Igre me nisu naučile pucati, ali zato renesansnu Firencu poznajem i više nego što bih trebao

Nažalost, kada god se dogodi neka tragedija u kojoj mlađa osoba naudi ljudima, automatski se s time povezuje ideja kako igre čine ljude (posebice djecu) nasilnima, i kako treba stati na kraj tom zlu koje truje njihove jednostavne umove. O tome zašto to nije točno može se govoriti danima, ali uvijek se nekako sjetim da ljudi koji nisu gameri često otpisuju igre kao nešto što “ne valja” ili služi za “gubljenje vremena”.

Razlog pisanja ovog teksta tako nije razbijanje mitova i rasprava o tome hoćete li krenuti u naoružani pohod ako igrate Postal, već razmišljanje o svim onim dobrim stvarima koje se mogu naučiti u igrama, a ne vežu se samo uz razvijanje refleksa ili logičkog razmišljanja.

Nedavno je tako moju pozornost privukao takozvani Discovery Tour mod nove igre Assassin’s Creed Origins. Naime, Ubisoft je odlučio u novi AC, smješten u Egipat, ubaciti mod igre koji nema nikakve veze s nasiljem, a ima mnogo veze s edukacijom. Tako možete bez imalo sakaćenja, uboda nožem ili pogodaka strijelom iskusiti kako je izgledao život u starom Egiptu – kao da ste tamo.

Povijest nije samo u knjigama

Moje dosadašnje gaming iskustvo uvijek je bilo nekako isprepleteno novim i zanimljivim idejama, ali nekako su tu uvijek dominirale povijesne igre koje su ostale u sjećanju ne zbog sjajnog dijaloga ili multiplayera već zbog toga što sam uvijek nekako uspio zapamtiti neke sitnice koje sam kasnije ponio sa sobom.

Tako mi je u sjećanju ostao gotovo svaki nastavak sada već kultnog Total War serijala na kojem sam izgubio stotine sati na različitim lokacijama, od starog Rima pa sve do fantastičnog okruženja Warhammera. Zbog DLC-ja za Shogun 2:Total War naučio sam podosta o povijesti Japana i vrlo zanimljivim situacijama iz 19.stoljeća.

Istina, ovo mi vjerojatno nikada neće trebati, ali nekako bolje naučite kako su izgledale križarske države ili razdoblje seobe naroda ako iste možete istraživati na interaktivnoj mapi svijeta. Ne odmaže ni to što možete kontrolirati neke od najpoznatijih svjetskih vojnih postrojbi i vidjeti ih u mnogo više detalja nego u dokumentarcima.

Igra se sreće sa stvarnošću

Vjerujem kako će svatko tko je nešto više vremena proveo u Assassin’s Creedu posvjedočiti kako je jedna od najboljih strana ove igre upravo činjenica da se dobro “naslanja” na povijest. Iako veze s templarima i cehom ubojica kojeg predstavljate nisu istinite, likovi su vrlo često stvarne povijesne osobe poput Leonarda Da Vincija. Istina, često su njihovi motivi povezani s igrom, ali temelj likova ostaje isti.

U svakom od dosadašnjih AC naslova tako se našla povijest koja je sjajno isprepletena s fikcijom kako bi gradila priču, ali u isto vrijeme ostaje autentična kada je riječ o onome što se stvarno dogodilo. Jedno od meni najboljih gaming iskustava bilo je igrati Assassin’s Creed 2 i penjati se po građevinama Firence, od kojih neke stoje i danas.

Kada sam došao u Veneciju, gdje se također odigrava jedan dio radnje igre, gledao sam u sat na trgu Svetog Marka i Duždevu palaču kao da sam kraj njih prošao desetke puta iako sam prvi puta stvarno kročio u ovaj talijanski grad. AC2 me toliko dobro naučio ulicama da sam mogao otprilike znati kamo ići kako bi nešto vidio, jer se neke od stvari zaista nisu mijenjale stotinama godina.

Egipat iz prve ruke

Upravo zbog mog interesa za povijest gajim posebno poštovanje za tim koji stvara AC serijal, i koji je u Originsu dobio priliku ne samo iskoristiti Egipat kao pozadinu, već modificirati cijelu igru u virtualni muzej kojim možete hodati i učiti kao da ste tamo.

Učinkovitost ovog jednog moda vjerojatno je veća nego pola lekcija o egipatskoj povijesti koje čitate u udžbenicima srednje škole, a mogućnost da stanete na brod koji lagano klizi rijekom Nil i shvatite zašto je točno Egipat sve dugovao ovoj rijeci jednostavno nemate nigdje dalje.

Discovery Tour koristi sve mehanike originalnog Originsa, samo bez neprijatelja i nasilja. Pokretanjem moda možete odabrati jednu od ekskurzija po starom Egiptu koje se bave različitim temama. Tako možete vidjeti kako je izgledalo planiranje Aleksandrije ili naučiti nešto novo o Kleopatri, a svaka ekskurzija vodi vas na nekoliko “stanica” koje su tematski povezane u priču.

Ekskurzije u sebi imaju i ugodan glas naratora, a često kombiniraju prave materijale i izloške iz muzeja s prikazivanjem građevina u engineu igre. Nakon što sam prošao neke od ekskurzija, mogu svjedočiti kako je ovo iskustvo zaista poput nijednog drugog koje sam iskusio u igri. Također, ako volite povijest ekskurzije su jednostavno zarazne.

Ako se uzme u obzir da se uz samo malo rada čitava jedna igra može pretvoriti u digitalni muzej, mislim kako je to svrha koju zaista treba podržati. Bilo bi sjajno kada bi se ovaj mod proširio i u starije nastavke Creeda jer u svojoj osnovi on samo eliminira borbu što ne bi trebalo biti toliko teško “izbaciti” iz igre. Osobno bih najviše htio vidjeti mod bez borbe za Assassin’s Creed Unity, smješten u 18. stoljeće u Francuskoj.

Zašto ne auti?

Povijest, dakako, nije jedina disciplina koja se može istraživati kroz igre. Osim starih civilizacija i ratova, kroz igre možete učiti i neke totalno drugačije stvari, primjerice kako dizajnirati motor automobila ili sklopiti vlastito računalo. Ovdje govorim o igrama kao što su PC Building Simulator ili Automation, koje na jedinstven način pristupaju nekim potpuno drugačijim temama.

Kada je riječ o PC Building Simulatoru, stvari su jednostavne: ovo je “simulacija” sklapanja računala. Istina, podosta gamera zna svaki vijak svog računala, ali za one koji se još nisu odlučili na taj korak igra koja vam dopušta da klikćete, isprobavate i učite kako se “slaže” računalo sigurno će pomoći i oblikovati mišljenje o tome trebate li kupiti gotovo ili se malo pomučiti.

Ako ste ipak nešto drugačiji tip “istraživača”, Automation će vam dati mogućnost da sami istražite sve što vas je ikad zanimalo o motorima koji pokreću automobile, a nećete uspjeti biti sjajni u njoj ako ne zapamtite kako motor funkcionira, što je okretni moment i koje su prednosti turbo punjača. Jasno, ovo su samo primjeri, ali ako vas zanimaju auti teško da ćete naći igru koja ide u ovoliko detalja da vam pokaže kako je to stvoriti auto iz nule.

Gaming kao način učenja

Iako ga mnogi smatraju samo razlogom zašto djeca vole gledati YouTubere koji vrište u mikrofon, Minecraft je jedna od igara koja je uistinu učinila mnogo za edukaciju. Kako je to “sandbox” igra s gotovo neograničenim mogućnostima, učitelji shvatili kako bi ga mogli koristiti da učenicima (koji su ionako gledali YouTube) približe predmete kao što su geografija ili biologija.

Učitelji diljem svijeta tako su razmjenjivali mape, ideje i projekte jedni s drugima kako bi uz pomoć jedne od najpopularnijih igara na svijetu potaknuli mlade na učenje. MinecraftEdu je tako postao jedan od najpopularnijih alata za učenje kroz igre, a o njegovoj masovnoj popularnosti dovoljno govori i činjenica da je Microsoft kupio ovaj mod i od njega stvorio Minecraft: Education Edition koji je malo više “ispoliran” i koristi se u učionicama diljem svijeta.

MinecraftEdu isprva je bio dostupan na stranici Teacher Gaming. Kao što joj i ime govori, ova stranica prava je riznica znanja za profesore i učitelje, a na njoj se mogu pronaći savjeti i modovi za igre koji pomažu učiteljima da koriste dostupne naslove kako bi svoje učenike poučili nečem. Tako možete učiti fiziku uz Kerbal Space Program i Contraption Maker ili osnove politike uz Democracy 3.

Jasno, od igara kao što je ranije spomenuti Total War ipak očekujemo i mnogo toga osim samo povremene zanimljive činjenice u igrinoj enciklopediji, ali vjerujem kako bi se mnogi studiji mogli profilirati kao “edukativni” kada bi samo malo više truda uložili u to.

Nostalgija, nostalgija

Za kraj ostaje govoriti i o nekim drugim naslovima koji su oblikovali živote čitave generacije. Za mene je jedna od najzanimljivijih svakako Age of Empires. Mnogi će se složiti kako je kampanja drugog nastavka jedno od boljih RTS iskustava. AoE 2 sa svim dodacima tako ima otprilike 30 civilizacija koje možete kontrolirati, a ako o svakoj znate ispričati barem dvije rečenice, to dovoljno govori o učenju kroz igre.

Dosta ljudi s kojima razgovaram spominju i Medal of Honor te Brothers in Arms i starije nastavke Call of Dutyja kao igre kroz koje su učili o Drugom svjetskom ratu, ali i NBA2k17 kao igru koja ih je zainteresirala da prate ligu u stvarnom životu.

Ako govorim iz svoje perspektive, neke stvari koje sam naučio kroz igre zaista neću nikada zaboraviti, a vjerujem kako sam ja samo jedan u nizu gamera koji se i dalje sjete neke od davno odigranih igara kada sretnu poznate scene iz nekog od velikih svjetskih sukoba ili vide neku od građevina po kojima su se penjali – češće nego se sjete satova geografije ili povijesti.

Vjerujem kako i u igrama treba nekad stati i pomirisati ruže, odnosno stati i na trenutak razmisliti o prostorima na kojima se nalazite. Istina, Assassin’s Creed je igra o ubadanju ljudi na različite načine, ali mjesta na kojima se to ubadanje odvija su svakako vrijedna divljenja. Ako niste fan AC serijala (što razumijem), siguran sam kako imate neke druge igre kroz koje ste naučili nešto osim toga da kalaš u CS:GO može ubiti jednim metkom kroz kacigu.

Igre su postale zaista grafički predivne, a proživljavanje njihovih svjetova zaista vrijedno divljenja. Prema tome, kada idući put budete mahali mačem ili puškom u nekoj povijesnoj igri, sjetite se da neke igre zaista nude mnogo više od toga.