Platformski rad u Hrvatskoj: Na 4 digitalne platforme i 1500 agregatora rasporedilo se 16 tisuća “gigera”

Regulacijom platformskog rada već smo se bavili, a bez sumnje ćemo to raditi i ubuduće jer je gig ekonomija trajno obilježila tržište rada i ne prestaje ga mijenjati. U tom kontekstu dobra je vijest što su od 1. siječnja ove godine u primjeni nove odredbe hrvatskog Zakona o radu koje se odnose na ovo područje.

Što donose i koja je situacija u praksi objasnila nam je Josipa Klišanin, načelnica Sektora za rad u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Hrvatska regulacija jedna je od prvih u EU

Hrvatska je čak i prije usvajanja EU direktive kreirala zakonski okvir i ugradila ga u Zakon o radu, čime se u potpunosti uređuje rad koji se obavlja korištenjem digitalnih radnih platformi, naglašava na početku razgovora Klišanin i objašnjava što su EU zakonodavci htjeli:

Svrha ove Direktive je poboljšati radne uvjete i zaštititi osobne podatke u radu putem digitalnih radnih platformi. Primarni cilj iste jest osigurati radni odnos i sva s njim skopčana prava velikom broju angažiranih fizičkih osoba, dok je vezano za izazove algoritamskog upravljanja, namjera da se u proces donošenja odluka u automatskom sustavu upravljanja uključi ljudski nadzor.

Ista prava, ali širi ugovori

Hrvatska je poduprla tu inicijativu, ali za nas su važnije odredbe koje je uvela u Zakon o radu:

Iste definiraju pojmove i propisuju posebna prava i obveze koje nastaju između poslodavca i radnika, jamče minimalnu razinu prava i radnih uvjeta kada takav rad obavljaju ostale fizičke osobe koje nisu radnici te prava i odgovornosti digitalnih radnih platformi radi osiguravanja njihova transparentnog rada.

Po ovim izmjenama zaposleni na platformama imaju ista prava kao i svi ostali zaposlenici, ali i nešto drugačije ugovore o radu:

Ako su zaposlene osobe radnici (rade putem ugovora o radu), na njih se odnose sve obveze i prava iz Zakona o radu jednako kao i na sve ostale radnike u Hrvatskoj (npr. pravo na plaću koje uključuje i obvezna povećanja plaće kao što je povećanje od 50 % za rad nedjeljom, pravo na plaćeni godišnji odmor, pravo na ostale odmore i dopuste, mogućnost korištenja bolovanja, rodiljnih i roditeljskih prava i sl.).

Ugovori o radu platformskih radnika moraju imati čak i širi opseg obveznih podataka u odnosu na ugovore ostalih radnika jer se istima moraju ugovoriti specifičnosti vezane uz posebnu organizaciju rada (npr. način dodjele poslova, nadzor rada u automatiziranom sustavu upravljanja, tko osigurava sredstva rada i dr.)

Tko je poslodavac, platforma ili agregator?

Nove odredbe stavljaju puno odgovornosti na platformu:

S obzirom na specifičnost radnog odnosa kojeg radnik zasniva s agregatorom (posrednikom na tržištu platformskog rada) u odnosu na odgovornost poslodavca prema radniku, Zakon je uveo i dodatnu zaštitu ovih radnika na način da je uključena i treća strana, odnosno sama platforma kao solidarno odgovorna za obveze koje njezin agregator ima prema svojim radnicima.

Postojanje posrednika dovodi nas do dvojbe tko je ovdje poslodavac.

Radnici koji rad obavljaju putem digitalnih radnih platformi mogu zasnovati radni odnos izravno s digitalnom radnom platformom ili s agregatorom kao poslodavcem. Međutim, zasad je u Hrvatskoj uobičajeno da je poslodavac agregator, odnosno još niti jedna platforma nije izravno sklopila ugovore o radu s radnicima, iako su najavili da će i to početi prakticirati.

Od početka godine evidentirano čak 16.000 radnika

Platforme su od 1. siječnja dužne dostavljati podatke u novi informacijski sustav JEER (Jedinstvena elektronička evidencija rada).

Podaci sadržani u sustavu JEER pohranjuju se na temelju podataka koje unosi digitalna radna platforma te sadrži Registar digitalnih radnih platformi i agregatora, čiji upis predstavlja uvjet za poslovanje platformi na području Republike Hrvatske.

Nadalje, sustav JEER sadrži i evidenciju opsega rada putem digitalnih radnih platformi gdje se pohranjuju podaci o radnicima, samozaposlenim osobama i ostalim osobama koje obavljaju rad putem digitalnih radnih platformi.

Nažalost, cjelovite podatke o njima nismo mogli dobiti s obzirom na prijelazno razdoblje od 6 mjeseci, ali bar znamo kad će biti dostupni:

Digitalne radne platforme su tek od 1. srpnja 2024. postale obvezne u potpunosti unositi sve podatke o radu korištenjem platformi. Tako je od početka godine u sustavu JEER evidentirano čak 16.000 osoba koje su u nekom razdoblju radile putem digitalnih radnih platformi.

Trenutno nismo u mogućnosti „izvući“ podatak o tome radi li se o osnovnom ili dodatnom poslu te koliko u prosjeku osobe rade, ali takve podatke namjeravamo imati do trenutka kada Ministarstvo bude u obvezi izraditi prvo izvješće o platformskom radu u Hrvatskoj (siječanj 2025.).

No dobili smo podatke da su u Hrvatskoj aktivne 4 digitalne radne platforme te da one posluju na tržištu jednim dijelom izravno te drugim, većim dijelom – preko svojih 1500 agregatora. Klišanin kaže da su platforme bile uključene u izradu relevantnih zakonskih odredbi i podzakonskih akata, a tek će rezultati inspekcijskih nadzora (koji su službeno počeli 1. srpnja) pokazati koliko uredno dostavljaju podatke.

Zakon kaže da ljudi moraju nadzirati algoritam

Klišanin ističe da su nove odredbe ZOR-a zaštitile radnike od rizika povezanih s algoritamskim upravljanjem tako što je uveden ljudski nadzor u donošenje odluka i praćenje rada radi zaštite sigurnosti i zdravlja radnika:

Navedeno podrazumijeva obvezu poslodavca da imenuje ovlaštenu osobu koja će nadzirati sigurnost i radno opterećenje rada radnika te osobu koja će, povodom zahtjeva radnika, provoditi postupak preispitivanja odluka donesenih u automatiziranom sustavu upravljanja i koja o njima odlučuje.

Položaj stranih radnika

Govoreći o stranim radnicima, Klišanin kaže da u Republici Hrvatskoj postoje visoki standardi u području rada i zaštite na radu te da strani i domaći radnici imaju jednaka prava iz radnog odnosa, uključujući i prava u području zaštite na radu.

Uvjeti za boravak i rad stranaca u Republici Hrvatskoj uređeni su Zakonom o strancima. Sukladno navedenom propisu državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi temeljem dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, i to samo na poslovima za koje je izdana i kod poslodavca s kojim je zasnovao radni odnos.

U okviru sustava JEER, između ostalog, predviđeno je spajanje na baze podataka MUP-a radi provjeravanja ima li osoba koja je strani radnik, a za koju je evidentirano da radi putem digitalne radne platforme, važeću i odgovarajuću dozvolu za boravak i rad.

Dodaje kako je Ministarstvo izradilo vodič kako bi stranim radnicima olakšali razumijevanje prava iz radnog odnosa i zaštite na radu, koji je na stranicama Ministarstva, i to u engleskoj, hindi, nepalskoj i filipinskoj verziji.