragom USKOK-a.

Činjenica je da se u oglašavanje na društvenim mrežama ulažu sve veći iznosi, a bez ikakve regulacije ili učinkovitog monitoringa odakle novac dolazi i kako se troši. Prijedlog novog Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma ovo pitanje nije niti pokušalo rješavati.

Svi mi možemo pomoći da podaci izađu na vidjelo

Osim novinara, open source i podatkovnih entuzijasta te drugih stručnjaka, moramo biti svjesni i koliko svakome od nas, kao građaninu jedne demokratske države (s naglaskom u razvoju), praćenje i informiranje o djelovanju vladajućih treba biti važno s obzirom na vremena i situaciju u kojoj se nalazimo. Jedan od načina da se stvari “dovedu u red” svakako je politika otvorenih podataka, objašnjava Melisa:

Plivamo u moru informacija i dezinformacija i sve je teže praviti razliku. Otvoreni javni podaci omogućili bi nam bržu provjeru podataka, a time i podigli razinu odgovornosti vladajućih koji moraju imati stalan osjećaj da su nadzirani u svakom svojem potezu. Što bi ih, u suprotnom, spriječilo da vlastite interese stave ispred onih općih – naših.

Baš zato i politika otvorenih podataka postaje sve veći prioritet, a više ćete svakako saznati na nadolazećim događajima.

Tri dana otvorenih podataka u HUB385 počinju konferencijom koja se održava sutra, 1. ožujka, a čiji će se praktični dio nastaviti ovog vikenda na Datathonu koji traje do nedjelje. Ulaz je, naravno, besplatan uz prijavu, a sve što trebate ponijeti je dobra volja da se država i odgovorni dovedu u red. Nema sumnje kako je prvi korak da se to ostvari i “izlazak stvari na vidjelo”, a što je bolje rješenje tome, nego otvoreni podaci.