Jedna od najbrže rastućih tvrtki u CE regiji

Bruno Kovačić: Prekretnica za Axilis dogodila se kad smo zaposlili prvog – dizajnera

Sviđa vam se članak?

Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža!

Brzi rast tvrtke medalja je s dvije strane – dok s jedne to znači velik napredak i svojevrsnu prekretnicu za poslovanje, s druge se mijenja interni ustroj, što ne prolazi bez izazova. Domaća tehnološka tvrtka Axilis ove se godine našla među 50 najbrže rastućih u ovom dijelu Europe, a s obzirom na to da već treći put nadrastaju svoj ured, razgovarala sam s njenim osnivačem Brunom Kovačićem koji mi je otkrio zašto im je upravo izbirljivost u zapošljavanju pomogla da, uz brz rast, uspore i zadrže originalni duh tvrtke.

bruno-kovacic

Nalaziti se među 50 najbrže rastućih tehnoloških tvrtki u ovom dijelu Europe nije mala stvar – posebice još kad ste samo godinu prije bili proglašeni i tvrtkom zvijezdom u usponu. No, brzi razvoj, uz rapidan napredak, donosi i interne promjene – više ljudi, više procesa, manje… Bliskosti? U jednom se trenutku okrenete oko sebe i shvatite da s pojedinim kolegama niste prozborili ni riječ danima, a kamoli da znate što se u zadnje vrijeme događa u njihovom životu – a ako se nalazite u baš brzo, brzo rastućim tvrtkama, možda ćete u jednom trenutku odustati i prestati pamtiti imena novih kolega.

Razne tvrtke koje se bave digitalnim poslovanjem to proživljavaju, posebice jer su mnoge i osnovali pojedinci ili nekolicina prijatelja, koji su samo nekoliko godina kasnije počeli zapošljavati više desetaka ljudi s kojima, logično, ne mogu održavati jednako prisan odnos kao na početku priče.

Zapošljavanje dizajnera, ali i strateški partner u SAD-u ključni za rast

Axilisovi su početci slični – Bruno je tijekom fakulteta radio kao freelancer, dok je 2011. odlučio osnovati tvrtku. Tri mjeseca kasnije, stigao je prvi zaposlenik. Pet godina kasnije ih je 24, a nedavno su se uselili i u novi ured. Bruno se jasno sjeća prve prekretnice koja je sve promijenila – dok su se na početku bavili samo developmentom, prvi zaposleni dizajner donio je značajnu promjenu za poslovanje:

I prije smo surađivali s njima, ali kad smo prije godinu i pol baš zaposlili prvog dizajnera, počeli smo i drugačije razmišljati o projektima – nismo više nudili samo tehnološka rješenja, nego smo postali tvrtka koja radi proizvode, strategije, UX, UI…

Prvi 'checkin' u Axilis NYC - Bruno Kovačić sa strateškim partnerom Jackom Templinom.

Prvi ‘čekin’ u Axilis NYC – Bruno Kovačić sa strateškim partnerom u SAD-u Jackom Templinom.

Druga prekretnica dogodila se kad su otvorili ured u SAD-u. Nije to novost za hrvatske tvrtke, ali njihov pristup prema američkom tržištu se razlikuje – bilo da se jedan osnivač s dijelom tima preseli tamo za stalno, kao što je to učinio Five, ili da se američki ured koristi samo za prodaju. No, Axilis se odlučio na partnerstvo s osobom koja će se nalaziti tamo, koja je već prepoznatljiva na tržištu i koja će pokazati da nije riječ samo o još jednoj outsourcing firmi – timu se kao strateški partner pridružio Jack Templin.

Jack je veteran industrije, osnivač tvrtke za konzalting koja je okupljala više od stotinu ljudi, suosnivač startup akceleratora… A na prijašnjim smo zajedničkim projektima zaključili da smo dobar fit. S njim ne radimo prodaju na tradicionalan način, nego razvoj poslovanja. Jack predstavlja prvi kontakt s klijentom, osobu na koju svaki klijent može računati da je tamo, da će doći brzo na sastanak, iako se razvojni tim nalazi u Hrvatskoj.

Sve su te stvari bile ključne za brz rast i razvoj, a Bruno se, unatoč tome, smatra dobro povezanim sa svime što se događa u tvrtki. Dio je tamošnje kulture da nema stroge hijerarhije, iako ima timova, njihovih voditelja koji su zaduženi za klijente i koji o svemu izvještavaju Brunu kao direktora, na visokom nivou. Ima sastanaka nužnih za sinkronizaciju, ali nema firewallova, objašnjava. Uostalom, ne moraju svi sa svima konstantno pričati, ali bitno je da komuniciraju, dodaje.

Rast mora biti planiran i dobro tempiran

Rast ipak nije došao kao iznenađenje, unatoč tome što su se preselili sada već u četvrti ured (treći pravi, napomenut će Bruno, jer je prvi bio dijeljen). Eksplozivan rast nije poželjan – narušava i kulturu i procese. A time i cijelo raspoloženje tima, za koji se posebno pazi tko će im se pridružiti.

Tu je jako važno i tempiranje novih zapošljavanja. Nemoguće je nekoga zaposliti baš u trenutku kad vam treba – i zbog stanja na tržištu rada, ali i zbog procesa zapošljavanja koji traje i po mjesec dana. Osim toga, ne smijemo zaposliti nekoga ako ta osoba nema na čemu raditi u tom trenutku. To je jednostavno demotivirajuće.

Većina članova tima radi u uredu, ali nekoliko njih radi i s udaljenih lokacija. To dobro funkcionira kad se radi na konkretnim zadatcima, objašnjava Bruno, ali kad se usklađuju s timom, dobro je da se to radi uživo.

Tim se uselio u novi ured, treći ("pravi") od nastanka tvrtke, koji ne planiraju tako skoro prerasti.

Tim se uselio u novi ured, treći (“pravi”) od nastanka tvrtke, koji ne planiraju tako skoro prerasti.

Istraživanja pokazuju da su zaposlenici motiviraniji, sretniji i produktivniji ako vjeruju u ideju koja stoji iza tvrtke. U Axilisu to provjeravaju još za vrijeme intervjuiranja za posao – osim seta vještina i iskustva potrebnog za rad, osoba se mora uklopiti i u ideju i viziju tvrtke, zbog čega Bruno pokušava razgovarati sa svakim novim potencijalnim članom tima. To jest prepreka u bržem rastu, slaže se, ali to je prepreka koja je prihvatljiva i poželjna. Iduće zapošljavanje u planu? Trenutno se igra s idejom proširivanja netehničkog kadra, odnosno pronalaska osobe koja će se brinuti o Axilisovoj prisutnosti u developerskoj zajednici. O Chief Happiness Officeru ne razmišlja, odgovara kroz smijeh, jer jednom kad osjetiš potrebu da takvu osobu zaposliš – nešto je itekako otišlo u krivom smjeru u razvoju.

Biti među najbrže rastućim tvrtkama, a paziti istodobno da rast – i u broju projekata i u broju uključenih ljudi – ne bude prebrz, poprilično je izazovno za postići, no time se održava zadovoljstvo svih uključenih, siguran je u to Bruno. Koliko više je previše? Kad se dogodi da članovi tima nisu više upućeni u sve projekte na kojima se radi. A idealan broj zaposlenih? Oko 50, procjenjuje moj sugovornik. No, o tome će detaljnije razgovarati kad i ako do toga dođe. Možda će ih ovaj pristup u budućnosti izbaciti s liste kao što je Deloitteova, koja je bila i povod za ovaj razgovor, ali to je mala cijena za zadovoljstvo tima i zdrav rast tvrtke.