AI izmišlja činjenice, algoritmi diktiraju sadržaj. Može li novinarstvo to preživjeti?

Ne možemo uzimati novinarstvo zdravo za gotovo – bez novinarstva, demokracija ne može postojati, tim je riječima, Ulrik Haagerup, osnivač danskog Constructive Instituta i jedan od zagovornika konstruktivnog novinarstva, započeo predavanje na Konferenciji o budućnosti medija i novinarstva u Hrvatskoj. 

U dvorani punoj novinara, urednika i studenata, ljudi koji svakodnevno osjećaju posljedice urušavanja povjerenja u medije, Ulrik nije okretao glavu od problema, već ih pokušao staviti u središte pozornosti. Pokušao je ponuditi rješenje za hrvatsku medijsku industriju i publiku koja je treća u svijetu po izbjegavanju vijesti u svijetu.

Ulrik je odmah priznao kako razumije frustraciju u profesiji u kojoj se sve češće čini da glasniji pobjeđuju mudrije, a algoritmi urednike. Ipak, ono što ga raduje jest činjenica da su se ljudi spremni okupiti i odvojiti cijeli dan kako bi razgovarali o tome može li novinarstvo pomoći demokraciji umjesto da joj odmaže:

Ponekad mikrofon dajemo najglasnijima, a ne najpametnijima. I Danska i Hrvatska žive između velikih sila koje oblikuju globalnu debatu. No, nije istina da pojedinac ne može ništa napraviti, zajedno možemo puno.

Medijski insajderi: Big tech i dalje iskorištava hrvatske medije

Izvještavanje za naslovnice

Ulrik se prisjetio svoje mladenačke motivacije za ulazak u novinarstvo – pisati priče koje će promijeniti svijet na bolje. To je bilo naivno, priznaje, ali iskreno dodaje i da je kao mladi novinar pisao priče koje ne prikazuju potpunu sliku, jer ona ne prodaje novinu.

Ako sam mogao dobiti naslovnicu, ako me kolege pohvale, ako stignu nominacije, pa tko ne bi malo izoštrio rubove.

To priznanje nije kritika vlastitog rada, već dijagnoza cijele industrije prema kojoj je novinarstvo predugo preživljavalo na logici pozitivan naslov je loša vijest za brojke.

Ulrik je pokrenuo Constructive Institute s ciljem da pomogne redakcijama izaći iz začaranog kruga senzacionalizma, političkog prepucavanja i neprekidnog straha od pada klikova.

Hrvatski mediji propali bi da uvedu ovakve pretplate. Zašto se jedan ipak usudio?

Što je konstruktivno novinarstvo?

Konstruktivno novinarstvo ne znači uljepšavanje stvarnosti, nego potpuno izvještavanje, prikaz cjelovite slike problema i njihovih rješenja.

Ulrik naglašava da je ključno odmaknuti se od tradicionalnog pristupa koji medije svodi na izvještavanje o problemima bez ikakvog konteksta ili rješenja. Konstruktivno novinarstvo, kaže, nije pozitivno novinarstvo koje prati samo pozitivne događaje, već oblik odgovornog izvještavanja u kojem uz analizu izazova dolazi i objašnjenje mogućih rješenja.

Umjesto da se publika ostavlja u osjećaju nemoći, cilj je ponuditi širinu – tko radi na promjeni, što je već funkcioniralo drugdje, koje su prepreke i kako ih se može prevladati.

Ovaj pristup ne uljepšava stvarnost, nego ju preciznije prikazuje jer problemi bez konteksta nisu istina, već samo fragment te istine. Konstruktivno novinarstvo daje publici moć da razumije, a ne samo da reagira i vraća povjerenje u medije tako što im vraća svrhu, obrazložio je.

Također, naglasio je kako je novinarstvo trenutačno pred velikim izazovom.

Trebamo li plaćati digitalno novinarstvo? Trebamo li uopće postavljati to pitanje?

Tri krize: internet, smartphone i sada AI

Ako je 2007. smartphone ubio monopol medija na distribuciju, Ulrik tvrdi da je AI danas ubio njihov monopol na istinu:

Tražio sam od chatbota da napiše članak o mom predavanju i napisao ga je. Uključujući citate koje nikad nisam izgovorio, uz pozivanje na izmišljene hrvatske istraživačke novinare. To nije samo problem netočnosti, to je problem povjerenja. A povjerenje je temelj demokracije.

Ulrik upozorava da umjetna inteligencija drastično mijenja novinarstvo i postavlja nova pitanja o vjerodostojnosti i ulozi novinara. AI može vrlo brzo generirati tekstove koji izgledaju uvjerljivo, pa čak i precizno opisati događaje, no često koristi netočne izvore ili izmišlja činjenice:

Tehnologija, koliko god moćna bila, ne može zamijeniti kritičko razmišljanje, provjeru činjenica i etički standard novinara.

Ulrik ističe da AI može biti alat koji omogućuje bolje istraživanje, ali ga treba koristiti odgovorno. Umjesto da postane zamjena za ljudski angažman, AI bi trebao biti podrška u analizi, organizaciji informacija i boljoj prezentaciji kompleksnih tema, dok je ljudska sposobnost postavljanja kritičkih pitanja i interpretacije podataka nezamjenjiva.

Industrija koristi pogrešna mjerila

Ako pitate prosječnog čovjeka treba li mu brža distribucija vijesti, više vijesti ili više političara koji viču jedni na druge, odgovor će biti tri puta “ne”. Usprkos tome, to je i dalje strategija većine medija:

Problem su KPI-jevi u kojima su klikovi, pregledi, vrijeme zadržavanja. Ako ne možemo mjeriti ono što je stvarno važno, počet ćemo smatrati važnim ono što možemo mjeriti. A najlakše se mjeri ljutnja. Zato raste broj priča s tenzijama, sukobima, ogorčenjem. I zato javnost sve više izbjegava vijesti.

U Hrvatskoj je, podsjeća, stopa izbjegavanja vijesti među najvećima u Europi. Ako ljudi ne žele slušati što govorimo, nije problem u ljudima.

Koje je rješenje?

Ulrikov zaključak je jednostavan: novinarstvo mora preispitati svoje temeljne vrijednosti, ne samo svoje formate. Mora prestati brojati klikove i početi brojati posljedice, mora prestati amplificirati najekstremnije i početi ponovno predstavljati stvarnost:

Ne trebamo više vijesti. Trebamo bolju perspektivu. Ne trebamo brže informacije. Trebamo nekoga kome vjerujemo. Ne trebamo više buke. Trebamo orijentaciju.

I zato, zaključio je, novinarstvo ne smije čekati spas izvana:

Ako se svjetionik ruši, ne smijemo ga samo gledati. Moramo ga premjestiti.

Može li idealizam živjeti na terenu?

Slušajući Ulrika, prisjetio sam se studentskih dana kada sam otvorio prve knjige o novinarstvu koje su mi definirale kako struka treba izgledati. Znao sam kako stanje na terenu nikada nije idealno kao u knjigama, ali nisam mislio kako će stvarnost biti toliko udaljena od teorije.

Ideje koje je prenio Ulrik su odlične, štoviše, želim vidjeti kako struka radi prema tim standardima, ali pitanje je hoće li moći preživjeti – to jest, ostvariti prihode.

Novinarstvo je još uvijek rob algoritma, društvenih mreža i internetskih pretraživača. Zarađuje se od klikova, a ne od kvalitetnog novinarstva. Je li novinarstvo stvorilo današnju situaciju s clickbaitom kulturom ili je pozornost publike moguće privući samo senzacionalizmom, pitanje je nalik onome što je bilo prije – kokoš ili jaje?

U svakom slučaju, mislim da smo svi dijelom odgovorni.

Usprkos tome, želim vidjeti struku koja radi i živi od ovih načela. Možda kada bismo ih svi počeli primjenjivati, uspjeli bismo vratiti i kulturu čitanja vijesti. Vrijedilo bi pokušati, samo koje su šanse da se to dogodi?