Kako megatrendovi ‘tresu’ gradove u kojima živimo?

Na današnjoj radionici Weekend Media Festivala “Megatrendovi koji tresu gradove u kojima živimo i zašto bi nam trebalo biti stalo” predstavljena je problematika vezana uz urbanizaciju i megatrendove koji će obilježiti naš način života u idućih par desetljeća. Naime, ako se nastavi trend trenutnog rasta stope urbanizacije, do 2050. godine dvije trećine stanovništva živjet će u gradovima koji će se morati prilagoditi ne samo velikom broju stanovnika, već i njihovim životnim očekivanjima koja su potpuno drugačija od načina razmišljanja starijih generacija kojima, primjerice, pripadaju naši roditelji.

Uz demografske i klimatske promjene i terorizam, faktori koji najviše utječu na naš način života su tehnologija i globalizacija, objašnjava Slavica Habjanović, voditeljica radionice i komunikacijska menadžerica iz kompanije Hassell (Kina i Hong Kong) koja diljem svijeta surađuje s privatnim i javnim sektorom u rješenjima za urbana područja. Razvoj tehnologije i globalizacija koju mnogi vide kao prijetnju lokalnom identitetu najviše su odgovorni za megatrendove koje se događaju u našim gradovima.

Kako ćemo živjeti u gradovima budućnosti?

No, kako uopće definirati megatrend? Megatrend je veliki globalni trend koji ima trajne posljedice i utječe na sve razine na koje društvo funkcionira, npr. na infrastrukturu ili organizaciju rada. Slavica je definirala njih 5 koji su već počeli mijenjati naše živote:

1. disrupcija načina na koji radimo, živimo, razmišljamo, putujemo;
2. smanjenje životnog prostora;
3. omni-channel trgovina;
4. javno-privatna partnerstva;
5. kraj narodnosti u smislu osjećaja pripadnosti.

Disrupciju u načinu na koji radimo, živimo, razmišljamo i putujemo već doživljavamo svakoga dana u javnome prijevozu ili radnim prostorima. Koncept javnog prijevoza promijenile su kompanije poput Ubera, dok je u poslovnom smislu veliki trend fleksibilno radno vrijeme, freelancing ili startup poduzetništvo. Dapače, očekuje se da će do 2020. godine i do 40% radne snage u SAD-u činiti freelanceri, kaže Slavica. Promjene se događaju i u samoj koncepciji radnog prostora porastom tzv. coworking prostora poput HUB385. Sličan koncept se počeo primjenjivati i u području stanovanja pod nazivom communal housing.

Osim toga, povećava se broj ljudi koji žive sami, a trgovina se sve više premješta online, što uključuje korištenje više različitih kanala, npr. foruma i stranica za korisničke recenzije. Iako u Hrvatskoj online trgovine još nisu zamijenile one prave, diljem Kine, primjerice, šoping centri stoje prazni.

Za budući razvoj gradova to znači promjene u javnom prijevozu, izgradnji stanova i zajednica te urbanog područja poput parkova. Na primjer, kao rješenje za nedostatak dječjih igrališta u Sidneyju je proveden eksperiment tzv. pop-up igrališta koja su mobilna i mogu se sastaviti na gradske površine. Također, u budućnosti možemo očekivati izgradnju manjih stanova s mogućnošću spajanja u slučaju da pojedinci koji su prethodno živjeli sami osnuju obitelj.

Ljudi će i dalje željeti biti povezani

A kako bi išli u korak s promjenama i uspjeli odgovoriti na sve izazove koji nas čekamo u budućnosti, moramo biti fleksibilni i moramo pretpostaviti da će se sve promijeniti, kaže Slavica.

Ono što sada znamo, za deset godina će biti potpuno drugačije.

Ipak, postoje neke stvari koje su trajne, a jedna od njih je ljudska težnja za povezanošću. O osvješćivanju građana o društvenom aspektu urbanih područja u Hrvatskoj se mnogo govorilo prošloga lipnja kada je u Zagrebu u Martićevoj ulici organiziran Design District Zagreba 2016 čiji je cilj bio ukazati na mogućnosti urbanog područja.

Ljudi će uvijek željeti biti povezani s drugim ljudima, i tu se očekuje najviše inovacija, naglašava Slavica. A na pitanje mogu li male inovacije zaista promijeniti grad, odgovara s odlučnim – da.