Arduino. Dronovi. Processing. Biohacking. 3D pisači. U zagrebačkoj Radioni!

Tim Radione – koji je vrlo raznolik jer njime kolaju različite vrste tehnoloških entuzijasta, hardveraša, humanista, umjetnika, makera, elektrotehničara, glazbenika – posjetila sam jednog utorka u devet navečer, baš kada su testirali pixel stick iz vlastite izvedbe. 

Zašto pixel stick?, pitala sam, jer novinari pitaju pitanja koja počinju sa zašto. Dobila sam odgovor “Zašto ne?”, što je ujedno i lajtmotiv u tom prostoru punom lemilica, žica i ljudi s tisuću i jednom idejom kako da ih iskoriste na nove načine.

Članovi koji stoje iza ove udruge i koji osim radionica organiziraju izložbe, eksperimentalne koncerte i kampove u državi i van nje, mahom su volonteri i entuzijasti koji u prostor na zagrebačkim Krugama dolaze poslije svojih poslova kako bi se bavili onim što vole i ujedno demistificirali tehnologiju, hardver i znanost za sve pojedince koje te teme zanimaju, ali ih ujedno otpisuju jer “nisu stručnjaci”.

Krenimo otpočetka – što je Radiona?

No da ne trčim pred rudo, možda bi trebalo objasniti što Radiona zapravo jest – riječ je prvo o DIY inicijativi, a danas i udruzi, koja promiče kulturu “uradi sam” projekata vezanih uz znanost, tehnologiju i umjetnost – najčešće brišući granice između ove tri komponente.

No neka vam o tome kako je sve počelo više ispriča Deborah Hustić, projektna menadžerica i kustosica Radione.:

Službeno smo osnovani 2011. godine, kada je u zagrebačkom Studentskom centru održana radionica Artduino – vodili su je Ivan Marušić Klif, medijski umjetnik, i Igor Brkić, tada vrlo napredan student FER-a. Skupila se jezgra od nekih četrdesetak ljudi – mene su tad čak i odbili jer sam već bila na nekim radionicama!

Tada su u prostorima SC-a osnovali medijski laboratorij, koji je Deborah vodila kao aktivna blogerica, ljubiteljica DIY scene i polaznica mnogih takvih radionica u inozemstvu, kada ih kod nas još nije bilo.

Radionice su bile u srcu rada udruge otpočetka, to su i danas, a najveći su problem bila ulaganja u opremu, kaže Deborah: 

Kada ljudi čuju “uradi-sam” misle da je riječ o nečem jeftinom ili besplatnom, ali to je daleko od istine. Kupovali smo tad u opremu u Offertissimi, sami donirali, jer ne postoji ni jedna potpora koja će ti osigurati lemilice i slične nužne stvari.

Nakon dvije godine osnovali su vlastitu nevladinu udrugu,  što se pokazalo dobrom odlukom jer su na taj način, bez SC-ovog pogona, mogli konkurirati na različitim natječajima. Sada se djelomično financiraju zahvaljujući u EU fondovima i domaćim fondacijama, što im je omogućilo i da otvore svoj laboratorij na Krugama, gdje mogu doći svi zainteresirani za kulturu makera.

Tehnologija nije bauk – i nije za “nekog drugog”

Da je ekipa koja se  okuplja oko radione šarolika, dokazuje i jedan od njenih prvih članova, Tin Dožić, koji je naglasio kako je jedan od ciljeva Radione da demistificiraju tehnologiju:

Došao sam u Radionu kao student psihologije, nisam znao ni lemilicu držati i svi su me jako dobro primili. Sve su radionice bile tako zamišljene da može doći i početnik i uvijek su se i voditeljica i sami članovi trudili da pomognu novim članovima te da se sve to demistificira. Tu uvijek postoji neki strah – lemljenje, struja, hoće li me baterija spržiti? Uvijek smo to htjeli demistificirati i pokazati kako s tehnologijom možete i sami raditi. Uvijek je u podlozi popularizacija te kultura “uradi sam” jer – zašto ne?

DIY kultura ionako postoji već dugo kod nas, kažu Tin i Deborah, jer je cijeli socijalizam bio “uradi sam” period – svako kućanstvo je imalo šivaću mašinu i znalo raditi rukama. U smislu hardverskih setova, kod nas se taj trend tek odnedavno razmahao, jer se i sami setovi tek odnedavno mogu kupiti u Hrvatskoj.

Umjetnost se vraća u tehnologiju i znanost

Današnji takozvani pokret makera sve više uzima maha i zasigurno je dobra stvar što se opet radi na inovativnosti, napominju moji sugovornici, pogotovo kod djece.

Dok je donedavno kratica na svačijim usnama bila STEM, danas se ona ipak mijenja u STEAM, dodajući umjetnost u područja nužna za tehnološki i gospodarski napredak, a Deborah naglašava kako umjetnički dio iznimno bitan i u Radioni:

Da su naše izložbe rađene kao čisto tehnološki skupovi, ne bi bilo toliko publike i bilo bi upola manje zanimljivo. Stalno balansiramo između znanosti i umjetnosti, ali tako da ne bude pretjerano konceptualno, da ne ostavlja više pitanja nego odgovora. Eksponate uvijek radimo tako da posjetioci mogu imati neku interakciju s njima, nikad to nisu izlošci u staklenoj kutiji.

Moment ljudske mašte i kreativnosti lako se može povezati s tehnologijom i znanošću i tu padaju u vodu predrasude da su društveni i humanistički smjerovi beskorisni, naglašava Deborah.

Taj se stav odražava i u radionicama i izložbama koje Radiona organizira, a neki od događaja na kojima se možete i sami uvjeriti u to je radionica Earth code/Earth voice, gdje će se procesi koji se odvijaju u zemlji pretvarati u kod te audio i vizualna djela, ili pak radionica Robotika noir, gdje će se u elektronički kontekst utkati motivi iz Noir kinematografije.

Kako se uključiti?

To pitanje ima vrlo jednostavan odgovor – dođite, poručuju iz Radione. Dođite na radionice, posjetite ih na kojoj izložbi i upoznajte se s njima, uhodite ih na Facebooku, a na kraju se okuražite, javite im se i otiđite u laboratorij Radione u večernjim satima kada se ondje okupljaju njeni članovi.

I ne brinite se ako nemate tehničkih znanja – tamo ste da ih steknete, a imat ćete podršku voditelja i iskusnijih kolega koji s vama dijele ljubav prema lemilicama, žicama, lampicama i raznim elektroškatuljama.