Ja Zmaj: Kako danas biti satiričar, kada je stvarnost bizarnija od šala?

Što raditi kada je stvarnost bizarnija nego šale na njezin račun, i kada satira često postane vrlo jasna stvarnost? Tako je, na žalost, u Hrvatskoj, a šale koje bi možda bile daleke od istine kod nas se svaki dan pretvaraju u vijesti s naslovnica.

Domaće vijesti zaista su pune naslova koji bi se u nekom drugom svijetu protumačili kao satiru i humor, a najgore je što je to postalo prilično normalno. U zemlji u kojoj se politika i neki općeniti društveni život ne mogu shvatiti ozbiljno, teško je i rugati se jer je sve što ionako gledamo i čitamo – tragikomično.

Upravo zbog toga, zanimljivo je promatrati kako izgleda stanje humora na domaćem internetu. Od stranica poput Hardkoo i Di su Pare, koji se vode idejama koje se kotrljaju po bespućima Imgura i Reddita, pa sve do onih stranica i pojedinaca koji humoru pristupaju na ipak nešto drugačiji način.

Jedan od njih je i Goran Jokić, autor, satirist i osoba koja stoji iza popularne Facebook stranice Ja Zmaj. Gorana sam isprva mislio tražiti samo kratko mišljenje o nekim temama na kojima sam prije radio, ali naposljetku se priča pretvorila u ovaj veliki intervju o državi, internetu, satiri i humoru. Njegov stil je prije svega iskren i direktan, a ne šali se samo na račun “prvoloptaških” tema poput prošlosti Gorana Bareta ili domaćih starleta, već se “hvata” tema poput lažnih branitelja, crkve, mafije i visokopolitičkih tema. Kaže i kako bi se rado šalio i na svoj račun, ali je blokiran.

Priča s Goranom ne može započeti bez kvalitetnog uvoda u to zašto se jedan momak krene baviti satirom, od svih stvari. Zapravo, mnogi od nas na satiru gledaju samo kao na “nešto smiješno”, bez da uopće imaju pojma kako je to ipak mnogo više od samo manipulacije fotografijama. Goran kaže kako je temelj satire gledanje na stvari iz neke drugačije perspektive, iz drugog kuta. Svoje početke internetskog humora doživio je na Facebooku, koji na početku imao ograničenje na 300 znakova po statusu, što je Goranu bilo i više nego dovoljno za stvaranje aforizama.

Kroz aforizme sam krenuo secirati društvena događanja, te sam tako dospio u radar mnogima. Niktitanik mi je tada prvi ponudio da na njegovom (sada bivšem) portalu seciram društvo kroz aforizme.

Facebook stranica je ‘kolateralna žrtva’

Secirajući društvo došao je i do, kako kaže, elitnog društva aforističara s prostora bivše države, a kao najveće uzore u početku karijere izdvaja Feral Tribune, čije su fotomanipulacije utjecale na njega do te mjere da se i sam odlučio stvoriti ponešto tog tipa.

Kako u počecima “nije znao upaliti photoshop, Goran je morao brusiti svoje vještine po nekoliko sati dnevno, a prijavio se i na velik broj natječaja kako bi se usavršio. Nakon nekoliko viralnih objava, radio je na pokretanju portala News Bar, a radio je satiru i u 24sata, Indexu i drugim portalima. Facebook stranica Ja Zmaj tako je postala, kako kaže, “kolateralna žrtva” svega toga.

Kada govorimo o načinima na koje Goran odabire teme o kojima će govoriti, brzo ćete zaključiti kako ih ima i više nego što on ima vremena. Goran jednostavno kaže kako je Hrvatska stvarnost prerasla samu satiru i zaista je ponekad nemoguće parodirati stvarnost više nego što ona parodira samu sebe:

Događalo mi se da napravim satirični prikaz neke situacije, da bi se samo nakon par dana to uistinu dogodilo.

Kada bira teme ipak se vodi idejom da svaki dan obrađuje jednu temu, a kao satiričar njegova je prvenstvena zadaća da u gomili vijesti kojima smo zatrpani dođe do istine i predstavi ju svima onima koji ju žele pogledati. Nije teško primijetiti kako se velike vijesti često nastoje malo “zatrpati” nekim polu skandalima kako bi se skrenula pozornost javnosti, a Goran nastoji svakog dana “otrpati” razne nebitne stvari kako bi prikazao ono što je, po njegovom mišljenju, zaista važno. Ukazivanje na prave probleme je zaista ozbiljan posao koji zahtjeva vrlo dobro poznavanje materije, kaže mi Goran.

Ipak, kod nas je još uvijek nekako najteže zapravo educirati ljude o tome što satira jest, i da njezin cilj nije nasmijati vas do suza:

Satira najčešće ne bi trebala izazivati smijeh ‘hahahaha’, već ostavljati okus gorčine ili kiseli osmijeh, to je znak da je cilj pogodio metu, jer u tom trenutku nekoga si natjerao da promisli i zapita se neke stvari. Mislim da je općenito poimanje satire i humora kod nas na niskim granama. Ljudi se smiju svemu i svačemu, bez kritičkog odmaka.

‘Hrvati se boje slova’

Upravo je taj kritički odmak problem koji se generalno pokazuje u društvu, i nije isključivo vezan samo na stvaranje sadržaja satirične i šaljive prirode. Upravo zbog toga me se dojmila Goranova rečenica da se “Hrvati boje slova”, ali ne samo njih, već općenito promišljanja i samoinicijativnog istraživanja tema do kojih im je stalo, i to ne samo kod onih “prvoloptaških” izvora informacija. Zašto je tomu tako? Kao i inače, prst se može upirati u mnogo smjerova, ali jedan od njih je svakako obrazovni sustav:

Ja dobar dio tog problema nalazim u samom sustavu obrazovanja koji  ne razvija kritičko mišljenje i odabirom lektire ubija djeci volju za čitanjem. Tjera ih se da čitaju često nezanimljive i njihovom uzrastu teške stvari za shvatiti.

Dobar primjer “straha od slova” je i nedavan tekst naciji Zlatka Dalića, koji je u potpunosti izmišljen, ali to se navodi samo na njegovom dnu. Goran kaže kako se ogroman broj ljudi nije sjetio pročitati tekst do kraja, već se jednostavno počeo dijeliti na društvenim mrežama i prošao po svim domaćim portalima. A Dalić vjerojatno nije pojma imao da taj tekst i postoji.

Protiv ovakvih situacija Goran se svakodnevno bori najboljim alatom koji mu je dostupan: internetom. Prednosti stvaranja humora i satire na internetu zaista su goleme, a za razliku od karikaturista koji nerijetko mora potrošiti nekoliko sati, pa čak i dan, da stvori karikaturu za novine koja će, zbog dinamike događaja, eventualno sutradan biti nevažeća, internet dozvoljava objavu i viralnost odmah:

Najveće prednosti su svakako, fleksibilnost i vidljivost (viralnost). Ja mogu reagirati promptno i biti up to date, a to je ono što ljude danas najviše zanima, zato je internet broj jedan medij. Neke objave su mi bile pogledane i preko milju puta, što je u novinama gotovo nemoguće postići. Mane su svakako mogućnost zloupotrebe u razno razne svrhe, osobno sam doživio takve situacije.

Kome treba satira? Kome ne!

Kada se ne bi bavio satirom, Goran vjerojatno ne bi sjedio kod kuće i pisao komentare o Ustašama na Indexu, već vjerojatno nešto potpuno drugačije. U “stvarnom životu” se tako bavi osmišljavanjem i vođenjem raznih kampanja, content managementom, a u posljednje vrijeme nastoji izbrusiti svoje vještine u UX i UI dizajnu.

Kako izgleda domaća scena, kada je riječ o satiri? Goran kaže kako su za njega i dalje najbolji Feralovci, ali kada je riječ o stanju – nema pojma:

Ne znam s čim bih je usporedio. Imamo li dobre satiričare, karikaturiste, komičare, humoriste? Svakako, čak vrhunske i po svjetskim kriterijima, no pravo pitanje je kome treba satira? Mijenja li ona išta ili je to puka forma koja popunjava vakuum? Citirao bih Viktora Ivančića koji je jednom prilikom na pitanje, misli li da je svojim pisanjem nešto promijenio, odgovorio: “Davno sam izgubio svaku iluziju da ću svojim pisanjem nešto i nekoga promijeniti, ja pišem da se ogradim od onih o kojima pišem”.

Za kraj ovog zanimljivog razgovora, s Goranom sam razgovarao o tome koliko zapravo na domaćem internetu ima prostora za kvalitetne šale i sadržaj humorističnog tipa. Složit ćete se kako je kod nas i dalje situacija takva da ne možete baš reći bilo što bilo kome. Goran kaže i kako je bio cenzuriran gotovo gdje god da je radio, a većina domaćih medija je, kaže, cenzurirano na ovaj ili onaj način.

Drugi problem je to što smo kao društvo dosta netolerantni i licemjerni, a Goran kaže i kako smo došli u situaciju u kojoj neki sasvim obični ljudi ne smiju na svojim privatnim profilima objavljivati ono što zaista misle o nekim stvarima jer se boje poslodavca, susjeda, ili kolega s posla, odnosno njihovih “krivih pogleda”:

Pa ti vidi do kud smo došli kad je hrabrost reći javno što misliš… A sad zamisli kako je biti satiričar? Stalno si suočen s nekim debatama, konfliktima,o prijetnjama da ne pričam, stalno moraš objašnjavati i braniti svoje stavove, a to je jako naporno. Ima ‘satiričara’ koji idu linijom manjeg otpora,  ‘ne talasaju’ ili rade benigne šale sprdajući Avu Karabatić i Story likove i ide im i više nego dobro.

I to je u redu.

Ako se nakon ovog teksta želite okušati u satiri, Goran za vas ima samo jedan savjet:

Kopirajući druge nikad nećete biti najbolji plagijatori na svijetu, a radeći svoje bit ćete jedinstvena i najbolja verzija sebe.

ponuda

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Kultura 2.0

Afera Orašar: Samo hrvatski mediji od baleta mogu napraviti dramu

Cijeli cirkus koji se digao oko kupovine ulaznica za Orašara najmanje govori o Hrvatskom narodnom kazalištu i njegovom sustavu za kupovinu ulaznica, a najviše o domaćim medijima.

Digitalni mediji

RedViewMedia postao većinski vlasnik oglašivačke platforme Linker (Media)

Platforma za otkrivanje sadržaja, Linker.hr, postaje Linker Media, nakon investicije oglašivačke agencije RedViewMedia. Agencija je preuzela 51% vlasništva platforme, a Diana Dumanić, direktorica RV-a, pridružila se u upravu Linker Medije uz dosadašnjeg partnera/suosnivača Branimira Prskala.

Intervju

Di si bio ’97.? Ekipa iz HINLA-e organizirala je prva hrvatska esport natjecanja

Možda niste nikada čuli za HINLA-u, ali ovo natjecanje iz Hrvatske jedno je od prvih punopravnih esport natjecanja u čitavoj Europi.

Što ste propustili

Internet marketing

Influencer marketing 101: Bili početnik ili veteran, ovo je 9 pitanja na koja morate znati odgovor

Ovo su osnovna pitanja koja morate znati za upis u novu godinu "Influencer kolegija". Mi imamo skriptu, a planirate li proći na ispitu ili ne, samo je na vama.

Izvještaj

200 posjetitelja okupilo se u Osijeku na konferenciji posvećenoj poduzetnicama Lean On Yourself

Drugo izdanje konferencije Lean In u Osijeku održalo se u petak, dok je subota bila rezervirana za praktičnu radionicu za poduzetnice početnice.

Startupi i poslovanje

Startup vs. startup: OmoLab i Silver Monitor dokazuju da je najbolje rješavati probleme iz okoline

OmoLab razvija alate koji olakšavaju, poboljšavaju i potiču čitanje osoba s disleksijom i drugim teškoćama čitanja. Silver Monitor pametna je narukvica i softverska platforma za praćenje zdravlja starijih pacijenata. A njihovi osnivači, Petar Reić i Tihana Petričević, nakratko su napustili uloge startupera i našli se u ulozi novinara.

Novost

Vojska SAD-a imat će svoj esport tim.

Jeste li kad igrali Call of Duty ili Counter Strike i razmišljali kako bi bilo super da to radite zapravo, a ne samo u igri? E, pa sad možete. Super?

Startupi i poslovanje

3D printana golferica Prudence visoka je 1.90m i dolazi iz Zagreba

Koliko sati treba da biste napravili 3D printanu osobu od dva metra? Znaju iz Mikrotvornice gdje su stvorili Prudence, golfericu koja je jedna od najvećih 3D printanih skulptura na ovim prostorima.

Kolumna

Cijelu svoju digitalnu karijeru dugujem(o) igrama poput Warcrafta 3

Otac mi je jednom dobroćudno predvidio da neću zauvijek igrati “igrice”. Nisam tada kao tvrdoglav klinac mogao pretpostaviti koliko će biti u pravu - i koliko će upravo te igre usmjeriti moj život i karijeru.