Kako vodeće osobe regionalnog esporta ocjenjuju 2019., i što očekuju od 2020.?

Moram priznati kako se nisam na početku ove godine nadao ovome tekstu. O esportu volim govoriti (i pisati), ali i dalje nisam siguran da o njemu znam dovoljno. Za kraj 2019. o esportu sam ipak odlučio malo zašutjeti i dati riječ onima koji esport scenu grade već godinama, koji u nju ulažu i daju dio sebe kako bi se i kod nas igrale te igrice kako Bog zapovijeda.

Okupio sam neke od najvećih umova domaćeg esporta kako bi meni, sebi, ali prvenstveno vama razjasnili što treba znati o esport sadašnjosti, prošlosti i budućnosti – u Hrvatskoj i regiji. Neki od ovih ljudi upravo su kroz esport i gaming postali neki od mojih najdražih prijatelja, a svatko od njih sa mnom je podijelio svoje viđenje 2019., i predviđanja za 2020. Krenimo!

Od hobija do ozbiljnih regionalnih projekata

Ovu godinu bih u esport kontekstu ocijenio sa 6.5 od 10. Stvari se događaju, ali još uvijek bez potrebne potpore najvećih korporacija i budžeta koji su u službi klasične zabavne industrije i sporta. Za veliku pohvalu su projekti koje u regiji vode Fortuna esport, Friendly Fire, CSadria i OGA te vjerujem kako kvaliteta i profesionalnost idu u pravom smjeru. Godinama je razina esport projekata regije bila na razini hobija, tako da je inspirativno promatrati razvoj kvalitete produkcije i organizacije regionalnih esport priča.

Nije mi jednostavno izdvojiti pozitivne i negativne vijesti jer pored svog projekta druge nisam uspio popratiti “u dušu”. Ne bih rekao da je bilo posebno loših vijesti. Volio bih da regionalni esport ponudi europske nagradne budžete natjecateljima, no to nažalost nećemo vidjeti dok pravi europski projekt ne zaživi na našim prostorima.

Za 2020., predviđanja temeljena na isključivo vlastitom osjećaju mi govore da će broj regionalnih projekata narasti. Organizacije će se povezati na više razina i specijalizirati svoje usluge kako bi regionalnom tržištu ponudili najbolje iz svakog aspekta esporta. S obzirom na veličine naših tržišta i pojedinačnih mogućnosti organizacija, nije jednostavno ponuditi full service na najvišem nivou, samo iz jednog izvora.

Još smo u tranziciji s dosta praznog hoda

Kad je u pitanju regionalni esport, za mene 2019. godina još uvijek spada u tranzicijske. Uspjeli smo napraviti mali iskorak u javnosti s nekoliko odličnih projekata, ali još uvijek je to premalo da bismo godinu nazvali uspješnom. Previše je praznog hoda i to čini velik problem – u prvih šest mjeseci imamo samo nekoliko manjih online turnira pored EBL finala u Beogradu, dok je raspored u drugoj polovici godine pretrpan s offline natjecanjima poput A1 Adria League Zagreb, OGA R6 Pit, RES, Qi Banja Luka, ESL SEC Bukurešt, i tako dalje. Nadam se da će se u budućnosti razviti kvalitetnija komunikacija između regionalnih organizatora turnira kako bi taj “Adria Esport Circuit” bio ravnomjernije raspoređen tijekom cijele godine.

Ako neće ESL, hoće domaće zajednice

S moje strane najveće pohvale idu regionalnim zajednicama i tvrtkama poput OGA, Fortuna, Relog Media, CSadria, Good Game Global, Qi Banja Luka koji su odradili sjajan posao na svojim projektima i čije planove za 2020. jedva čekam vidjeti.

No, ipak mislim da je najpozitivnija činjenica da smo nakon 15 godina napokon dobili potvrdu da ESL kao najveći svjetski organizator esport turnira uopće ne mari za regionalne zajednice, što su i dokazali gašenjem većine svojih podružnica i prebacivanjem fokusa isključivo na Njemačku i Poljsku. Nadam da su regionalni sponzori i investitori primijetili njihov aljkavi angažman oko A1 Adria League i ESL SEC te da će ubuduće svoje povjerenje dati (gore spomenutim) regionalnim zajednicama koje već 15 godina grade ovu scenu i za koje sam uvjeren da će napraviti bolji posao.

Mislim da će se u 2020. godini i službeno formalizirati jako puno Esport projekata u vidu otvaranja novih udruga, obrta i tvrtki što će u konačnici rezultirati s urednijom, stabilnijom i profitabilnijom industrijom. Radujem se novim suradnjama i partnerstvima, zanimljivim turnirima i još većem iskoraku Esporta u javnom prostoru i generalno.

Usponi i padovi mlade scene sastavni su dio rasta

Rekla bih da je iza nas stabilna 2019. u kojoj su ipak napravljeni neki važni iskoraci. Finale A1AL u mobilnim igrama po prvi puta u regiji igralo se na 5G mreži, čime se nova tehnologija uspješno implementirala u regionalni esport. Natjecanja koja se organiziraju duži niz godina, poput A1AL, EBL, CS Adria uz ostale regionalne turnire, opstaju jer očito postoji interes u regiji. Naravno, može to i puno bolje, ali svi zajedno rastemo iz godine u godinu.

Najpozitivnije stvari u esportu ove godine vezane su uz CR4ZY i njihove uspjehe na međunarodnoj esport sceni, a negativnije uz raspade timova KlikTech i Locastic jer sa svakim takvim ‘raspadom’ regionalni esport gubi jako puno.

Očekujem da će 2020. biti bolja, da će rasti broj timova u regionalnim natjecanjima, a možda se pojavi i još neka regionalna liga. Nadam se da će igrači i timovi s naših prostora nastaviti sa sjajnim rezultatima (pri čemu im želim puno sreće) te da će više sponzora prepoznati pravu vrijednost esporta, aktivnije se u uključiti u projekte te tako podržati regionalnu scenu.

Uspješni regionalni igrači su ambasadori industrije

I u 2019. regionalni esport nastavio je rasti, tako da sigurno možemo reći kako je godina bila uspješna. Za nas je svakako najvažnija stvar to što smo lansirali Sport Klub Esports kao prvi regionalni TV kanal posvećen isključivo gaming i esport sadržaju, koji svoj program emitira svakodnevno.

Najpozitivnije vijesti su sigurno veliki uspjesi igrača iz regije na svjetskoj sceni. Neki od njih su do uspjeha došli potpuno sami, a za neke mislim kako je posebno bitna bila podrška i sustav koji se gradi ovih par godina. Iako dio zajednice gleda na to kao da regija gubi dobre igrače, istina je da su to ambasadori u našoj industriji, kao i uzori na koje se mladi mogu ugledati.

Ekipe i igrači trebaju se više posvetiti gradnji brenda

Jedan od negativnih aspekata se sigurno vidi u veoma ograničenom broju uspješnih ekipa i igrača, i to ne natjecateljski, nego po pitanju izgradnje brenda, sadržaja i odnosa sa zajednicom. Regija je i dalje dosta amaterska po tom pitanju, što je i rezultat nedostatka sredstava. Period rasta će biti osjetan tek kada veći broj ekipa i igrača bude značajno razvio svoje prisustvo na sceni van samog igranja mečeva u ligama i turnirima jer u ovoj industriji natjecateljski uspjeh nije kraj posla, nego početak.

Također, vjerujem kako će se nastaviti pojavljivati “igrači” koji esport vide kao nešto gdje se potencijalno može napraviti brz uspjeh, a mislim da je odgovornost svih nas da educiramo zajednicu i partnere dovoljno da prepoznaju takve priče na vrijeme i ne nasjednu na njih.

Potrebno je usklađivanje (i filtracija) na razini regije

Prošla godina bila je vjerojatno jedna od boljih godina za regionalne esportaše. Imali smo dosta projekata (nekih više, a nekih manje uspješnih) diljem regije te su igrači definitivno imali što za igrati. Ponekad se čak događalo i “preklapanje” iz nekog razloga pa bi na tome trebalo definitivno poraditi, tako da timovi/igrači ne trebaju birati koju ligu žele igrati u određeno vrijeme. S organizatorske strane vidjeli smo i par novih esport organizacija koje su otvorile svoja vrata, a neke druge koje već dulje rade, su ih proširile – što je definitivno pozitivno.

Najpozitivnija stvar je definitivno to što su se sve više počele filtrirati esport organizacije (ili osobe) koje rade dobre stvari i organizacije (osobe) koje rade one malo manje dobre (usudio bih se reći i loše) stvari za regionalni esport. S druge strane, još uvijek imamo ljude/organizacije koji pokušavaju na netransparentan način napraviti nekakav osobni boljitak, zaradu ili napredak.

Međutim, ovo bi trebala biti godina u kojoj bi esport napokon mogao dospjeti u sve, ili barem većinu mainstream medija. Od TV-a, preko internet portala, do esport specijaliziranih stranica, svi bi mogli (i trebali) prepoznati esport kao “veliku stvar” i u našoj regiji, a to bi onda značilo definitivno i više investitora/sponzora, ali i kvalitetniji i ozbiljniji pristup organizatora.

Malo naprijed, malo nazad – ali najbolje tek slijedi

Mislim da bi svake godine regionalnom esportu mogao dodijeliti solidnih 3 od 5. Esports Balkan League i A1 Adria League dva su trenutno najveća regionalna esport projekta i svake godine vidimo važne pomake u oba. Mislim da će se rezultati dosadašnjeg rada tek vidjeti u budućnosti. Napravili smo korak unatrag kada su regionalni timovi u pitanju, ali zato manje organizacije i zajednice igrača konstantno održavaju i razvijaju scenu.

Najpozitivnije vijesti su veliki uspjesi regionalnih igrača i timova u čijem su razvoju sudjelovale i domaće organizacije i lige (Sacre, LiMiT, CR4ZY). Ne bih želio izdvajati najnegativniju jer ništa dobro ne može proizaći iz toga da se osvrćemo na takve događaje. Očekujem da će esport u regiji u 2020. dobiti novu formu. Već su učinjeni neki koraci u tom smjeru i prema neslužbenim najavama trebali bi ponovo vidjeti neka stara imena na sceni i neka nova, izgrađena na postojećim temeljima.

Domaća esport scena ima veliki potencijal

Definitivno bih 2019. u esportu ocijenio visokom ocjenom, a tome najprije trebamo zahvaliti pojedinim regionalnim organizacijama. I ove godine su svojim radom napravili veliki korak za regionalni esport, imamo dva nova igrača s Balkana koja su ušla u elitnu ligu League of Legendsa – LEC, a potekli su iz Fortunine Balkan LoL lige, te Good Gamea koji ove godine ruši rekorde s novim PUBG turnirom. Također mi je drago vidjeti da se i CS_GO igrači s Balkana probijaju.

Najpozitivnija novost bila bi ona o početku rada gaming kampusa u Novskoj. Vidim veliki potencijal za razvoj esport scene kod nas. Najnegativnijom bih ocijenio raspad Locastic tima, organizacije zbog koje sam ove godine uvelike pratio CS:GO.

Pogledavši unatrag par godina, svaka je bila bolja od prijašnje što se tiče razvoja scene te isto vjerujem i za 2020. Ova godina je postavila visoka očekivanja, ali vjerujem da imamo još puno toga za ponuditi. Smatram da će velik broj firmi probati ući u našu esport scenu čime će uslijediti veći i bolji turniri i lige.

Profesionalno okruženje u regiji ulaznica je za svjetsku scenu

Ako gledamo regionalnu esport scenu u 2019. u odnosu na nekoliko godina ranije – svakako da je stanje puno bolje, no s obzirom na to da postoji puno prostora za napredak u igrama koje već jesu dio scene, te činjenice da postoji dobar broj kvalitetnih naslova koji gotovo da ne postoje na regionalnoj karti esporta, mislim da je laganih 3.5/10 jedna poštena ocjena.

Smatram da je jedan od temeljnih zadataka esport scene u manjim regijama pružanje profesionalnog okruženja igračima koji putem niza online i offline nastupa skupljaju potrebno iskustvo za korak dalje u karijeri. U 2019. smo imali nekoliko zapaženih nastupa i transfera regionalnih igrača na internacionalnoj sceni i to igrača koji su do prije par godina igrali regionalne lige i turnire. Upravo je to najveća pobjeda regionalne scene.

Od zainteresiranih do investiranih sponzora

Kao negativnu stranu izdvojio bih to što su stvari dosta stagnirale što se tiče broja investitora i sponzora u regionalnom esportu u odnosu na 2018. (Doduše, nisam toliko upućen u ono što se događa iza organizacija liga i turnira, to je jedan dio u koji se ne petljam, tako da postoji šansa da sam i u krivu što se toga tiče. 🙂 )

Mislim da bi 2020. mogla biti odlična godina za esport. Vjerujem da će se cijela scena podići za barem 15% u odnosu na 2019., jer, koliko sam primijetio, sve je više velikih kompanija zainteresirano za ulazak u esport i nekako se nadam da neće sve ostati samo na zainteresiranosti.

Uz mišljenja umova regionalnog esporta ostavljam vas s optimističnim pogledima prema 2020., ujedno s najduljim tekstom kojeg ja potpisujem – a nisam ga ja pisao. To vam je život novinara, dragi moji.

Sretna Nova!