Slavimo Nanobitov uspjeh, ali hoćemo li i dalje gledati svisoka ‘casual’ igre?

Švedski Stillfront je u rujnu akvizirao Nanobit za gotovo milijardu kuna, što se slavi kao ogroman poslovni uspjeh koji je Hrvatsku itekako istaknuo na mapi industrije igara. No, taj je uspjeh temeljen na casual igrama na koje dio igrača, ali i članova same industrije, gledaju svisoka.

Što je zapravo problem s casual igrama? Niska ulazna barijera? Potpuno različita ciljana skupina od “pravih” igara? Način igranja? Poslovni model?

O svemu tome raspravljam s Ivanom, ovaj put ne Brezakom Brkanom, nego Šimićem, kojeg sam predstavila kao gejmerskog snoba, ali ta se teza možda i nije u potpunosti održala do kraja epizode.

U ovoj epizodi prolazimo iduće teme:

• Nanobitova investicija kao preokret za domaću industriju igara
• Što je uopće (a što nije) casual igra
• Koliko je veliko tržište casual igara
• Problem poslovnog modela casual igara
• Zašto neki kreatori “pravih” igara na studije poput Nanobita svisoka?
• Ne treba se zaljubiti u vlastiti biznis (igru!) toliko da je ta ljubav zasljepljujuća
• Tko zapravo igra casual igre?
• Budućnost industrije igara

A uz to doznajte kako je Šimić zbog “pravih” igara pao prvi razred srednje škole, a Mia ih je prestala igrati nakon nezgode s mačkom.

Slušajte Netokracijin podcast i dalje putem bilo koje aplikacije za podcaste, poput Apple ili Google Podcasta te Spotifya, a ako želite, gledajte nas na YouTubeu – i javite nam svoje komentare na ovu temu, kao i prijedloge za buduće epizode.