Treba li vam uopće televizor pogonjen Androidom?

Moram priznati kako sam do unatrag samo nekoliko mjeseci tvrdio kako “ne gledam TV”, i kako mi nije ni najmanje važno kakav će se to veliki ekran nalaziti u mom stanu. Običan TV je sasvim solidan jer ionako u njega ukopčavam IPTV, a ništa drugo mi ni nije ni trebalo, dok nisam počeo ozbiljnije razmišljati o Androidu.

TV kao djelić ekosustava

Svi već znaju da Android, kao operativni sustav, ne postoji samo na mobitelima onih osoba koje govore kako je Apple precijenjen i skup, već se Google godinama trudi svoj sustav proširiti na što je moguće više uređaja. Radi to kako bi stvorio vlastiti ekosustav u kojem svaki Android bezbrižno komunicira sa svakim drugim i ponudio alternativu iSvijetu. Ako uzmemo u obzir da se broj Android uređaja broji u milijardama, logično je zašto se Android “prelijeva” i na druge uređaje, od satova do automobila – i televizora.

Nakon booma pametnih telefona, ideja pametnog televizora nije bila tako revolucionarna. Doduše, nije bila ni potrebna dok nismo dobili dovoljno zanimljiv i raznolik sadržaj koji bi opravdao tu novopečenu “pamet” ovih uređaja. Razvojem aplikacija i platformi poput Netflixa i YouTubea koncept gledanja internetskih sadržaja na velikom ekranu zaista dobiva na primamljivosti, stoga nije ni čudno što je gotovo svaki TV koji možete danas kupiti barem malo – pametan.

Zašto proizvođači TV-a razvijaju svoja sučelja?

Gdje ovdje dolazi Android? Većina proizvođača svoje pametne televizore isporučuje s nekom vrstom operativnog sustava razvijenog “u kući”, ali problem je što ti sustavi često nisu dovoljno dobri. Naime, nerijetko ćete naići na slučajeve kada se televizori ne žele spojiti na WiFi, iz korisniku nepoznatog razloga, na aplikacije koje se jednostavno ne pokreću, na softver koji se ne ažurira, što ga ne zaustavlja u pokušavanju, na korisničko sučelje koje je razvijao netko tko valjda nikada nije koristio nijedan proizvod, na igre koje su neigrive uz pomoć daljinskog upravljača i tako dalje.

Google nastoji Android ponuditi kao standardiziranu alternativu i proizvođačima, ali i kupcima (prvenstveno onima koji imaju Android mobitele).

Iz perspektive proizvođača televizora, Android ima smisla jer, umjesto da razvijaju svoje sustave i ažuriraju ih svakih nekoliko tjedana, taj posao odrađuje Google. Budući da je Android stabilan i (većinom) radi kako treba te se relativno lako prilagodi raznim hardverskim opcijama, ima smisla zašto bi veliki proizvođači koristili ovu platformu.

No, to ujedno znači kako bi sav njihov trud oko razvoja svojih sustava bio uzaludan.

Android u premium segmentu

Zbog tih strateških razloga još uvijek velik broj televizora koristi neke druge sustave, a Android ćete većinom naći u premium segmentu televizora. To ima i smisla jer takve televizore i kupuju kupci kojima nije samo stalo do “klasičnog” programa.

Za krajnje kupce, Android televizori u startu su skuplji za nekoliko stotina kuna od svojih malo manje pametnih rođaka, a na prvi pogled ne dobijete ništa “opipljivo” osim drugačijeg izgleda sučelja u televizoru. Tako je, na primjer, TCL televizor od 124 cm s Androidom skuplji 400 kuna od onog koji ima “običan” smart TV operativni sustav.

Problemi nastaju kada nekome tko gleda televiziju čisto televizije radi pokušate opravdati tih 400 kuna razlike, koji ne čine sliku ništa kvalitetnijom niti boljom, već vam dozvoljavaju da se s televizorom malo lakše možete “igrati”. Je li ta igračka takvom korisniku uopće vrijedna tih nekoliko stotina kuna?

Android za “sitne pare”

Jeftinija alternativa od potpuno novog televizora svakako su popularni Android boxevi koji se s TV-om spajaju putem HDMI kabela i također nude Android iskustvo. Problem s kupovinom ovakvih uređaja jest što ih Google često ne podržava direktno pa ćete tako na Android TV televizoru imati takozvani leanback launcher s integriranim pretraživačem i Google Assistantom. Valja napomenuti kako Android “kutije” znaju gurati neku stariju verziju sustava koja je više prilagođena ekranima na dodir, nego televizorima.

To je razlog i zašto je kupovina Android kutije i dalje “minsko polje” jer, iako ima sjajnih proizvoda, ponuda je toliko velika da treba paziti na niz stvari ako želite proći dobro. Radi se tu i o licencama, a mnoge eBay i AliExpress kutije neće biti kompatibilne s onim što od njih možda želite. Iz istog tog razloga ne bih kupio ovakav uređaj, osim eventualno nVidia Shielda, no netko drugi možda će imati drugačije potrebe i želje.

Kao alternativa boxevima i televizorima s ugrađenim Androidom nastupa Chromecast, koji vam daje dosta mogućnosti Androida u malom pakiranju s kojim možete “opametiti” gotovo svaki televizor, a, realno, dovoljan je za većinu korisnika. Iako nema svoju memoriju, dozvoljava vam da putem mobitela kontrolirate što gledate, a ni ne košta previše.

Ipak, ako kupujete potpuno novi televizor, možda je bolje da on ipak bude Android.

Nije samo za hvaliti se gostima

Prednosti Androida u televizoru ne vežu se samo za “kul faktor”. Ako imate Android TV, možete pristupiti Google Play trgovini i ne skidati samo aplikacije kao što su Kodi ili Twitch, već i igre te alate za reprodukciju kao što je VLC, aplikacije za vijesti poput Haystacka… Android TV također se može spojiti na vaš Google Drive tako da možete na televizoru pregledavati sve što imate na njemu, a kontrolira se i putem mobitela. Posljednja stvar svakako je castanje, odnosno ugrađen Chromecast u gotovo svaki Android TV koji vam daje mogućnost glatkog prebacivanja sadržaja koje otvorite na mobitelu ili računalu “u” televizor.

Ne radi se toliko o revoluciji, koliko o evoluciji kada je riječ o Androidu, i govor o nekim izdvojenim značajkama koje će vam promijeniti život ovdje nije primjenjiv, pogotovo jer ste već sigurno naviknuli na dobro iskustvo na s aplikacijama na mobitelu. Ono što Android radi jest da pomaže vašem televizoru da postane veliki Android tablet koji je stabilniji i lakši za korištenje od većine ostalih smart TV sustava.

Naravno, Android TV je ipak daleko od savršenog. Televizori pogonjeni ovim sustavom mnogo sporije napreduju nego što to čine Android mobiteli, a ako vam treba mnogo mjesta, morat ćete se okrenuti prijenosnim diskovima jer pametni televizori često nisu darežljivi kada je riječ o memoriji. Također, ako niste neki malo napredniji korisnik, zaista nećete trebati sve ono što Android TV nudi. Recimo, ako samo želite streamati filmove putem KODI-ja, to možete napraviti i na lakše te jeftinije načine.

Univerzalnog odgovora, nažalost, nema

Subjektivno, odgovor na pitanje treba li vam Android TV ovisi isključivo o vašim potrebama od ovog uređaja, kao i tome kakav televizor trenutno posjedujete (i je li vam dovoljno da ga samo “opametite” uz neka jeftinija rješenja). No, objektivno, Android bi se mogao nazvati optimalnim sustavom za televizore jer je konkurencija u najboljem slučaju prosječna. 

Moja iskustva s Androidom za su sada vrlo pozitivna i, iako ne mogu reći da mi je promijenio život, jednostavno radi bolje i stabilnije nego bilo koji pametni televizor koji sam do sada imao prilike isprobati. U 2018. TV i dalje ostaje središte dnevne sobe, ali ne radi se više samo o televizoru koji gledate i čiji sadržaj pasivno konzumirate, već o centru koji podržava i miš i tipkovnicu, igre, Deezer i Spotify te bilo što što inače koristite na mobitelu ili računalu.

Poanta pametnog televizora (ili bilo kojeg pametnog uređaja) zapravo i nije u količini funkcionalnosti, nego u tome koliko će vam unaprijediti iskustvo na koje ste već navikli.