Europski R&D budžet velik je gotovo kao američki. Svejedno nema rezultata. Zašto?

Kad tehnologija ide brže od politike, dolazimo do problema koji Europa poznaje jako dobro. Inovacije postoje, kapital postoji, talent također. Međutim, provedba zapinje na beskonačnim i sporim procedurama. Ipak, nužno je povezati tehnološki napredak s političkim procesima.

Na konferenciji How to Web u Bukureštu održan je panel Building Europe na kojem su o toj tankoj liniji između suradnje i ideologije raspravljala tri stručnjaka iz različitih dijelova europskog ekosustava – Timmy Ghiurau, inovator i savjetnik Europske komisije, Raya Yunakova, investitorica rizičnog kapitala i bivša inženjerka, te Marius Istrate, nekadašnji šef ljudskih resursa u UiPathu, a danas anđeoski investitor u tech tvrtke.

Panel je moderirao Bogdan Lordache, osnivač How To Web konferencije koji je otvorio panel teškim pitanjem: ako je tehnologija danas glavni pokretač društva, koliko zapravo sudjeluje u oblikovanju politika koje određuju našu budućnost?

Pretvrdoglavi za bogatstvo: Zašto nema više Fonoa, UiPatha i Infobipa

Vladavina ‘ideološkog kapitala’

Marius smatra da je odnos tehnologije i politike uvijek delikatan. Iako je tehnološki sektor imao šansu učiniti mnogo dobrog, često se stavljao prst na vagu i davala se prednost krivom smjeru. Po njemu, problem nije u samoj politici, već u ideološkom kapitalu koji je zavladao svijetom investicija.

Pojasnio je kako danas postoje investitori rizičnog kapitala koji imaju ogromnu moć. Oni se vole nazivati “protivnicima” jer vide budućnost prije drugih, no tehnološki anđeo naglašava kako to treba uzeti s dozom skeptičnosti:

Niste “protivnici” ako plaćate da biste utjecali na ishod. To nije hrabro mišljenje, to je manipulacija. Pravi “protivnik” je onaj tko godinama ima stav suprotan većini i na kraju bude u pravu i to ne zato što je platio da se to dogodi, nego zato što je vrijeme i tržište pokazalo da je bio u pravu.

Vode ljudi koji ne razumiju tehnologiju

Razmišljati kako se tehnološki sektor može držati podalje od politike je iluzija, ističe Raya:

Predugo smo bili izvan svijeta izvan politike i dopustili smo ljudima koji ne razumiju tehnologiju da vode stvari.

Za nju je rješenje u pragmatičnom pristupu prema kojem ćemo umjesto ideoloških rasprava imati tehnološke ljude koji će pomoći u organizaciji i učinkovitosti. Tome će pristupiti kao da vode vlastite firme, ali naravno društvo ne mogu voditi kao kompaniju.

A Timmy cijelu poruku sažima u jednoj rečenici:

Tehnologija bez politike je naivna. Politika bez tehnologije je slijepa.

Cijena europske sporosti

Europa, složili su se svi sudionici panela, ima ideje, novac i znanje, ali kronično pati od sporosti. Timmy ističe kako da Bruxelles sluša, ali reagira presporo i rijetko prati vlastite inicijative.

Bogdan navodi primjer inicijative EU-wide investment framework, koja bi trebala olakšati ulaganja u startupe diljem Unije, no planira se provoditi tek od 2028. godine. Pita se, više retorički, zašto to toliko traje. Marius odgovara da je to cijena demokracije, dodajući da Europa nije SAD i da je to u redu.

Demokracija ima cijenu i ona se plaća vremenom. Moramo prihvatiti da će odluke koje donosi devet političkih grupacija trajati duže nego one u zemlji s dvije stranke.

Iako se svi slažu da bi Europa mogla biti brža, jednako su svjesni da njezina raznolikost jest ono što je čini Europom.

Europski R&D budžet parira američkom

Jedna od ključnih tema bila je i učinkovitost europskog ulaganja u istraživanje i razvoj. Timmy otkriva podatak koji često iznenađuje – europski R&D budžet iznosi 80% američkog. Novca ima, ali rezultata često nema. Po njemu, problem je što se istraživanja financiraju kroz spor i zatvoren sustav konzorcija, a industrija rijetko sudjeluje u oblikovanju potreba:

Put komercijalizacije još uvijek zapinje u laboratorijima. Moramo pozvati privatne tvrtke da dijele svoje zahtjeve i strategije, inače istražujemo u prazno.

Bogdan uspoređuje to sa sustavom američkih sveučilišta, posebno Stanforda, gdje su istraživači zapravo poduzetnici koji sami privlače donatore i plaćaju korištenje laboratorija, ali Marius smatra kako takav kapitalistički pristup nije nužno bolji:

Sve u iPhoneu financirala je američka država. GPS nije ponuđen donatorima, izgrađen je jer je vlada smatrala da je važna tehnologija.

Za Mariusa poanta je jednostavna: Europa je svjesno izabrala drugačiji put – sporiji, ali pravedniji s jačom socijalnom osviještenosti:

To je cijena koju plaćamo za sustav koji ne ostavlja ljude na ulici.

Više strpljenja ili više hrabrosti?

Ako bismo panel Building Europe morali sažeti u jednoj rečenici, to bi vjerojatno bila Bogdanova misao:

Ne nadamo se dogovoru, ali nadamo se napretku.

Europa, kako se čulo, ima sve sastojke: kapital, talent i vrijednosti. Ono što joj nedostaje je odlučnost da djeluje brže i hrabrije, ali bez odricanja od vlastite raznolikosti. A to je, kako je rekao Marius, možda sporije, ali je i ljudskije.