Uber se sprema za širenje u Europi: Želi otvoriti 50.000 novih radnih mjesta

Koliko god se protivnici opirali i koliko god nailazili na primjere poput onog s madridskog suda, s izrečenom zabranom rada u Španjolskoj, Uberov zalet na europsko tržište taksi-prijevoznika ubrzo bi mogao biti još veći. Tijekom boravka na konferenciji Digital-Life-Design u Münchenu, izvršni direktor ove tvrtke za dijeljenje vožnje, Travis Kalanick, otkrio je neke planove o nastavku proboja, a kako je prenio Re/code, cilj je omogućiti 50 tisuća novih radnih mjesta i pomoći u uvođenju malo više reda u europskom prometu.

Predviđena radna mjesta bi, dakako, popunili Uberovi vozači, koji se u gradovima u kojima je usluga prijevoza dostupna mogu registrirati vrlo jednostavno. Sve što treba jest ispunjavanje zatraženih podataka, odgovor na nekoliko pitanja o tome kako vozite i koje dokumente imate, bez čega vas ipak ne mogu primiti, pa preuzimanje aplikacije za vozače koja će vam pomoći da se povežete s mušterijom.

Osim što bi širenje u Europi otvorilo mogućnost da bude više ljudi koji bi ovo probali, u Uberu vjeruju da bi pomogli i u rješavanju prometnog kaosa u brojnim europskim gradovima, s rijekama osobnih automobila koje nije lako kontrolirati. Cilj željenog novog proboja bilo bi 400 tisuća vozila manje na cestama.

Kalanick je u Münchenu otkrio da je Uber dosad isprobalo 1,6 milijuna ljudi, bez obzira na prepreke s kojima se ova usluga susretala od prvih koraka u ožujku 2009. godine. Popularnost je jedan dio priče, ali otpori nisu ništa manje snažni, ponajprije zbog sukoba interesa sa starim udruženjima taksista, koji nisu zadovoljni što se konkurencija pojavila praktički niotkuda i pronašla način za zaobilaženje administrativnih koraka koje su morali proći “redovni” taksi-prijevoznici.

Hoće li se stvari promijeniti?

Uberov prvi čovjek zna da je za željeno širenje u Europi potrebno barem malo popustiti pa je, kako piše Re/code, otvorio vrata da se i njegova tvrtka nađe “na meti” administracije koja se brine o uvođenju reda na taksističkom tržištu. Kalanick, međutim, ne bi prihvatio nikakav korak koji bi se mogao prepoznati kao negativno usmjeren protiv dolaska novog konkurenta.

U međuvremenu, a gotovo svakog dana može se pročitati priča o reakciji bijesnih taksista koji su na drugoj strani, poput aktualne iz Bostona. Ako ste odabrali biti na toj drugoj strani, pogonsko gorivo za bunt mogu vam biti i priče o Uberovim vozačima, s kojima neće baš svaki puta biti ugodno.

Razmišljajući o tome koliki bi bili razmjeri širenja, možemo se osvrnuti i na to što bi se moglo dogoditi jednom kada Uber dođe do nas. Kako to izgleda kada se na taksističkom tržištu pojavi konkurent, mogli smo slušati (ili čitati) u pričama o pravim ratovima taksista nakon što su novi prijevoznici počeli raditi u Zagrebu. S obzirom na to da je još drugačiji i da nudi mogućnost da svatko bude taksist, Uber bi vjerojatno bio dočekan s još većim “aplauzom”.

No, neke stvari ne moramo ni zamišljati. Naša nedavna priča iz Beograda pozabavila se time što tamošnji taksisti misle o Uberu, koji je, kako je jedan sugovornik opisao, ni manje ni više nego – “ubojica” taksista.

Tako bi to moglo izgledati, ali možda s vremenom stvari budu drugačije. Korisnici bi vjerojatno voljeli probati nešto novo i drugačije (i jeftinije), a možda bi i prijevoznici prešli na drugu stranu ako je, kako to opisuje izreka, trava ondje zelenija. Uber bi mogao puno toga promijeniti, a uzimajući u obzir koliko brzo raste, neće mu se biti lako oduprijeti.