Iskustvo enterprise inženjerke: Kako izbjeći sklizak "onboarding"?

Kako izbjeći sklizak “onboarding” iliti zašto sam se uspješno ukrcala na RBA brod?

Prvi tjedni (a često i prvi mjeseci) ključni su za uspješno uključivanje zaposlenika na novo radno mjesto. Ovo su moja prva iskustva onboarding procesa na poziciju Senior Enterprise programerke u Raiffeisen banci iz kojih se daju izvući zanimljive pouke kako za novozaposlene, tako i za poslodavce.

U slučaju da se ukrcavate, primjerice – na brod, i poskliznete se na dasci – nemali je broj mogućih ishoda. Od toga da unatoč zaštitnim ogradama i vlastitoj spretnosti završite na dasci ili ispod daske, pri čemu ćete nakon toga, uz neprikladan rječnik, zaključiti da to putovanje nije za vas. Do toga da odlučite kako vas ništa neće spriječiti u plovidbi tim brodom i da je sve to samo manja nelagodnost, koja nije mjerljiva s uzbuđenjima koje putovanje pruža. Broj ishoda je popriličan, i situacijski uvjetovan.

A ovaj primjer se može, kao što pretpostavljate, povezati s onboardingom na novom poslu. U svakom slučaju, značajno je sljedeće: ako je onboarding strm, ili da iskoristimo već započetu analogiju, ako je onboarding daska skliska, to može imati određene posljedice i te posljedice mogu biti značajne – i za tvrtku i za zaposlenika.

Koliko je skliska onboarding daska u RBA? Odgovor je naravno subjektivan, ali potrudit ću se vjerno i iskreno prenijeti svoja iskustva i zaključke ostaviti vama.

Tko sam ja i zašto (si ja to dajem pravo da) pišem o onboardingu?

Prije svega, odnedavni sam član RBA zajednice, koji je relativno nedavno prošao onboarding. Zaposlena sam, naime, od početka veljače ove godine kao Senior Enterprise Developer, i želim podijeliti moja iskustva iz više razloga.

Prvenstveno, zato što mislim da je iskustvo onboardinga u IT-ju unutar banke drugačije od ostalih (ni bolje, ni lošije, samo drugačije, i da je često podcijenjeno ili uopće neuvaženo, koliko drugačije).

Zatim, proces se odvijao u doba koronarnih restrikcijskih mjera, što predstavlja određene poteškoće povrh samog procesa. I koliko sam primijetila, mnogi su znatiželjni kako proces izgleda u takvim okolnostima.

I postoji još jedan osobni razlog, a to je da je iskustvo ovog onboardinga za mene imalo poseban značaj, zapravo bi se moglo nazvati zlatnom sredinom u svim ostalim mojim onboarding iskustvima, a ipak, da se držimo analogije, daska je za mene bila skliska (ne kritično, kako ću pokušati dočarati, ali… skliska).

A prethodna iskustva su raznolika.

Od R&D tima u kojem drugi radni dan odlazim na Savski nasip testirati domet usmjerene antene. Preko pozicije u drugoj banci gdje sam, u skladu s globalnom politikom za nove zaposlenike, prvih mjesec dana provela na osposobljavanju u poslovnici, gdje sam Back-Office aplikaciju na kojoj ću raditi vidjela samo iz daljine na monitoru nekih MOK-ova (menadžera za odnose s klijentima). Do onboardinga po Švicarskoj i Njemačkoj, zanesenih idejama o preporodu kroz “new technology stack”, uz cjelodnevne bootcampove.

I nemojte se dati zavarati, ideja mi nije propovijedati ispravnu onboarding dogmu – jer budimo realni – postoji li tako nešto?! I uvjeravam vas, svako od ovih iskustava je prije svega – iskustvo: nešto u čemu se može ponešto naučiti, i nešto u čemu se ponešto može izgubiti.

Dan prvi: “čekajte me nove pustolovine – stižem!”

Doček vrijedan spomena

Uđimo prvo u atmosferu prvog dana u uredu. Ulazak u predvorje IT sobe, toplije nijanse skandinavskog stila pomiješane s industrijskim u pratnji Scrum Mastera i direktora, i značajno prazan ured. Sa mnom je i kolegica, također novak, koju poznajem iz jednog drugog vremena, i jednog drugog mjesta. I tako, maskirani, ulazimo na kat, ogroman open space, s puno praznih mjesta za birati svojeiako za time nema potrebe jer koristimo tzv. leteća radna mjesta.

No, ne zadržavamo se predugo, treba upoznati okruženje, pa je prvi logičan izbor restoran 🙂 I pitate se zašto je bitno znati da je prva stvar koju smo napravili po dolasku u ured: popiti kavu?!

Kažu da je prvi doživljaj bitan, a taj doživljaj je sljedeći:

  • ljubaznost – koja nas je pratila tijekom cijelog izleta (sretanje kolega po putu koji žele dobrodošlicu).
  • pristupačnost neposredno nadređenih – koji su unatoč svojim jutarnjim obvezama našli vremena da se pozabave nama i dočekaju nas osobno (svjesna sam da je možda čudno što ovo spominjem, ali to, nažalost, nije nešto što se nužno podrazumijeva).
  • svijest o tome da radni dan treba započeti na ugodan način – ako to znači izvesti ritual ispijanja kave i ugodnog čavrljanja – so be it!

Dan smo nastavili (sad prelazim na mod “mi”, kojim pokrivam sebe i kolegicu) sudjelovanjem na raznim sastancima, s obzirom na to da ništa konkretnije nije bilo moguće bez osnovnog sredstva za rad – laptopa. Koji smo, neka uđe u zapisnik (jer također nije nužno nešto što se podrazumijeva – znam iz iskustva), dobile već isti dan.

Time je počela naša inicijalizacija u SCRUM ceremonije.

Prilagodba na interne procese i alate

Tijekom sastanka, stekla sam utiske radišnosti i predanosti. Nešto što je manjkalo na mom prethodnom radnom mjestu, i što je bio jedan od značajnih razloga zašto sam ga napustila. Ali isto tako i osjećaj preplavljenosti sastancima s masom sudionika – a bez efektivnog značaja. Kasnije se, pokazalo da doživljaj o prekomjernim sastancima nije samo moj vlastiti, već timsko mnijenje, te moram priznati, naknadno je broj sastanaka značajno reduciran. So far so good.

A kad smo tijekom popodneva dobile laptope, krenulo je čitanje mailova dobrodošlice i popunjavanje/potpisivanje raznih izjava, traženje pristupa za aplikacije, pozivi na online edukacije (za koje će se kasnije pokazati da je neka područja vrlo bitno proći i nekoliko puta) i … postavljanje okoline.

I tu je daska počela dobivati ledenu glazuru.

Da se razumijemo, pozitivna je stvar da su nas dočekali mailovi dobrodošlice, s uputama kako postaviti generičke alate (npr. potpis u mailu) ili koje izjave i dokumente, u kojoj aplikaciji ispisati. Ono što je sporno je NULL uputa kojim putem krenuti po pitanju IT-ja. Ali OK, ajmo reći da je svako radno mjesto unutar banke specifično i da generička procedura nikada, čak i da je ekstravagantno dobra, neće pokriti sve specifičnosti. I ajmo reći da je i svako radno mjesto unutar IT-ja specifično, pa nije za očekivati da postoji standardizirana procedura.

Pffffuf – izdah frustracije… Ograničen pristup – prva stvar koju bi logično bilo napraviti sad kada imam laptop je spojiti periferiju. Međutim, spajanje miša ili slušalica bluetoothom pokazalo se nemogućom misijom. Prilagoditi pozadinu desktopa ili preglednik – no-no.  No dobro, miš nije nužan (iako je bežični jedini kojeg trenutno imam, laptop ima touchpad, preživjet ćemo). Desktop – koga briga za to ionako…

Da, da, razumijem – korporativna kultura i sigurnost su izričito bitne. Toliko bitne da smo online edukaciju iz područja sigurnosti prošli u nekoliko navrata, s varijacijama. I sigurnost jest bitna za banku. Skup mjera je standardiziran i primijenjen s razlogom (kako u banci tako i u bilo kojoj drugoj tvrtci). Ali… kad je krenulo podešavanje okoline: well, look at that, nema admin prava!

OK, nije loše -> pošalji zahtjev. OK, ali tko, što, kome, kako?!

(Ovaj smo odlomak mogli nasloviti i: kako postati stručnjak za zadavanje Service Desk ticketa za pristup bilo kojem internom alatu ili aplikaciji u 10 minuta. I moram napomenuti, da bez susretljivosti Service Desk zaposlenika, zadavanje zahtjeva bi bilo prava agonija.)

Dolazimo i do – podešavanja okoline!

Nakon prvog dana dignula se bura vlastitih osjećaja: prvenstveno, preispitivanje odluke o promjeni radnog mjesta. No…

… i što uostalom uopće znači “podešavanje okoline”: link na Confluence platformu i bespuće uputa od kojih ni jedna nije korisna za trenutnu situaciju.

Što je nužni minimum koji se treba komunicirati novom developeru?

Informaciju koji integrated development environment (IDE) koristimo i imamo li licencu za isti, dobili smo još jutros. Ali sve ostalo je ostalo nepoznanica: Maven ili gradle? Postgres ili …? Koje mape izbjegavati s instalacijom jer ih group policy guši? Prilagodba git konfiguracije, commit notation, branch-naming ….? Plugini za IDE? Certifikati za pristup repozitorijima?

I reći ćete, “pravi developeri koriste plain text editor” – što je točno, ili “koji je tvoj problem, koristi što želiš”, ali, prisjetimo se svih onih zahtjeva za spajanje (merge request) koji su znali zapeti jer nisu poštovali interni standard formatiranja. Ili svih onih mailova koje dobijete od interne revizije s upozorenjem o nekorištenju odobrenih alata.

Sva ta pitanja i još nismo ni došli do konkretnog projekta i alata…

I to je bio trenutak kada je utjecaj korone prvi puta u danu za mene postao izrazito značajan, jer ne samo da ne znam što napraviti, već nemam koga ni pitati: osjećaj bespomoćnosti i nemogućnost izravnog kontakta.

Kraj prvog radnog dana. Dojam: “njjjh, don’t want to think about it. Okus u ustima: gorak. Plan za sutra: naoružati se entuzijazmom – live to fight another day!”

Oluja vlastitih osjećaja: od “jedva čekam da vidim što nose nove avanture” preko “možda napuštanje luke i nije bila najbolja ideja” do “Uuuu … bit će doživljaja za pričanje”

Nakon prvog dana dignula se bura vlastitih osjećaja: prvenstveno, preispitivanje odluke o promjeni radnog mjesta. No, kako je svaka oluja prolazna, tako je i ova. U konačnici, usklađivanje vlastitih očekivanja s realnom situacijom nije domena onboarding procesa, makar ne svih sudionika istog. Osim toga, postoji jedan drugi aspekt, kojem se veselim, ozbiljniji od osjećajne juhe: integracija u tim i upoznavanje s projektom.

Event driven arhitektura i event sourcing su u tom trenutku za mene samo pojmovi. Interna platforma koja se temelji na novom “tehnološkom stacku” – samo nešto o čemu Confluence govori u nemalom broju stranica. Projekt u nezavidnom pretprodukcijskom položaju.

I, kao šlag na kraju, moj set vještina koji daleko podbacuje tehničke potrebe projekta (recimo samo da mi Flink i Kafka nisu baš bliski prijatelji) – još jedna oluja na pomolu. Osjećaji: panika i strah.

No, stvar spašava prvi zadatak. Teško za povjerovati #sarkazam 🙂

I to vrlo primjeren zadatak za jednog seniorskog početnika.

  • Prvo – poslovni analitičar (BA), još jedno meni poznato lice iz jedne druge priče, iz jednog drugog vremena, objašnjava poslovnu logiku zadatka.
  • Zatim, arhitekt, objašnjava internu arhitekturu aplikacije i proces na koji se zadatak odnosi.
  • Pa kolega developer pomaže oko podešavanja lokalnog okruženja.
  • I nakon toga dolazi moj trijumfalni kod u plain Javi – jedina stvar koju s puno samopouzdanja mogu napraviti samostalno.
  • I nakon toga dolazi sljedeći zadatak – koji ne razumijem, koji ne znam kako ni započeti, koji nekako, uz puno frustracije, na kraju samostalno savladavam.
  • I nakon toga dolazi još jedan zadatak – koji od početka znam samostalno započeti i završiti. Potpuno samostalno – yeeeyy.

I … ostalo je povijest. (Ili se možda povijest konstantno ponavlja?!)

Dva mjeseca kasnije… ili kako svako olujno more može postati bonaca

…i tako je počela idila. Pitate se: je l’ možda “eye of the storm” u pitanju?

Ne, samo se šalim. Što znači “idila” na kraju onboarding procesa? Onboarding je samo mali dio dugoročne plovidbe.

Onboarding (ako mene pitate, iako nije da me pitate, i nije da sam inženjer mekih vještina, neki sam sasvim drugi tip inženjera) ne treba ocjenjivati kao uspješan ili neuspješan. Treba ga evaluirati prema doprinosu za pojedinca i tvrtku.

U konačnici je bitno koliko ste svi zadovoljni plovidbom brodom na koji ste se ukrcali (kad zaliječite sve modrice zadobivene pri ukrcaju). Ono što je poželjno je, da tih modrica bude što je moguće manje.

I naravno, pitanje je kako to postići? Prema mom dosadašnjem iskustvu, nema univerzalnog rješenja kad je u pitanju onboarding.

Prije svega jer je jedan od najznačajnijih čimbenika procesa korištenje vlastitih vještina i mindset pojedinca u samom procesu.

Drugi važan čimbenik je značaj koji kompanija pridaje onboardingu. Onboarding teško može biti prilagođen svakom radnom mjestu, pogotovo u velikim organizacijama s raznolikim poslovnim jedinicama. No značajna je svijest kompanije o potrebi postojanja, kao i poboljšanja takvog procesa.

Organizacijski aspekt RBA onboardinga u skladu je s očekivanjima, i kako rekoh, zlatna sredina u mojim dosadašnjim iskustvima: sve generičke informacije bile su raspoložive, vodstvo je, za sve nedostajuće informacije, bilo dostupno i spremno odgovaralo na sva pitanja. Za to da su svi mailovi dobrodošlice i upute, kao i laptop bili pripremljeni unaprijed – posebne pohvale.

Dragi poslodavci…

Umjesto zaključka, koji kako rekoh prepuštam čitatelju, par savjeta (svaki primjenjiv na RBA onboarding, ali i generalno, neovisno o razini znanja i sposobnostima).

Savjet prvi: dodijelite dediciranog mentora kad god je to moguće. Jer (#shock&veverica) nitko ne zna sve. Naravno, dosta će seniora reći da nemaju potrebu da ih se vodi za “ručicu”. I to je sasvim korektno. Ali za sve nas druge (seniore), za midove i juniore, i sve ostale koji osjećaju da imaju potrebu za time – mentorstvo je ključno i poželjno.

Pandemija je dobrano umjiešala prste u postojeće procese, uvijek je lakše na licu mjesta prodiskutirati prepreke u onboardingu.

I bez obzira na to što možda neki misle da je mentorstvo “so old school”, mentorstvo je po mom iskustvu medijator koji vrlo efikasno pomiruje raznorodnost već spomenutih čimbenika. Sjećate se one konstatacije da je svako radno mjesto posebno? Mentorstvo može učiniti čuda u pomirivanju prethodnih iskustva, seta vještina i pozadine pojedinca sa specifičnim zahtjevima i mehanizama radnog okruženja. Možete se naravno ne složiti, ali u tom slučaju: dokažite mi suprotno 🙂

I imajte na umu da je ovo savjet baziran na iskustvu nekoga tko je sveukupno domensko znanje na jednom svom radnom mjestu stekao skupljajući mrvice informacija, što poprilično iskleše znanje, ali je isto tako duuuugotrajan i krajnje neefikasan proces.

Drugi savjet, koji je možda konkretnije usmjeren na voditelje timova, jer vi ste kritična karika – radite na integraciji pridošlica u tim, bez obzira na njihovu pozadinu. Dajte informacije kad god osjetite da su potrebne, ne samo kada su tražene. Pričajte s pridošlicama, tražite povratnu informaciju, ali isto tako ju dajte, izmjenjujte iskustva, vodite, poželjno bi bilo – neformalno i neinterogacijski.

Treći savjet za kolege – slijedite primjer voditelja tima. Prisjetite se svega nad čime ste i sami nepotrebno razbijali glavu po dolasku i upozorite/ukažite na to novopridošlima. Najveća moć vašeg znanja je što se može iskoristiti za kreativnu, konstruktivnu provokaciju: ako imate priliku, zadajte novacima izazovne, ali ne nerješive zadatke, iz kojih se prije svega može učiti.

Za sve novopridošle – budite proaktivni – pitajte! Postoje samo dva tipa pitanja: neglupa i ona druga, kojih nema.

I svaki onboarding proces, koji za osnovnu premisu nema: Pomozi mi da se što efikasnije pridružim zajednici/timu/tvrtki, da bih joj čim prije što efektivnije mogla pridonositi – skliska je “daska”.

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome). Također, upoznajte se sa stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima prije no što ostavite komentar.
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime te pravu email adresu.

Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Komentari

  1. Sanja Anija

    Sanja Anija

    31. 05. 2021. u 1:02 pm Odgovori

    Savrseno, britko, koncizno, detaljno! Bilo bi vrlo dobro da se ova razmisljanja unesu u udzbenike ljudskih potencijala. Podrska autoru, molim da nastavi gdje je stao… 👍✊

    • Milos M

      Milos M

      31. 05. 2021. u 2:17 pm Odgovori

      Mentorstvo, kao i liderske meke vestine su kljucne za razvoj ali i zadrzavanje zaposlenih u jednoj organizaciji. Nazalost, ponekad nedostatak mekih vestina medju liderima ima negativan odrazaj na zaposlene. Super je videti da se otvaraju ovakve teme, kao i teme da IT struka nije samo u IT outsourcing-u

      • Bojana S.

        Bojana S.

        31. 05. 2021. u 11:10 pm Odgovori

        Kao neko ko se vise od 10 godina bavi HR menadzmentom smatram clanak veoma korisnim i aktuelnim ne samo za IT industriju vec za bilo koji moderan biznis. Tekst je napisan koncizno,jasno i veoma interesantnim stilom. Kao takav mogao bi biti sadrzaj prirucnika ili vodica za studente HR, lidere u kompanijama,kao i sve zaposlene koji se bave onboarding procesom. Autoru svaka cast na iskrenosti i poznavanju ne samo strucnih i tehnickih vestina vec i literarnih, liderskih i soft vestina neophodnih za svaki posao.

  2. Ponosna baka

    Ponosna baka

    01. 06. 2021. u 6:37 pm Odgovori

    Draga Majo, ovo je sjajno za rukovodeći kadar. Kada ste bili mali padali ste i ustajali i uspjeli ste. I uvjek ćete uspjeti ako želite. Kad jedete ako je nešto kvarno to bacite, tako i u poslu napravite selekciju i koristite stečeno znanje sa dosadašnjeg obrazovanja. Primjenjujte svoje ljepo izražavanje i širinu obrazovanja i predložite svojim kolegama cijenjeni, uvaženi, dragi, gospodine i gospođo, sve smo to učili, a sad se koristi samo poštovani. Sebični samo sebi mogu objasniti to što čuvaju za sebe, a Vi ukradite sve što čuvaju jer se znanje ne čuva nego dijeli. Bake sve u mirovinu na čuvanje unučića, a Vi mladi naprijed u proširenje obitelji i uživajte. Jedan je život. Jedna ponosna baka

  3. DANICA ŹUPAN

    DANICA ŹUPAN

    05. 06. 2021. u 12:14 am Odgovori

    Draga Majo,
    ugodno si me iznenadila svojim razmišljanjem, zaključcima i smjernicama u vezi obavljanja posla. Moram priznati, da su me neki termini iz Tvoje struke namučili, ali trudila sam se razumjeti ih. Bravo i za tvoj stil izražavanja, pismenost…
    Svako dobro,
    Danica Župan

  4. Jelena

    Jelena

    22. 06. 2021. u 9:53 pm Odgovori

    Evo citam, razmisljam vec danima… Toliko toga sam novog naucila iz ovog clanka. Treba nam vise ovakvih perspektiva i kao sto kazes i sama objektivnih pogleda ali vodjenih subjektivnim iskustvom. Jer samo takva iskustva su validna. Svaka cast autorki i njenom sagledavanju ove problematike.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

eUsluge

Grad Zagreb omogućio potpun uvid u proračun kroz aplikaciju iTransparentnost

Nova aplikacija omogućuje svakom građaninu da detaljno prouči gradski porarčun po različitim parametrima.

Nesortirano

Što je Akt o čipovima – i kako će doprinjeti tehnološkom razvitku Hrvatske

Jačanje konkurentnosti Europske unije u industriji poluvodiča prilika je i za Hrvatsku koja u sklopu 43 milijarde eura vrijedne incijative priprema otvaranje edukacijskih centara.

Umjetna inteligencija

Mojmira Pastorčić i Kolinda Grabar Kitarović najnovije AI “žrtve”: Pazite se lažnih videa!

Kako vrijeme prolazi, čini se kako će sumnjičavost biti nužnost pri konzumiranju sadržaja na internetu.

Što ste propustili

Intervju

Pobjedu u generiranju slika uz AI odnosi riječki pisac: “Dobar ‘prompter’ mora biti dobar s riječima!”

Nije trebalo dugo čekati da umjetna inteligencija generira i nove "sportove"!

Startupi

Novi GapMinder Fond II s 80 milijuna eura cilja i na hrvatske startupe

GapMinder Ventures, VC fond koji je dosad primarno ulagao u tehnološke tvrtke iz Rumunjske, pokreće GapMinder Fond II, investicijski paket od 80 milijuna eura koji će biti alociran i na širu istočnoeuropsku regiju, pa tako i Hrvatsku i Srbiju.

Analiza

Raj za dezinformacije: Pola svjetske populacije ove godine bira novo vodstvo!

Stanje povjerenja na internetu trenutno nije najbolje. Borimo se s lažnim vijestima i deepfakeovima koje ćemo viđati sve češće kako nam se približavaju nacionalni i europski izbori - kakvo je stanje, donosimo direktno iz Bruxellesa.

Startupi

U Hrvatsku stiže Choice, češki CRM za restorane

Foodtech startup Choice s novih 2,5 milijuna američkih dolara investicije ulazi na hrvatsko tržište.

Startupi

AI4Health.Cro predstavio 28 timova koji će razvijati AI rješenja za problem rane rehospitalizacije

Cilj ovog natjecanja je razviti rješenja za problem ranog ponovnog prijema pacijenata u bolnice, primjenom računarstva i AI tehnologije.

Intervju

Croteam retrospektiva s Admirom Elezovićem: Kako su se prilagođavali igračima i industriji proteklih 30 godina?

Nakon 30 godina, Croteam žari i pali gaming industrijom, ali na svoj način... skromno i s onom starom "pamet u glavu".