
Što je startup (na ‘Balkanu’): Vodič kroz osnovne pojmove i rušenje nekoliko učestalih mitova
Što je startup? Koliki postotak trebate dati investitoru? Trebate li partnera? Možete li startup temeljiti na open sourceu? Kad ćete zaraditi sa startupom? Stalno govorimo o startupima poput Voxija, Shoutema, ManageWP-a, Nordeusa i Spotieja, a da nismo riješili neka osnovna pitanja. Riješimo neka od vaših startup pitanja već danas...
Što je startup? Koliki postotak trebate dati investitoru? Trebate li partnera? Možete li startup temeljiti na open sourceu? Kad ćete zaraditi sa startupom?Stalno govorimo o startupima poput Voxija, Shoutema, ManageWP-a, Nordeusa i Spotieja, a da nismo riješili neka osnovna pitanja. Riješimo neka od vaših startup pitanja već danas…
Sljedeći odgovori temelje se na pisanju o startupima za Netokraciju i Techcrunch već nekoliko godina, savjetovanje startupa kao Seedcampov mentor, čitanje o startupima, razgovaranje sa startupima pa i razvoj jednog nekoliko startupa o kojima ništa nećete znači dok ne dođe pravo vrijeme:
1. Što je startup?
U najširem mogućem značenju startup je tvrtka koja traži svoj poslovni model odnosno način da radi što svaka tvrtka u konačnici mora raditi: profitirati.
Startup je dakako američki pojam i uključuje bilo koju vrstu tvrtke, iako se i u SAD-u povezuje s visokotehnološkim projektima. Razlog tomu je jednostavan i vezan za samo ime: tehnološki projekti po svojoj prirodi imaju najveći potencijal za rast. Njihova odnosno vaša roba je u većini slučajeva softver koji se može prilično jeftino producirati i reproducirati.
U trenutku kad cvilite koliko bi vam novca trebalo za dobar dizajn vašeg startupa, razmislite koliko bi vam trebalo za pokretanje restorana ili pak tvornice. Držimo se stoga tehnoloških startupa.
2. Što je tehnološki startup na “Balkanu”?
Osim što je lud? Tehnološki startupi u regiji postoje već godinama, a krenuli su kao tvrtke koje su se bavile izradom softvera za desktop računala te s vremenom taj proizvod “produktizirala”.
Danas su to tvrtke poput Shoutema, Nordeusa ili Voxija koje se ne ograničavaju na regiju i razvijaju svoja rješenja za svijet, jer je vanjsko tržište jednostavno veće. Razvijati tehnološki startup za nekoliko desetaka milijuna stanovnika regije ograničava vam tržište i budući rast. Znate li engleski? Eto.
3. Je li vaša agencija “startup”?
Softverska, web dizajnerska… Ne, jer njen model nije skalabilan. Ukoliko sutra dobijete još 200 klijenata, trebat će vam još nekoliko desetaka ljudi, čime će vam troškovi drastično narasti s obzirom da svakom klijentu morate prilagoditi svoj proizvod ili ga pak raditi od nule. Čak i ukoliko se odlučite koristiti open source sustave, kao što Inchoo koristi Magento ili Blagonići WordPress, vaš rast ne može biti “startupovski”.
Odnosno, vi trebate standardiziran proizvod. Pekara vam ne prilagođava svaki burek, a vi ne morate svoj proizvod prilagođavati klijentu ili korisniku. Spotie svojom aplikacijom cilja krajnje korisnike koji dobivaju vrlo slično iskustvo, dok ManageWP razvija rješenje za vlasnike WordPress web stranica koje svi koriste na isti način. Razvijate jedno rješenje za više kupaca. Ukoliko sutra dobijete još 200 korisnika, trošak će vam se suptilno povećati za cijenu dodatnog hosting prostora i podrške.
4. Trebate li odličnu ideju za startup?
Objasnite mi prvo što mislite pod odličnom idejom. Nešto što je zanimljivo vama ili vašim kupcima tj. korisnicima? S obzirom da za zaradu bilo na oglašavanju ili plaćenim uslugama trebate interes kupca, bilo tvrtke ili pojedinca, vaša ideja ne vrijedi ništa dok je ne testirate. Stoga stavite sve te silne, genijalne ideje na papir i odaberite jednu. Siguran sam da ne mislite da su osnivači Facebooka ili Googlea očekivati da će ovih dana razvijati Timeline odnosno Android. Vremena se mijenjaju, a vaša ideja se razvija kroz proizvod. Ni Netokracija nije ono što je bila kad sam je pokrenuo pred tri godine.
5. Treba li vam investitor?
Ukoliko imate novca, pameti i mogućnosti da sami pokrenete i održavate tvrtku – ne. Previše startupa misli da po svojoj prirodi moraju što prije naći investitora. Nordeus je nakon 2 godine profitabilan s 50 zaposlenika bez ikakve investicije.
U početku biste trebali uložiti svoj novac ili pak rad. Da, morat ćete pokušati – zaraditi! Ukoliko ne možete zaraditi, jer vam startup jednostavno u početku treba kapital za plaćanje dodatnih developera – nađite investitora koji bi vam morao uložiti i znanje te kontakte, a ne samo kapital. Odvjetnik koji ništa ne zna o tehnološkom svijetu mogao bi vas više koštat nego što će vam koristiti.
6. Koliko dati investitorima?
Niti biste investitorima trebali dati prevelik postotak u tvrtki, niti će vas pravi investitori pitati za 40, 50 ili ne daj bože 60 posto tvrtke. Zašto? Jer ukoliko vi imate manje od 50 posto tvrtke, to više nije vaša tvrtka, nego tvrtka vašeg investitora.
Niti imate kontrolu niti ste potaknuti da razvijate tvrtku, tako da će vam velik postotak probati uzeti isključivo investitori koji žele iskoristiti situaciju, uvjeravajući vas da se “to tako radi”.
Startupi nemaju kapital, ali imaju upravo taj udio. Svaki promil i postotak zamislite kao svoje blago koje ne biste trebali olako dijeliti. Uostalom, ukoliko velik dio udjela date prvom investitoru, kako ćete dati promil tvrtke voditelju prodaje kojeg ćete tako pridobiti umjesto plaćom, a što ćete ponuditi sljedećem investitoru?
7. Anđeli, akceleratori ili VC fondovi?
Za hrvatske, srpske, slovenske i ostale startupe u regiji izbor investitora je prilično ograničen. Ukoliko odmaknemo budale s mnogo novca, a malo pameti – ostaju vam 3 prave mogućnosti:
- Prva su poslovni anđeli, koji sad već postoje u nekoliko udruga u regiji. I oni tek uče te poput vas tek razvijaju svoje veze prema vanjskom tržištu stoga ispitajte i vi njih koliko će oni vas – na obostrano zadovoljstvo i sigurnost.
- Vrlo popularan izbor domaćih startupa su startup akceleratori, a trend je pokrenula Zemanta ulaskom u Seedcamp. Akceleratori su zamišljeni kao natjecanja te iako ćete dobiti manju investiciju za manji postotak, upoznati ćete njihove mentore te od njih preuzeti znanja ili iskustva koja će vam kasnije značajno olakšati posao. Na Mini Seedcampovima u Zagrebu i Ljubljani vam je primjerice GoHomeov Hrvoje Bujas mogao savjetovati o prodaji, a mene ste mogli pitati o tome kako pristupiti tehnološkim blogerima. To su već vrijedni savjeti, a mi smo male ribe naspram izuzetno iskusnih mentora iz cijele Europe. Seedcamp uostalom nije jedina opcija, s obzirom da je Ivana primjerice ušla na Startup Bootcamp, a Goran i Edi prezentirali za HackFwd.
- Treća sreća bit će vam VC fondovi odnosno fondovi rizičnog kapitala, od kojih je jedini ozbiljan igrač u regiji slovenski RSG Capital. S obzirom da ulažu malo veće količine novca, jer računaju na malo veću zaradu, nemojte im dolaziti samo s idejom.
8. Kako će investitor zaraditi na vama?
Tako da se vaša tvrtka proda nekome, izađe na burzu ili su pak zadovoljni isplatom dobiti na kraju godine. S obzirom da će većina tehnoloških tvrtki dobit reinvestirati u daljnji razvoj, a burza baš i nije realna za većinu domaćih startupa – prodaja vam je u sudbini.
9. Trebate li vlastitu tehnologiju?
Grešku koju najčešće viđam kod domaćih startupa jest nerazumijevanje važnosti tehnologije. Znaju da trebaju kvalitetno rješenje pa odu agenciji i dobe sustav za upravljanje sadržajem odnosno CMS po mjeri.
Odlično, sad ovisite o toj agenciji – o njenom kapacitetu za rast, rad i ispunjavanje vaših želja. Da ne govorim o tome da ćete s vremenom još više o njima ovisiti. Zašto mislite da su većinu uspješnih tehnoloških startupa osnovali developeri? Bi li se Google i Facebook razvili do današnje veličine, da im je softver radila kreativna agencija iz New Yorka?
Ne. Koštati će vas novaca, ovisit ćete o nekome dugoročno, a ukoliko slučajno iz bilo kojeg razloga propadnu – nećete moći ništa s komadom softvera koji nije vaš. Tko vam kriv, kad ste odlučili temeljiti svoj restoran na receptima cateringa koji je upravo povisio cijene. Imate restoran – nabavite kuhara, a ne catering.
Svoje rješenje možete temeljiti na open sourceu, ali ne smijete potpuno ovisiti o vanjskim partnerima. Osim toga, već spomenuti investitori nikad neće uložiti u tvrtku koja ovisi o nekome izvana.
10. Što ukoliko ne mogu platiti developera?
Ukoliko niste te sreće da znate razvijati web ili mobilne aplikacije, nađite si partnera kojem ćete dati postotak u tvrtki. Podijelit ćete postotak ovisno o tome koliko vi donosite u tvrtku, a koliko developer.
Ne mora biti 50-50, ali to će ovisiti o vašoj situaciji i ulogu kojeg donosite u tvrtku. Netehnološki suosnivač itekako je bitan ukoliko osim ideje donosi i svoju mrežu relevantnih kontakata, umijeće u prodaji i dodatni kapital.
11. Mogu li početi zarađivati za godinu dana?
Naravno, a dotad ćete cviliti kako ništa ne stižete i ima li sve to smisla. Budimo realni. Investitora u regiji nema dovoljno, a u akcelerator možda nećete upasti. Strani investitori će pak tražiti da se preselite blizu njih ili barem otvorite ured u Londonu ili Berlinu.
Ukoliko prvo želite razviti svoju aplikaciju i trebat će vam vremena, trebat će vam i kapital odnosno investitor – u potragu stoga poput Voxija. S druge strane, u početku možete početi i pokušati zarađivati poput Farmerona ili ManageWP-a, ili se pak baviti uslugama kako biste pokrili troškove razvoja startupa poput Pet minuta u slučaju Shoutema.
12. Biste li trebali Netokraciji javiti za svoj startup?
Da, već danas, a pratite i Netokracijinu rubriku o startupima. 🙂
13. Trebate li dati otkaz već danas?
Ne, ali startup biste svakako barem u glavi trebali pokrenuti sutra.
14. Mora li se startup baviti isključivo web aplikacijama?
Ne, dapače. Mobilne aplikacije, druge primjene softvera pa čak i hardver itekako su u igri!
Što da radim s dodatnim pitanjima?
Postavite ih u komentarima za sljedeći članak, a vjerujem da će vam i drugi netokrati na njih odmah odgovoriti 🙂
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Mihael
28. 03. 2012. u 10:48 am
Fin članak, jasan i precizan 😉
Matija Božičević
28. 03. 2012. u 10:59 am
Trebalo bi pojam “StartUp”, zamjeniti sa “GrowUp”, jer svi staraju, to je najmanji problem, ali malo njih odraste! 😉
Josip Maslać
28. 03. 2012. u 11:22 am
Također pohvale za članak!
Idealan za proslijediti jednom prijatelju koji ne poznaje osnove materije (navedene u ovom članku) te često krivo gleda na moja prizemljenja njegovih ideja. 😉
Tomislav
28. 03. 2012. u 11:41 am
sve u svemu dobar clanak / tutorial
Goran Peuc
28. 03. 2012. u 12:01 pm
Krvavo dobar članak. Samo imam jedan komentarčić:
“U trenutku kad cvilite koliko bi vam novca trebalo za dobar dizajn vašeg startupa, razmislite koliko bi vam trebalo za pokretanje restorana ili pak tvornice.”
S tom razlikom da će ti bilo koja banka dati kredit za otvoriti tvornicu, a niti jedna neće za softversku ideju. Firme koje se bave fizički opipljivim stvarima (restoran, tvornica…) imaju tu mogućnost, gledano od strane banke, da ako ne možeš plaćati ratu kredita oni prodaju taj pogon i na neki način pokriju svoj kredit. Ako se baviš softverom i tvoje jedino vlasništvo je 1 laptop i hrpetina ideja u glavi – banka se ne može od toga naplatiti u slučaju problema.
Tomislav
28. 03. 2012. u 12:22 pm
Banka je konzervativan ulagac i ne moze se stavljati u ovaj kontekst. Restoran je u svom poslovanju ogranicen brojem stolica, a web projekt nema granica. Naravno da je i FaceBook mogao ostati na razini “foruma” za nekoliko grupica s nekog fakulteta i imati vrijednost jednog laptopa ali danas ga posjeti 10X broj stanovnika HR samo preko mobitela. Mislim da se kod nas cviljenje odnosi doslovno na golu egzistenciju – ako govorimo o programerima koji zive svoju ideju i trebaju dati otkaze / prestati raditi druge poslove i posevetiti se projektu. Bar gledano kroz place…skupiti lovu za ulaganje kroz npr. 2 000 eura place?!
Investitori su druga prica…na 10 ulaganja 6 ce propasti, 3 ce biti na razini ulozenog i prezivljavati 1 ce vratiti sve ostalo. Karikiram ali nije daleko od istine.
Goran
28. 03. 2012. u 1:34 pm
Tomislav, ovo je čisto pogođeno, mi smo razvijali Webiny kao side projekt kroz gotovo 2 godine. Cijeli financijski sektor se dijeli na konzervativnije i liberalnije igrače. Na kraju, poduzetnik uvijek snosi rizik od (ne)uspjeha. Ideja s time nema toliko veze koliko se “poslože” kockice u cijeloj priči, jer ideja može biti genijalna (Apple Newton), ali ostale tržišne sile mogu biti protiv i ona neće uspjeti (Newton uspijeva 20 godina poslije kao iPad).
Tomislav
28. 03. 2012. u 2:01 pm
Svatko zivi svoj problem. Nekom je problem ideja, drugima novac, trecima kvalitetni ljudi. Rasprava tipa “ja sam mogao imati najveci web projekt na svijetu ali nisam imao srece” je za birtiju. Ovdje ipak mozemo malo dublje u pricu. Prepostavljam da su takvi sugovornici.
Nego…vidio sam clanak na temu tvog projekta pa da iskoristim priliku za cestitke. Po meni jedan od vecih problema je sto u relativno maloj zajednici web developera za projekte koji se rade po dvije godine saznam tek na kraju…Kronicno nam nedostaje bolja povezanost.
Goran
28. 03. 2012. u 2:07 pm
@Tomislav: znam, mi smo se aktivirali dosta kasno jer smo u nekim slučajevima dobivali dosta loše kritike od ljudi koji ne razumiju problematiku. A onda smo svoje resurse usmjerili na kreiranje proizvoda pa nismo ni stigli promovirati koliko smo trebali/mogli. U svakom slučaju, drago mi je da ti se naš projekt sviđa (možeš se javiti ako želiš test run, a i ostali).
Što se tiče povezanosti mislim da ekipa iz cisexa i organizatori CEO/foundera rade super posao, malo je problem nama van Zagreba svaki put doći ali barem ima nešto…
Tomislav
28. 03. 2012. u 2:23 pm
@Goran Mislio sam prije svega na virtualno okupljaliste na kojem bi se moglo podjeliti iskustva, pomoci savjetom, zatraziti pomoc..
Goran
28. 03. 2012. u 2:25 pm
@Tomislav: Mislim da je vrijeme da IBB instalira neki PHPBB ovdje 😀
Ivan Brezak Brkan
28. 03. 2012. u 6:23 pm
Vidiš vidiš, to već razmišljam neko vrijeme… I to onaj old school 😉
Djordje
28. 03. 2012. u 2:49 pm
Imam ja jedno pitanje koje me je uvijek zanimalo, a to je sa kojim brojem ili sa kolikim procentom tzv. netehnoloskih osnivaca koje si pomenuo si se susretao do sada, tj. koliko je onih koji su lupam ekonomisti, politikolozi, hemicari isl 🙂 , a koliko programera, dizajnera medju start up osnivacima …?
Naravno ovo je pitanje i sve ostale koji imaju vise iskustva o ovome.
Inace odlican clanak !
picek
28. 03. 2012. u 5:07 pm
Što je s crowdfundingom u Hrvatskoj? Može li netko (je li netko uopće probao) u Hrvatskoj uspjeti na temelju ovog modela (osim anđela, VC – a, akceleratora)? Mislim na Kickstarter, RocketHub i slične.
@Goran
😀 Dobra ideja, ali vBulletin je bolji.
Berislav Lopac
28. 03. 2012. u 10:00 pm
Ajde, mislim da je došlo vrijeme da i tata nešto komentira… 😛
Ivane, odličan članak, vrlo si to dobro odradio. Naravno, ovo je premalo prostora za ozbiljnu edukaciju (što je ono čega nam najviše nedostaje), ali za temeljit uvod i više nego dobro.
A sad komentari po redu, kako što vidim, kako na članak tako i na komentare:
Akceleratori: Znam da si išao linkati članke koje imaš u Netokraciji, ali osim navedenih za HackFwd su se prezentirali i Senkov Sparrw, Bernatov Vinto i Stevičin Habbits — od rujna naovamo na svakom Build eventu imamo bar jednog predstavnika, a očekujem da se to i nastavi. Naravno, očekujem vaše prijave na http://phase2generator.com ! 😉
Financijaši: Samo mali komentar na Goranovu rečenicu “Cijeli financijski sektor se dijeli na konzervativnije i liberalnije igrače.” — ustvari, dijeli se na konzervativne i još konzervativnije. Svi investitori su konzervativni, čak i oni čiji je smisao postojanja ulaganje u inovativne startupe, popud Seedcampa i HackFwda. 🙂
Forum: Postoji jedan na http://mafia.ini.hr, ali osobno neću imati ništa protiv da se napravi jedan na Netokraciji. Ipak je bolje posjećena, pa će i diskusije biti živahnije.
Okupljanja: Postoje naravno Startup srijede — http://ini.hr/startup-srijeda — a od jeseni bismo trebali imati i jedno fizičko okupljalište u Zagrebu, no o tom kad dođe vrijeme, pisat će Netokracija sigurno. 😉 U međuvremenu navratite na http://ini.hr, bit će uskoro korisnih novosti.
Crowdfunding: Da odgovorim Picek(u? ici? ;-): koliko ja znam kod nas to baš i nije regulirano, ne znam kako bi se uopće taj novac transferirao a da država u startu ne pojede 60%. Ali generalno smatram da CF nije baš dobar model za startupe, barem one koji planiraju postati biznis: ako je interes ljudi dovoljno velik, umjesto crowdfundinga je bolje od njih odmah napraviti klijente. Ako su spremni dati novac kako biste razvili svoj proizvod, sigurno su još i spremniji platiti unaprijed za taj proizvod.
Za kraj malo samoreklame, ali čisto zato da se popune perostale praznine iz Ivanovog teksta: http://www.poslovnipuls.com/2012/01/04/berislav-lopac-intervju/
Goran
30. 03. 2012. u 2:39 pm
@Berislav: super komentar, odlično je da se stvari kod nas pokreću (kako mi se čini sve brže i bolje). Kada bi barem bilo još i novaca u sustavu da se može pokrenuti više ideja…
Berislav Lopac
30. 03. 2012. u 2:49 pm
Hvala! Novaca ima, samo ih ne treba tražiti kod nas: HackFwd, Seedcamp, razni drugi fondovi…
mario
29. 03. 2012. u 9:11 pm
tjedni newsletter vam neradi… odlican clanak btw
Sasa Kasapic
29. 03. 2012. u 11:30 pm
Krecite se …Padajte …Dizite se…Padajte…Dizite se ….
i Uspeh je tu , kod svakog start-up projekta nezavisno od oblasti.
NAJGORE JE DA NISTA NE PROBATE !!!
Goran
30. 03. 2012. u 3:18 pm
@Berislav: znamo mi to 🙂
Damir2
01. 04. 2012. u 12:21 am
Dobar članak
Dva komentara. Re. anđela, akceleratora, VC-a, u široj regiji je totalna pustoš i u financijskom i u smislu kvalitetnih investitora. Na relevantnim mjestima vani smo u poprilično nepovoljnom položaju, sve ovisi o volji i nesalomivoj upornosti pojedinca.
Re. startupa, malo manje samohvale i međusobnog tapšanja, malo više teškog rada.
Danas je ovdje svakako teže dobiti lovu ili uspjeti nego prije 10 godina
Berislav Lopac
01. 04. 2012. u 10:50 am
Evo Damir2 mene ponovo uspijeva uvući u raspravu… 😀
Kod prve točke sam se spreman složiti, pogotovo kad se usporedi stanje s onim u svijetu. VC-a i akceleratora nema, a angela ima i trude se, ali iskustvo naših angela ne može se ni približno usporediti s onim svjetskih, pa i europskih.
Što se tiče tapšanja, moram priznati da ga nisam baš previše vidio (članke u Netokraciji ne treba tako gledati, to je ipak medij a ne startup). Ali slažem se da je potrebno puno više rada — founderi koji imaju slobodnog vremena za bilo kakav drugi hobi osim svog startupa ne mogu računati na kvalitetan rast i uspjeh.
Jedino se s ovim zadnjim ne slažem — jesi li pokušavao naći investitora 2002? Ja jesam, i vjeruj mi, ovo danas su toplice.
Damir2
01. 04. 2012. u 2:59 pm
@Berislav respect, re. zadnje tocke.
Volio bi da si u pravu. Pokusao i onda i zadnjih godina (sa polovicnim uspjehom). Moje misljenje, tada je bilo sve jednostavnije, VC su bili VC, startupi su bili sami geekovi koji su stvarno vjerovali u taj Internet i pregovori su bili vrlo realni, down-to-earth.
Danas se sve bigbrotheriziralo. Ima i dalje entuzijasta i geekova, ali i sva sila likova je usla u startup biznis jer su culi da se moze dici velika lova bez nekog ulaganja (pa i truda). Sa ovim se mnogi nece sloziti ali ja cvrsto vjerujem u to. Zadnjih godina sam se nagedao toliko budalastina da se uvijek iznova cudim kako jos ima investitora koji su spremni odrijesiti kesu.
Jedno je dati mogucnost svakome da pokusa uspjeti bez puno love i truda (budimo realni, u odnosu na druge biznise) sto je doduse protiv prirodnih zakona ali ok. Drugo je kada to predje u pandemiju (tipa groupon klonovi kod nas) sto izuzetno otezava posao pravim igracima.
Na TC i drugdje npr nadje se svakakvih budalastina koje dobiju po mil usd pa navise, sto naravno ne govorim jer bi bio zavidan nego je izgubljen kompas i glavni cilj je postao napumpati vlastiti projekat i dobiti lovu kao i izvuci nesto od te love cim prije van (kao sto su napravili jos davno osnivaci Foursquare) a projekat sta bude bude. Vjerovanje u vlastiti projekat je postalo nepoznat pojam, sve se rjesava pivotingom. Najdrasticniji primjer je Color sa 50 mil bacene love u vjetar (za inteligenciji uvredljiv i djecje naivan projekat) i nikom nista.
Tako nesto apsolutno je nezamislivo u drugim granama ekonomije i zato ima sve vise ovih igraca Internet lutrije. Da rezimiram, love ima ali pravim entuzijastima sve je teze naci motvaciju za proci sve ove slojeve gluposti da se dodje do biti.
Berislav Lopac
01. 04. 2012. u 3:36 pm
OK, ajmo definirati o čemu pričamo. Ti imaš običaj napisati jednu stvar, a onda u nastavku nešto sasvim drugo i tvrditi da si to pričao od početka.
Ti si, dakle, napisao da je danas “teže dobiti lovu ili uspjeti nego prije 10 godina”, i to je izjava na koju sam ja odgovorio da se ne slažem. Naći investiciju 2002 bilo je doslovno nemoguće, jer nije postojalo gotovo nimalo zainteresiranih ulagača, ni kod nas ali ni u svijetu. O supjehu da ne pričam, iako su oni koji su progurali kroz taj period u velikoj mjeri danas prilično uspješni (Google, Amazon)
U svom idućem komentaru ti pišeš stvari koje nemaju veze s pronalaženjem investitora ili uspjehom. Ja se velikim dijelom slažem s tobom — mnogi se danas bave startupima jer je to “cool” i “in”, i danas su “velike face” dok se prije par godina nije čulo za njih. Tu si u pravu, mnogi od njih će pobjeći čim situacija zagusti i investicije presahnu a startupi prestanu biti cool.
Ostatak komentara sam nekoliko puta napisao i obrisao, jer jednostavno pričaš gluposti, a ja nemam volje polemizirati s tobom.
Damir2
01. 04. 2012. u 6:00 pm
Berislav, ok ajmo definirati onda temu. Ispricavam se, rekao samo 2002 a mislio sam 1999-2000 jer 2002 je vec propala internet revolucija i tada je tesko bilo dobiti lovu. 2000 godine investitora je bilo visestruko veci broj i vesestruko ozbiljnijih nego sto ih se danas krece regijom.
Ostalo stojim iza napisanog, no prihvacam da su to za tebe ‘gluposti’. Mozda sam isao presiroko ali htio sam pojasniti zasto je danas ozbiljnim igracima teze dobiti lovu nego 2000. A bit ce i teze. Prisjetimo se da su svi poznati i uspjesni sajtovi i kod nas i vani iz razdoblja prije 2005. Nakon toga samo Foursquare, Groupon, Twitter. Foursquare je gotov, Groupon se rusi, Twitter ceka pivoting. Kod nas nema nitko sem Njuskala ciji je uspjeh sasvim druge prirode.
fsdf
22. 11. 2014. u 9:52 am
dobar clanak, hvala
Jadranko Golubić
07. 03. 2017. u 2:35 pm
Prijatelj mi ima ideju za posao na Internetu, što da učini s njom?