Panel o ecommerceu u Hrvatskoj: Zakonski okviri opterećeni su starim načinom razmišljanja

Tonino Picula, zastupnik u Europskom parlamentu, Slobodan Marković, jedan od najvećih srpskih stručnjaka za ecommerce, te Jan Sulik iz Ministarstva gospodarstva okupili su se na pozornici konferencije OMGcommerce kako bi raspravljali o ulozi koju država i institucije mogu i trebaju odigrati u poticanju internetske trgovine kao jedne od bitnih stavki u razvoju gospodarstva.

Uloga vlade i establišmenta je omogućiti dvije stvari, tvrdi Šulik: zakonodavstvo i infrastrukturu. Hrvatska je internetom dobro pokrivena, gotovo 90 posto, što je više od opskrbe vodom, a elektronička trgovina je legalizirana i regulirana nizom podzakona.

Unatoč tome, naglašava, brojke još nisu onakve kakve bismo htjeli vidjeti: tek 23 posto pojedinaca je izvršilo jednu kupnju preko interneta u godinu dana. U 2008. godini to je bilo jek 8 posto – jasna je tendencija rasta, no on i nije baš vrtoglav. S druge strane, 71 posto poduzeća u hrvatskoj ima web stranicu no tek 6 posto ih se bavi nekim oblikom internet trgovine.

E-trgovina još je pionirsko područje

Dio problema leži u nedovoljnoj informiranosti i nepovjerenju – prema mišljenju potrošača, Hrvatska je na predzadnjem mjestu po sigurnosti e-kupnje. S time se slaže i Picula te naglašava kako je cijeli proces internet trgovine još pionirski, a kupci nepovjerljivi. Dodatna zaštitom potrošača i informiranje o njihovim pravima mogli bi pomoći da se to nepovjerenje ublaži.

Osim unutar države, u EU je vidljiv trend nepovjerljivosti prema kupnjama izvan države, napominje – tek 11 posto kupnji preko interneta dolazi od prekograničnih narudžbi.

U EP vodi se mnogo rasprave o budućnosti trgovine koja je već počela – dnevno trgovanje preko interneta i prikupljanje informacija o korisnicima su poslovna stvarnost, naglašava Picula. Ekonomija EU vrijedna je 15 trilijuna eura, a 3 posto od toga čini ecommerce – taj će broj očigledno još samo rasti pa se stoga radi na regulativama kojima bi se zaštitili svi u lancu, od prodavača pa do krajnjeg korisnika i kupaca.

Dvosmjerna komunikacija države i zajednice ključna

Kada je riječ o e-trgovini u regiji, postoje neki specifični problemi – za početak nismo odmah izjednačeni s drugim EU članicama. Tarife koje se nameću ne odgovaraju onima koje dobivaju starije članice u internetskom poslovanju, a  kupci se često neugodno iznenade krajnjom cifrom. Nije to stvar loše političke volje, već sustav još ne prepoznaje sve građane kao jednako vrijedne klijente.

No ni lokalna legislativa nije na razini – u obje zemlje zakonski okviri su opterećeni starim načinom razmišljanja, a zakoni nisu stvoreni s elektronskom trgovinom na umu, napominje Marković. Ne postoji za to jednostavno rješenje – prvi i osnovni korak je bolja komunikacija između zajednice koja se bavi internetskom trgovinom i države.

Država s jedne strane ne može uvijek predvidjeti potencijalne probleme s kojima se e-trgovci mogu suočiti, a s druge zajednica ne poznaje dovoljno dobro legislativu kako bi mogla reći koji zakon treba popraviti – ono što mogu je iznijeti svoje probleme i kroz dijalog doći do rješenja.

Treba ustanoviti koje su prepreke, jer one ne leže uvijek samo u jednoj domeni- bankarstvo, izvoz, zaštita potrošača, sve su to segmenti koje treba regulirati i s ecommerceom na umu.

Koji su sljedeći koraci?

Hrvatska se najvjerojatnije neće povesti primjerom Kine koja subvencionira izvoz kako bi smanjila troškove kupovanja. Također, zakoni nisu toliko fleksibilni i orijentirani na ecommerce kao u državama gdje su centrirani eBay ili Alibaba, što se također neće radikalno mijenjati jer postoje i lokalne i europske regulative koje se moraju ispoštovati.

Ono što možemo učiniti, slažu se svi, jest više informirati sve, od zajednice trgovaca, preko potrošača pa do mjerodavnih institucija kako bi se kroz otvoren dijalog identificirale prednosti i kako bi se najbolje iskoristilo iskoristiti ono što imamo.