Nomadsko poduzetništvo: Kako spajati posao i putovanja – i ima li to smisla?

Niste jedini kojima je to palo na pamet. Naime, ne govorimo o tome da radite kad napokon otputujete izvan granica Lijepe naše. Riječ je o jednom novom “plemenu” koje se zove nomadski poduzetnici, a osjećaju se kao svoji na svome na bilo kojem mjestu s pristupom internetu. Daju malu prednost egzotičnim lokacijama, ali to nije pravilo. Freelancing, coworking i pokretanje startupa neizostavni su dio cijele priče.

Bez Tajlanda nema nomadskog poduzetništva

Internet vrvi savjetima kako napustiti uredski posao i postati putnik namjernik, zarađivati od pisanja bloga i davanja savjeta i pokrenuti posao kao digitalni nomad. Također tu su i praktični vodiči gdje je najbolji smješta i najbrži internet, kako uz obveze uživati u novim krajolicima i gradovima. Gdje god se smjestili, ako jednom nisu bili na Tajlandu, ne mogu ponijeti titulu nomadskog poduzetnika.

Brz pogled na stranicu NomadList kaže kako je upravo Tajland jedno od najboljih mjesta za ovakav životni stil. Pri tome se u obzir uzima nekoliko kriterija: troškovi života, internet, vremenski uvjeti, sigurnost i zabava. U Europi najbolje kotiraju Prag i Budimpešta, a zanimljivo je što su od domaćih gradova Osijek i Split bolje ocijenjeni od Zagreba.

Stranicu je pokrenuo Nizozemac Pieter Levels, nomadski poduzetnik i jedan od onih koji definiraju nov način života, putovanja i rada. Prošle godine, Levels je započeo i nov izazov – pokrenuti 12 startupa u 12 mjeseci, baš poput Kate Diete i Paula McCanna koji su trenutno u Zagrebu, o čemu je Netokracija već pisala.

Daje li nomadsko poduzetništvo stvarne rezultate?

Ludost ili pothvat vrijedan divljenja? Ako ćemo iskreno, neki od Levelsovih projekata privukli su određene investicije, no i dalje ostaje činjenica da su zanimljivi i potrebni tek uskom krugu ljudi. Jesu li to doista startupi ili tek nekoliko aplikacija gdje je važnija kvantiteta od kvalitete pod izgovorom testiranja tržišta i promocije?

Nije riječ samo o hipeprodukciji startupa, što je problem sam za sebe, nego o bavljenju svime i svačim gdje većina nomadskih poduzetnika, paradoksalno, živi od savjetovanja drugih kako da postanu digitalni nomadi. Možemo se sad razbacivati frazama kao što je rapid prototyping i MVP ili lean startup pristup koji ima poprilično poklonika, no nomadsko poduzetništvo više nalikuje na hobi projekte nego na ozbiljan rad.

Takve stvari neodoljivo podsjećaju na tečajeve brzog čitanja, instant mršavljenje i ovladavanje novim jezikom u nekoliko dana. Zgodno za probati, ali ne i očekivati značajne rezultate, osim ako nemate ludu sreću ili brzi metabolizam.

Gdje prestaje uživanje, a počinje ozbiljan rad?

Nomadsko poduzetništvo definitivno ima svojih čari, no oko njega se plete i hrpa mitova koje veličaju ovakav životni stil prikazujući ga boljim nego što vjerojatno jest. Kao prvo, čak i dobre stvari dosade i prestanemo ih primjećivati. Nesigurnost posla i prihoda, gotovo nepostojeće granice između rada i zabave, planiranje obaveza i rasporedi ne nestaju selidbom iz jedne zemlje u drugu. Tako da glas ide Tajlandu u bilo koje vrijeme, ali pod uvjetom da je jedina obaveza ispijanje koktela s kokosom.

Osim što su najčešće samci, ako ih već moramo rodno odrediti, nomadski poduzetnici su većinom muškarci. Iako ima i žena koje sasvim uspješno plivaju digitalno-nomadskim vodama, još uvijek su više iznimka nego pravilo. A žene, majke, kraljice i nomadske poduzetnice su tek rijetkost. Nešto poput junakinja koje u samo 24 sata uguraju nekoliko života i uloga. Fleksibilnost, neprestano prilagođavanje rasporeda i rad kada to vrijeme doista dopušta, ionako dolaze u paketu s obiteljskim obavezama. Jedino na što se moraju naviknuti su druge vremenske zone.

Međutim, ima zapravo nešto jako sebično u životnom stilu nomadskih poduzetnika. Osim istraživanja svijeta i otkrivanja vlastitih granica, doprinose li zemljama u kojima se privremeno nastane ili koriste jeftinu i dostupnu infrastrukturu? Čak je sam Levels u jednom od mnogobrojnih intervjua zazvao uvođenje nameta na digitalno-nomadski način života kako bi doprinijeli zemljama kroz koje putuju.

Putnička agencija za digitalne nomade

Oni poduzetniji u digitalnom-nomadskom stilu života uvidjeli su svoju poslovnu priliku. Primjerice, startup Remote Year nudi priliku svima koji žele putovati i raditi, a pri tome si ne žele sami organizirati putovanje, priliku da isprobaju ovakav način života.

Prvo Remote Year putovanje započelo je u lipnju ove godine u Pragu, a za njega je odabrano 75 osoba. Po pojedinačnoj cijeni od 27 tisuća dolara posjetit će 12 gradova diljem svijeta. Dok su mnogi od njih freelanceri, jedan dio čine zaposlenici velikih kompanija poput Microsofta ili Googlea koji su dobili blagoslov da putuju, a pri tome zadrže posao. A upravo su stabilni prihodi jedan od kriterija odabira putnika, što ipak naglasak stavlja na rad, a ne na traženje smisla života.

Što god mislili o nomadskom poduzetništvu, nova iskustva, sloboda i zadovoljstvo poslom postaju važniji od promaknuća ili posjedovanja gomile stvari. Vrlo vjerojatno svjedočimo maloj revoluciji na tržištu radne snage čiji predvodnici upravo negdje surfaju, a jedino što posjeduju su laptop i ruksak.