Jesmo li mi svi na Instagramu pomalo Marko Grubnić?

Ovoga nas je vikenda “potresao” slučaj Instagram u sklopu kojeg su dobri stari forum(haer)aši razotkrili Marka Grubnića, bolje poznatog kao Modnog mačka, kako na svom relativno popularnom Instagram profilu nerijetko poseže za tuđim fotografijama te tu i tamo ubacuje svoj lik na njih kako bi se činilo da je posjetio New York, vozio helikopterom iznad Dubaija, obuo Loubutinke za Novu godinu, nosio Birkenstockice na čarape (zašto bi to itko uopće nosio, a kamoli lažirao?). Iako se možda dio svega navedenog i dogodio, čini se da je dobra količina fotografija lažna upravo kako bi se ti događaji prikazali zanimljivijima no što jesu, a njegov život uzbudljivijim, luksuznijim, privlačnijim.

Forumaši istražili, mediji prenijeli, komentatori iskomentirali.

Na Instagramu ističemo ono najljepše. A onda to i pojačamo.

No, nakon što sam pročitala dobar dio teme na podforumu Kokošinjac (osjetivši nostalgiju za dobrim starim danima forumarenja), pretresla u sebi sve teorije zavjere koje su se tamo počele kotiti (Je li Grubnić doista bio u New Yorku, Dubaiju, Londonu, čiji je stan u kojem se naslikava, zašto stavlja slike cipela čiji je vlasnik dotični Lucas – i je li Lucas ostao bos?), osjećala sam se pomalo nelagodno. Eno, tamo je u sličnim internetskim sferama i moj Instagram profil, posljednjih tjedan i pol aktivniji no inače, zbog putovanja po San Franciscu i okolici.

Nisam se sramila fotografirati svaki kutak koji mi se činio privlačnim, pomno birati što ću od hrpe fotografija obraditi, koje filtere dodati, koje fotografije na koju društvenu mrežu podijeliti. Fotkala sam hranu, kuće, sve zanimljive lokacije, primala pohvale i “zavidim ti” poruke, javno i privatno. No, kad biste sa mnom detaljnije porazgovarali o tom putovanju, shvatili biste da moj ukupni dojam putovanja manje blještav od fotografija koje sam objavila – da je hrana koja divno izgleda na slikama poprilično neodgovarajućeg okusa za hrvatsko nepce (sve je slatko!), da vam se vjerojatno neće biti baš ugodno prošetati određenim dijelovima San Francisca (ali nije baš zgodno fotografirati beskućnike, drogu i smeće na ulicama), da je hipsterski hotel u kojem smo odsjeli imao premale i prekratke krevete, stoga su nešto viši članovi ekspedicije morali doplatiti za dodatni smještaj, te da bi svaki pravi “zidam kuću trokatnicu” Balkanac pokucao o američke drvene kuće i progunđao da nije ni čudo što ih jači vjetar lako odnese.

Ista je stvar i s iluzijom da je osnivačima startupa ili onima koji su otišli raditi u Silicijsku dolinu jednostavno – s jedne je strane to možda jedno od najboljih mjesta na svijetu za poslovni napredak, s druge je tu sudar s mentalitetom gdje je individualnost vrlo izražena, dok se mi radije držimo u čoporima, mjesto je to gdje su plaće doista visoke, ali su visoki i troškovi stanovanja. Mjesto je to gdje većina startupa padaju kao pokošeni, ali ćete u medijima čitati najčešće samo o uspjesima i konstantnim rundama financiranja. I izdaleka će sve izgledati kao obećana zemlja, nesvjesni da toj slici doprinosi odličan američki PR, marketing, prodaja.

Uljepšavamo jer i sami volimo lijepo.

Vratimo se ponovno na Instagram. Da se na njemu pretjeralo s uljepšavanjem istine, dokazuju i mnogi projekti “iza kulisa” koji prikazuju koliko je zapravo potrebno da bi se dobila ona jedna savršena slika. Primjer za to je popularna Instagramašica Stina Sanders koja je odlučila tjedan dana objavljivati samo realne trenutke – pokazati koliko je gladovala za jednu savršenu sliku svog trbuha, kako njena stopala izgledaju prije pedikure ili kako uklanja dlačice iznad usana.

I što se dogodilo kad je sve to otkrila svojim pratiteljima? Instantno je njih izgubila 5000. Koliko god njen projekt bio zanimljiv, ljudi žele vidjeti nešto lijepo. A istina često nije oku ugodna.

Nismo.

Sad kad je to rečeno, potrebno je i definirati granicu. Da, uljepšavanje slika, iako doprinosi ponešto iskrivljenom imidžu osobe koja ih objavljuje, nije zločin. Pretjerano korištenje drama efekta u Snapseedu također (nažalost) nije zločin. Ono što jest zločin, neovlašteno je korištenje tuđeg autorskog djela, što je jasno definirano zakonom, točnije Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima. A ta granica koja je u ovom slučaju prijeđena i nije baš fina. Točnije, vrlo je – gruba.

I to je odgovor na pitanje iz uvoda i iz naslova. Ne, nismo svi na Instagramu Marko Grubnić. Ne, nije isto pomalo uljepšavati istinu koristeći Instagram filtere i potpuno mijenjati istinu krađom tuđih slika. Jednostavno, ako već koristiš društvene mreže i druge internetske kanale za vlastiti PR i imidž, ne budi đubre. Kad-tad će vrijedne vile forumašice magičnim alatima doći do istine, mediji će ju prenijeti, komentatori komentirati, a možda padne i koja tužba. Tada će nekoć pomno građenom, a sada srušenom imidžu, teško pomoći i Photoshop i Snapseed i svi ostali softveri za uređivanje fotografija.