Što nam o njima, a što o nama govori YouTuberska himna pogledana preko milijun puta

Nitko nije mogao predvidjeti raspravu koja će uslijediti na Netokracijinom Slack kanalu kad sam objavio spot koji je skupio tisuće likeova, za razliku od mog feeda, gdje nije skupio ni 3. Većini je moje (’87) generacije i starijima spot jednostavno “glup” ili u najmanju ruku – cringey.

Meni je spot genijalan:

Možda ne toliko zbog sadržaja, jer bih – iskreno rečeno – tek manji broj spomenutih jutjubera poput simpatičnog Dex Rocka i svugdje prisutnog Muđe prepoznao od prve, već zbog svega što možemo naučiti o generaciji koja tek postaje punoljetna: našim budućim kolegama na poslu, ali i kupcima proizvoda koje izrađujemo ili promoviramo.

Znam da će neki od ovih zaključaka biti očiti ako ste član “balkanske scene” ili povremeni pratitelj domaće YouTube scene, ali neka razmišljanja mogla bi vas iznenaditi.

Ne spaja ih video kao format, već YouTube – kao zajednica

U nedavno objavljenoj detaljnoj analizi video trendova naglasili smo da u 2018. nije bitan video samo kao format, već upravo YouTube video. “Očito”, komentirate, “Pa gdje bi inače drugo gledali video sadržaj?” Na Vimeu, gdje mladi režiseri ipak više vole stavljati svoje radove, ili pak na Daily Motionu koji se pretvorio u skladište piratluka?

Većina brendova, uključujući i one medijske, prema YouTubeu se odnosi kao internetskom servisu za spremanje video sadržaja, što je u svom početku i bio. Na isti način na koji bi video stavili na Dropbox ili vlastiti server, oni koji ne “prate” YouTube uploadaju video za videom, zaglušujući tako potencijalne pretplatnike na njihove sadržaje. Rješenje? Unsub.

Na isti su način generacije internetskih korisnika “vrištale” kad bi netko neupoznat s folklorom Facebooka, Twittera, Instagrama ili neke druge društvene mreže, počeo koristiti plaformu “na krivi način” ili sa zakašnjenjem. Znate onaj osjećaj kad dobijete proslijeđeni email s vicem ili pak vidite svoje roditelje da na Facebooku dijele smiješne video snimke životinja u 2018.? Eh, to je taj osjećaj susrama koji generacija rođena oko 2000. osjeća prema svima nama koji jednostavno ne razumijemo “YouTube fore” iako gledamo Binging with Babish ili Rhett and Linka.

Razlika između YouTube generacije i onih koji na YouTubeu samo gkonzumiraju sadržaj je što se prvi vide kao “YouTube zajednica” tj. posebna društvena grupa koja ima svoje norme. One definiraju prihvatljivo i neprihvatljivo ponašanje u određenim situacijama, te vrijednosti koje ukazuju na to što je dobro, poželjno ili važno. No tu se idealizirani stihovi i komentari na samu pjesmu razlikuju – primjerice kada je riječ o važnosti broja pretplatnika. BakaPrase i Stefan Lazic eksplicitno pjevaju:

Ko ima više subova, pregleda i lajkova, to nebitno je, jer važno je da smo balkanska scena najbolja.

S druge strane, fanovi ovog i sličnih popularnih videa svojim reakcijama potvrđuju javnu tajnu: broj pretplatnika je garancija ugleda i poštovanja u YouTube zajednici kao i znak duže prisutnosti na sceni. Za Muđu, najpopularnijeg regionalnog YouTubera, BakaPrase tako pjeva: “Da, prvi je Mudja, za njega čuli su svuda, tu je on doš’o uz puno truda”.

Toksična trka za pretplatnicima pokazuje Balkan u sceni

U svojoj reakciji na “Balkansku scenu”, Dennis Domian na JoomBoosovom YouTube kanalu već na početku komentira atipičnost pozitivnosti te ove pjesme:

Za razliku od svih prethodnih “dis trackova” gdje su svi jedni po drugima pljuvali, napokon je – hvala dragom Bogu – snimiti pjesmu u kojoj hvali sve YouTubere na balkanskoj YouTube sceni!

Tzv. “Dis trackovi” nisu ništa novo ni endemsko YouTuberski, već format populariziran u hip hopu u kojem se kritizira odnosno u najvećem broju slučajeva pljuje po nekome – u ovom slučaju određenom YouTuberu. Radi se o jednostavnom formatu koji su regionalni YouTuberi pokupili od stranih kolega, a koji je zaista eksplodirao prošlog ljeta među YouTuberima poput Jake Paula, KSI i Riceguma.
Regionalni kreatori srećom nisu učili baš od najgorih, poput Logana Paula, koji je trku do pretplatnika doveo do vrhunca pokušajem eksploatacije samoubojstva.

Domaći “dis trackovi” su zasad najgori oblik formata na domaćoj sceni, no osim što otkrivaju onu ružnu stranu balkanskog karaktera koju vidimo i na političkoj ili estradnoj, a očito i YouTube sceni, samo su rezultat pokušajem konformiranja s vrijednostima zajednice: Više pretplatnika, više poštovanja.

U svom videu “YouTube Culture: A Song” Jon Cozart u suradnji s nekoliko kolega YouTubera itekako slikovito opisuje koliko su bitni pretplatnici, kako stvara vlastitu slavu s “challenge” videima i igra “drinking games” kojima cilja mlađe gledatelje.

Dio domaće zajednice opravdano sumnja da je dobar dio “dis trackova” namješten kao način dizanja spomenutog broja pretplatnika kroz lažno dramatiziranje, odnosno, kako je to jednostavno objasnio jedan korisnik Reddita: Lažna drama = pogledi.

Da se ne lažemo: Ovu metodu regionalne zvijezde već godinama koriste kroz žutilo, a priznajem i da sam dobio značajan broj pratitelja na Twitteru kad bih se zajedno s Nebojšom Radovićem (@Eniac) i  Peđom Pušeljom (@Blogowski) u #trecasmjena svađao na Twitteru. Sve za followere?

’Balkanska scena’ otkriva što YouTube zajednica zapravo želi biti

Nije sve tako crno, doduše. Iako su akteri prisutni na YouTubeu već godinama, uz silan trud uložen u izradu tisuća YouTube videa, “Balkanska scena” je tek u nekoliko prošlih godina zaista vidljiva izvan YouTubea, posebno kroz događaje poput BalkanTube Festa, koji je krenuo 2015., te pojavljivanja YouTubera na Reboot Infogameru.

S tom vidljivošću došli su i oglašivački budžeti kojima brendovi ciljaju zanimljivu im mlađu publiku, ali i odgovornost prema stotinama tisuća pa i milijunima članova njihovih publika. Ta ista publika, članovi njihove zajednice su s komentarima, ali i 130 tisuća lajkova za video od BakaPrase itekako pokazali da podržavaju njenu pozitivu.

Zaključci koje možete izvući nakon analize “Balkanske scene” ovisit će o tome tko ste:

• Članovi “Balkanske scene” i “YouTube zajednice”, odnosno, YouTube kreatori moraju se priupitati jesu li “dis trackovi”  i dalje formati kojima će dizati svoje kanale ili postoje dokazano pozitivniji formati koje mnogi od njih već koriste (odgovor je: Da!);
• Želite li pak shvatiti YouTube kao platformu morate ujedno shvatiti da je vrijeme da ga prestanete samo gledati i aktivirate se te – iako su vam možda videi poput analiziranog cringey – pratiti što radi YouTube zajednica koja je na platformi u regiji bila prisutna i aktivna dugo prije vas.

Uvodni stihovi pjesme “Svakog dana sve nas više ima, gradimo YouTube” najbolje opisuju daljnji razvoj YouTubea u regiji, ne samo kao platforme, već kao zajednice.

YouTube će imati sve veći utjecaj zato što će i YouTube kreatori odrasti sa svojom publikom te se početi baviti novim formatima i ozbiljnim temama, pri čemu će im se priključiti nešto stariji kolege koji će shvatiti kako ga koristiti – i tada će zajedno “graditi YouTube”.

YouTuberska himna stoga nije samo uvertira dosad učinjenog nego dapače – najava jedne još pozitivnije YouTube scene.