Crowdfunding i društvena kategorija nisu mrtvi, a najbolji dokaz su ‘Strašne žene’

Iako u 2018. sa sigurnošću možemo reći da je crowdfunding izgubio svoju prvotnu privlačnost i da ne nudi novčane prilike za svakoga tko misli da je ispaljivač soli revolucionarna metoda u borbi protiv insekata – uvijek postoje iznimke. Kako nisu samo filmovi, video igre i tehnologija najpopularnije, pa često i najuspješnije, crowdfunding kategorije, potvrđuje i jedna hrvatska kampanja.

Riječ je o IndieGoGo kampanji kroz koju je udruga K-zona predstavila društvenu igru Strašne žene. Marketinški zgodno započeta 5. ožujka na Dan žena, kampanja se jako brzo i uspješno zaključila s više nego potrebnim iznosom od preko 30 tisuća dolara.

Nakon što je u srpnju krenula prva isporuka paketa igre Strašnih žena, tako je na odredište nedavno stigao i moj primjerak pa mi je drago što se napokon mogu posvetiti ovoj temi. Pošto su naši strašni momci postali druga nogometna reprezentacija svijeta, čini mi se kao dobro vrijeme da spomenemo i strašne cure koje su obilježile povijest kroz svoj znanstveni, društveni, politički i umjetnički doprinos. Ja bih sigurno kao jednu od njih dodala i Gabrijelu Ivanov, moju sugovornicu, osnivačicu udruge K-zona i glavnu organizatoricu kampanje koja mi je otkrila više o samoj ideji, procesu stvaranja društvene igre, pripremanja kampanje, ali i budućim poslovnim aktivnostima online.

FER-ovka koja je otišla u civilni sektor, i nije se poželjela vratiti

Prije nego uplovimo u konkretnije detalje ‘Strašnih žena’, dozvolite mi da vam predstavim Gabrijelu, jednu od osnivačica udruge K-zona i glavnu urednicu 12-godina starog nezavisnog medija Vox Feminae. Gabrijela je svojedobno završila Fakultet računarstva i elektrotehnike u Zagrebu da bi potom dvije godine radila u softverskoj tvrtki. Ipak, unatoč izvrsnoj ekipi s posla, objašnjava mi, zbog raznih drugih lošijih primjera u industriji, na pola puta njezinih prvih tech koraka, ona se odlučila za promjenu:

Nakon prve godine rada u softverskoj firmi, odlučila sam da ću krenuti na Ženske studije, i sjećam se kako sam znala da će me ekipa početi zezati pa sam isprintala kurikulum (bila je to 2002/2003 školska godina) Ženskih studija i svakom kolegi ostavila primjerak na stol i rekla im: Ako ćete me već krenuti za*ebavat, evo da bar znate o čemu se tamo radi pa da vam fore budu kvalitetnije.

Dobar način edukacije, nema što. No zašto je nama zanimljiva ovakva karijerna promjena? Meni, kao i drugim kolegama netokratima – digitalne karijere kojeg god smjera – uvijek se čine kao dobra priča. Želimo osvijestiti mlade kako su sve opcije moguće. Pa eto, iako se na Netokraciji često spominje Digitalna karijera, platforma kojom se mlade iz društvenih i humanističkih smjerova upućuje u različita digitalna područja, ovdje imamo jedan primjer obratne situacije. Upravo je Gabrijela od tehnološke karijere zaplivala u društveno-humanističke vode:

Nisam tu upravu nikako voljela, oni su radili restrukturu, ja sam dobila otkaz i na kraju sam si išla stvarati neko drugo radno mjesto koje će me više ispunjavati. Paralelno, vidjela sam da civilni sektor radi super stvari, ali da je jako loš s IT-jem, i tadašnji webovi su im stvarno bili koma, pa sam im počela pomagati s tim, i nekako ostala.

Nakon što je završila Ženske studije, Gabrijela je bila angažirana na nekoliko strana, kako digitalnim tako i civilnim. Radila je na projektu u B.a.B.e.-ama, na Filmski.net portalu, Monitor.hr-u pa i organizaciji Tabor film festivala. Danas pak organizira VOXfeminae festival, vodi medij, i evo, radi društvene igre.

Kako se iz medija rodila društvena igra?

Strašne žene ilitiga Fierce Women društvena je igra koja se sastoji od 70 karata. Na njima su prikazane ilustracije portreta i kratke biografije žena koje su dale izniman doprinos razvoju društva u područjima znanosti, kulture, politike, umjetnosti i ljudskih prava, a uz njih dolaze i karte akcije koje po potrebi dodaju kompleksnost igri.

Strašne žene su zapravo nastavak istoimene rubrike koja je godinama informirala i izvlačila iz sjene sve žene koje su oblikovale svijet i društvo u kojem živimo. Kako je i Virginia Wolf napisala, “većinu povijesti, Anoniman autor je bila žena, a kako kažu i iz K-zone, to se lako potvrdi svaki puta kada nekoga upitate da nabroji 5 fizičarki, redateljica ili filozofkinja. Ne ide?

Vox Feminae portal nastao je kao odgovor na činjenicu da kad uzmeš neki časopis ili novine, trebaš povećalom tražiti neki pametan članak o tome čime se žene bave. Tako je bilo prije 10 godina, danas je nešto bolje, ali ima još puno mjesta za poboljšanje. I eto, nakon 8-10 godina pisanja tekstova o svemu šta ima veze s rodnom ravnopravnošću i o Strašnim ženama, ispalo je da su nam Strašne žene najprepoznatljivija rubrika na portalu.

Happy birthday to Rosalyn Yalow, medical physicist and a co-winner of the 1977 Nobel Prize in Physiology or Medicine for development of the radioimmunoassay (RIA) technique. #WomeninSTEM #FierceWomen #womeninmedicine #NobelPrize pic.twitter.com/9Meqf1CWY0

— Fierce Women (@cunterview) July 19, 2018

Gabrijela mi tako spominje i kako se prije par godina više aktivirala za područje društvenog poduzetništva te je išla na raznolike edukacije, a na jednoj od njih je imala i svoj Heureka moment kad joj je “zazvonila” rečenica:

Nemojte izmišljati toplu vodu, uzmite ono što je za vas najprepoznatljivije, promijenite formu i vidite kako možete napraviti najveći impact.

Tako da je ova društvena igra jedan od odgovora na pitanje: Kako da što više ljudi čuje za strašne žene, objašnjava Gabrijela:

Bilo mi je jasno da to mora biti nešto zabavno, a moj najbolji frend iz djetinjstva, Želimir Periš, kasnije i FERovski suputnik, koji je ostao u IT branši, ali vodi i paralelni spisateljski život, uz to je veliki zaljubljenik u društvene igre – ključan je za sve ovo. Ja sam samo došla u Zadar i rekla mu tamo negdje u ljeto 2016: Ž, društvena igra, Strašne žene. I nakon godinu dana i nekoliko iteracija s njim smo došli do pravila igre s kojima smo bili zadovoljni.

Strašnom ekipom do Strašnih žena

U sam projekt izrade društvene igre kao i kampanje bilo je uključeno mnogo ljudi; kako ilustratorica, tako i copywritera, biznis menadžera i game dizajnera. Igra je u konačnici realizirana u suradnji s osam domaćih ilustratorica: Sanjom Stojković, Rinom Barbarić, Teom Šokac, Željkom Tkalčec, Anom Kovačić, Ivanom Štrukelj, Brankom Hollingsworth i Natašom Rašović, te već spomenutim spisateljem i programerom Želimirom Perišem. Naravno, nije bilo lako okupiti tu talentiranu ekipu, no u 16 mjeseci koliko je trajao glavni proces stvaranja bilo je svakako manje razdoblja koji bi se mogli nazvati izazovnima, a više ispunjavajućima:

Ideja je svima s kojima smo pričali bila izvrsna pa su svi htjeli raditi na tome. A kad svi žele raditi na nečemu, onda je malo lakše i voditi taj proces. Malo se šalim sad, ali kad bolje pogledam – tako je bilo. I tako još uvijek jest, što je najbolje. Od samog početka, kad smo izbacili natječaj za ilustratorice, e to je bilo u rujnu 2016, prije nego smo opće imali razrađen game play, kad sam vidjela da se javilo čak 60 umjetnica, i koju svu divotu su nam poslale – znala sam da smo na jako dobrom putu.

Igra koja je osvojila resurse i srca

Sve ove priče ne bi bilo da nije bilo i uspješne crowdfunding kampanje. Prvotni cilj organizacije je bio da se skupi dovoljan iznos za produkciju i distribuciju tisuću komada paketa igre, no vrlo dobra organizacija i promocija dovela ih je do 114% prikupljenog iznosa i prije kraja kampanje. Točnije – 31.106 dolara.

Sve to potvrđuje kako su okupili izvrstan tim koji je dobro medijski i marketinški potkovan. Uostalom, i Gabrijela mi priznaje da nisu ni u kojem slučaju tražili kraći put – sve je odrađeno kao po špagi:

Mi smo u udruzi nakon kampanje shvatili da smo malo štreberi. Em smo išli na crowdfunding akademiju, em smo onda zaposlili Kristinu Lauš koja je jedna od suosnivačica crowdfunding akademije da nas koordinira. Dakle učili smo od najboljih!

Tajming objave kampanje bio je izvrstan, dobili su i odličnu medijsku popraćenost od svih većih medija. Naravno da im je to iznimno pomoglo, ipak, malo manje za teže dostupno strano tržište:

To je bila strateška odluka – kreće se par dana prije Dana žena jer znamo i inače da nas oko tog dana mediji zovu za razne izjave, a onda smo im ovako i mogli ponuditi nešto konkretno. Imali smo u planu veći proboj na strano tržište, ali zadovoljni smo i ovako, imamo nekih 35% backera izvan Hrvatske.

Društveno poduzetništvo: Kad od društvene igre dođete do webshopa i aplikacije

Gabrijela i ekipa su itekako ponosni i zadovoljnim postignutim uspjehom, ali pred njima je još mnogo toga, jer čini se kako se društveno poduzetništvo oko Strašnih žena tek počinje razvijati:

Osnovali smo tvrtku Fierce Women d.o.o. baš početkom srpnja, pošto zakon udrugama dozvoljava gospodarske djelatnosti ako su u skladu s njihovom misijom, ali ih ograničava u prodaji. Naime, udruga može prodavati svoje proizvode samo direktno krajnjem kupcu, ali ih ne može dati nekoj trgovini da ih prodaje.

Ne bi to bio problem da Strašne žene nisu već od početka zamišljene ne samo za lokalnu, već internacionalnu publiku. Osim toga, nedavno su dobili i narudžbu od 1000 komada za talijansko tržište pa se Strašne žene upravo prevode i idu u distribuciju u Italiju! Također rade jednu manju ekspanziju karata kako bi lansirali i edukativni paket koji će omogućiti raznovrsnim edukatorima da karte koriste u svom radu.

Sve su to super vijesti, ali, direktna prodaja je ono što im je trenutni fokus. Stoga su preuzeli stvari u svoje ruke kako bi i osigurali da mogu jednostavnije i bez trećih aktera to rješavati. Tako će uskoro osvanuti i prvi Fierce Women Webshop, kao i aplikacija:

Kako smo i dobitnici potpore Pokreni nešto svoje, do kraja rujna moramo dovršiti neke stvari koje smo obećali napraviti u sklopu te potpore, tako da otvaramo webshop, radimo mobilnu aplikaciju, i ono što nas najviše veseli – razvijamo prototipove novih proizvoda, ali za sad ne smijem zucnuti o čemu se radi.

Zaigraj na kartu ravnopravnosti uz Brlić-Mažuranić, Zagorku i Dimić

Trenutno rade i na video instrukcijama za igru, već imaju infografiku, ali znamo svi da pravila tek sjednu kada ih se pročita. Igra je kratka i dinamična, pa neću ni ja duljiti. Nadam se samo da će barem netko još, unatoč završetku kampanje, htjeti nabaviti svoj primjerak.

Znači, igra u prosjeku traje 20 minuta i namijenjena je za 2 do 6 igrača. Mehanikom vrlo podsjeća na ono što poznajemo kao skupljanje i nizanje kategorija kao u igrama Remija ili Solitairea, no karte akcije su ono što daje pravi duh “strašnoj” sekciji igranja.

Igra je donedavno imala ukupno 63 karte, no dodano ih je još par – kako karata žena tako i akcije. Među Strašnim ženama našlo se i par hrvatskih, a sam proces odabira tko će ući u glavni špil karata protekao je prilično jednostavno:

Sad imamo 60 žena, sveukupno tri domaće – Marija Jurić Zagorka, Ivana Brlić Mažuranić i Nada Dimić. Prvo smo pobrojale sve žene o kojima smo pisale na portalu, i onda smo ih po nekoj okvirnoj važnosti poredale. Kad smo se na kraju odlučile za kategorije samo smo morale paziti da bude sličan broj žena u pojedinim kategorijama pa nam je pri kraju i to bio kriterij.

Učite i prenosite

Strašne žene kao rubrika, deset su godina bile jedini medijski prostor dostignućima i iskustvima mnogih žena, i kao krunu svemu tomu – rubrika je sada dobila i materijalnu manifestaciju. S obzirom na takvu inicijativu, htjela sam čuti od Gabrijele: na koje načine bi i svatko od nas mogao biti nositelj te vidljivosti i prezentacije u društvu. Potvrdila mi je i kako je ova društvena igra nastala s ciljem da pomogne u tome pa najbolje da vam i ona za kraj pitcha – zašto Strašne žene:

Da, upravo to i je ideja – pay it forward! Prvo, poklanjajte karte svima, divan su poklon. Drugo, igrajte ih sa svojim frendovima. Treće, igrajte ih s klincima. Četvrto, ako imate svoju firmu, poklonite ih kao korporativni dar za Novu godinu ili svojim zaposlenicima za Osmi mart. Ali nikako nam nemojte zaboraviti ostaviti feedback na sajtu, mejlu ili društvenim mrežama jer na osnovu njega tek možemo vidjeti kako i što dalje.