Nebojša Grbačić
13. 02. 2015.
Vraćaš se jučer s treće kave. Provjeravaš društvene mreže i u nevjerici gledaš svoju vremensku crtu. Hrvatska turistička zajednica odabrala je novi slogan za našu zemlju: Croatia - full of life! Brzo klikaš na "nećete vjerovati koliko smo platili" potpirujuće linkove i površno čitaš uvod. Tvoj prvi dojam je bio u potpunosti točan! U zemlji gdje ljudi gladuju, netko je dobio 2,5 milijuna kuna za samo tri riječi!
Vidjevši da je riječ o očigledno jako unosnom biznisu, brzo okrećeš leđa svojoj karijeri rukometnog izbornika, premijera i glavnog ekonomskog analitičara te ekspresno postaješ top notch medijski stručnjak! Claude Hopkins, copywriter koji je zarađivao četiri milijuna dolara godišnje za svega nekoliko riječi, za tebe je, da prostite, goli kurac. A ove budale! Pa što nisu tebe pitali, zapisuješ komentar pored svog prijedloga: Croatia – full of shit! Gdje ste lajkovi, stigao slogan! Tog se nitko nije sjetio!
Autoru je dosta negative i smatra da svakoga treba podržati u onome što radi. Stoga ti daje ne jedan, ne dva, već 10 razloga i opravdanja zašto bi ubuduće baš tebe trebali zvati da im smisliš slogan i zašto je tvoja dvominutna nategnuta dosjetka bolja od svih prijedloga koje su dale sve marketinške agencije zajedno! I to besplatno, isto kako bi i ti dao besplatno prijedlog slogana. Samo da su te pitali…
1. Te tri riječi ti bi napisao puno bolje! Uopće ti nije jasno što je pjesnik htio reći! Full of čega?!
Slogan je dio komunikacijske cjeline. U ovom slučaju, slogan je dio nečega što se zove “krovni komunikacijski koncept i ideja”. Tvoje dobro uvježbano kopirajtersko oko nije primijetilo da je slogan samo krovna ideja koja se može (i mora) prilagođavati ne samo za razne kanale, nego i lokacije, vrstu turizma, doba godine, zemlju u kojoj se oglašavamo (Croatia – full of life; full of diversity; full of lifestyles; full of energy), a što si mogao saznati da si pročitao onaj članak do kraja! Šalim se, naravno, nije na portalima da prenose kompleksne istine, nego da pojednostave stvari i naprave skandal na kojeg ćeš nasjesti! Doduše, mogao si guglati, dobio bi cijeli dokument u kojem je ovo razjašnjeno. Ili si mogao pitati prijatelja koji radi reklame.
2. Nekoliko firmi se okupilo da bi napisale samo tri riječi? Dobro, koliko to stvarno može biti teško? Pa sjedneš i napišeš!
Baš! Budale se okupljaju u konzorcije, 13 marketinških agencija je dostavilo prijedloge i kompleksnu dokumentaciju (natječajna dokumentacija je, recimo, tema na koju imate sva prava sipati govna, no nije atraktivna tema pa nikoga ne zanima), po agenciji je barem troje ljudi radilo na tom projektu, barem 20 čovjek-sati. Kad kažem “barem” – ciničan sam. Potrošili su znatno više. Nisam veliki (samo debeo!) stručnjak, nemam 20 godina iskustva ali znam da je napisati slogan prokleto teško. Mora biti pozitivan, mora komunicirati poruku, ideju, emociju, u digitalno vrijeme mora biti primjenjiv na razne platforme, mora biti esencija istraživanja koje mu je prethodilo, mora puno toga i mora to isto u svega tri do četiri riječi. Prvo pravilo pisanja slogana jest da se ne smiješ zaljubiti u vlastitu ideju, no to je jako teško jer već imaš 12 lajkova na svom statusu!
3. Ali 2,5 milijuna? Tko tu koga? Pa za te pare su znanstvenici u laboratoriju mogli uzgojiti život, a ne ovo!
Slažem se. Iznos je brutalan. Doduše, iznos je zapravo “predviđeni budžet” koji nužno nije potrošen, ali to je nebitno, u naslovu zvuči super. I sam kopirajter koji je na kraju zapisao te tri riječi, vjerojatno je dobio dio kolača. OPET se šalim, vjerojatno će dobiti dva-tri tapša po leđima, eventualno dvije tisuće kuna povišice i nešto slave. Ostalo će se raspodijeliti u firmu, postat će računovodstvena stavka, možda se čak reinvestira ta silna dobit, možda se dvoje, troje novih radnih mjesta otvori, možda firma kupi tri nova hipsterska macintosha, tko zna. No, slažem se, to je bačen novac, u pravu si. Ljudi gladuju, trebalo je te pare dati /ubaci emotivnu floskulu/. Uostalom, krovni komunikacijski koncept koji će, kad se male ruke slože, dovoditi turiste i njihove novce u našu zemlju, nije vrijedan tih para. Bolje da su te pare opet dali za stan nekom zaslužnom sportašu koji je zadužio cijelu zemlju svojim uspjesima i napravio nam više reklame nego sve turističke zajednice zajedno. (Čekaj, autore, jesi sad ciničan i ako jesi, kako se usudiš? Ako nisi… ne razumijem ni tebe ni taj glupi slogan!)
4. Da su pitali nas na Twitteru, mi bismo im smislili besplatno! Bolje! Više! Barem tri slogana! Zašto niste dali ljudima da biraju?
Dvije riječi. Hrvatske željeznice. Znam, davno je to bilo, tko se toga više sjeća. #HŽslogan je bio apsolutni fijasko. Naivno su dali VAMA da im smislite slogan, neku glupavu nagradu i nije završilo dobro. Jer nikad nije dobro. Ako daš dva milijuna – preplatio si. Ako tražiš ljude besplatno – onda je to sramotno, da jedna takva firma tako ozbiljan posao prepušta u ruke običnih ljudi! Ako slogan ima četiri riječi ne valja jer nema tri riječi. Ako ima tri riječi, ne valja jer nema četiri riječi. Što god netko u ovoj zemlji koja je Full of pametnjakovići napravio – NE VALJA. TI BI TO BOLJE! Taj koji bi zadovoljio sva naša važna mišljenja, još se nije rodio. U zemlji u kojoj od jučer imamo dva i pol milijuna kopirajtera, naravno da ovaj slogan kurca ne valja. Svi bismo mi to napisali i napravili bolje! Inače smo narod koji zajednički donosi fantastične odluke. Evo, nedavni predsjednički izbori su to opet dokazali. Tih 2,5 milijuna kuna smo mogli utrošiti u produkciju web servisa putem kojeg bismo (da ne moramo ustajati) donosili sve relevantne odluke u RH. Kako će ovaj inženjer na Plesu danas popraviti motor? Ajmo glasovati! Kako će ovaj arhitekt osigurati statiku zgrade? Neka narod odluči! To je i naša zgrada! Plenum-demokracija u kojoj svi donose sve odluke garantira uspjeh!
5. Ali očito se slogan NIKOME ne sviđa!
I što sad? Hoćemo ga mijenjati jer je tvoj uzorak od 20 tviteraša i 15 prijatelja na FB-u pokazao da je slogan zakurac? Hoćemo iznova trošiti novce? Čekaj, pa jesu ti debili, taj konzorcijski šljam, uopće pitali nekoga što misli o tom sloganu? Što, 4800 ispitanika iz osam emitivnih tržišta je reklo da im je ovo najbolji slogan? Kakva su to emitivna tržišta uopće? Tko je PLATIO to istraživanje? Sigurno je namješteno! UDBA, četinici i ustaše! I ti koji pišeš ovaj tekst, kakvo je to ime? Sigurno si SRBIN! Ček, 28% njih je imalo najbolju reakciju upravo na taj slogan? Pa dobro, zašto se njih uopće pita? Što nas dovodi do sljedećeg:
6. Zašto se NAS nije pitalo što mislimo o sloganu?
Zato što slogan nije namijenjen hrvatskom tržištu. Zato što ovo nije Žuja ili neki drugi proizvod čija je “marketinška persona” prosječni hrvatski kopirajter koji se na putu iz kladionice prema HZZO-u, kasneći na kavu, obrecne na reklamu pored ceste i pomisli kako bi upravo sad mogao popiti jedno pivo. Ali pišem gluposti i ti si u pravu – to su naše proračunske pare, to je naš porez, to se nas treba pitati! Neću te vratiti na točku 4, nego ću dati još bolji prijedlog. Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese stavka kojom se određuje da se sve ljude, bez obzira na njihov background i struku, pita za apsolutno svaku odluku u RH? 40 milijuna kuna, referendum i voila, problem riješen. Valjda MI znamo bolje od onih koji su za to preplaćeni, i ona barbika koja je popušila tko zna kome da bi došla na tu poziciju, i onaj tip, a znam iz prve ruke, čiji je tata od djedove ostrve bio kum od direktorove punice! Eto kako su ga birali!
7. Dobro, na stranu sviđa li mi se slogan ili ne, no očigledno je laž. Hrvatska puna života? Molim vas!
Puno se hvalimo, ali slabo djecu radimo. Imamo jednu od najstarijih populacija na svijetu. Stotine tisuća ljudi godišnje odlazi iz Hrvatske. Život? Kakav život? Prije životarenje! Doduše, život iz ovog slogana kojeg si mogao i ti napisati za puno manje para, nije samo život “per se”, tvoj ljudski, vrijedni život. Tu je i sva flora i fauna kojom se stoljećima hvalimo, u tanjuru i izvan njega. Tu su i najednom popularni festivali (aka “noćni život”) na kojima iz milijuna džepova pijanih i nekulturnih Britanaca ispadaju funte, dok si ti na Fejsu selfijem osvojio promo ulaznicu. Tu je taj neki osjećaj da se u ovoj zemlji zaista nešto i događa, kad ljetom hodaš po krcatoj rivi ili čekaš dva sata na ulazu za dubrovačke zidine. Taj life možda nekog Šveđanina asocira na “muving” i događanja, i hranu, i ljude, i prirodu, i tradiciju, i Mediteran kakav je nekoć bio, u toj maloj zemlji za veliki odmor!
8. Ali u ovom trenutku tolike pare trošiti na nešto takvo? Pa to je suludo!
S obzirom na to da si i vrhunski ekonomski analitičar koji redovito dobiva na kladionici, onda znaš i sad već dosadan i opće poznat podatak da štednja nije nikoga izvukla iz krize i da su firme koje su same sebe izvukle iz krize napravile to na način da su ULAGALE novac. Naravno, ne moram to tebi govoriti, znaš to bolje od svih. Da se tebe pitalo, Hrvatska bi se odavno već izvukla iz krize!
9. Zašto je slogan na engleskom jeziku?! A što fali našem materinjem?
Kunem se sloganom i rječnikom da sam ovo jučer čuo. I nemam snage napisati ništa više o tome.
10. Ako je ovo najbolje što smo mogli smisliti, onda bolje ni ne zaslužujemo!
Sigurno nije najbolje što smo mogli smisliti. Sad, bez trunke cinizma – mogli smo bolje. To je divota “lifea” kojeg smo “full” u naša mala Hrvatska. Uvijek može bolje. Uvijek treba težiti boljem. Mogao sam i ja napisati znatno bolji tekst, umjesto da sam vam potrošio tri minute na ovo sranje. Uvijek se nešto MOŽE. Ali trenutak realizacije tog “mogao sam” je trenutak kad sve propada. Svi ljudi imaju ideju. Najbolju ideju ikad. Pare zarade oni koji tu ideju sprovedu u djelo i koji poginu od posla radeći za nešto u što vjeruju. Umjesto toga, MOŽETE biti pametni i komentirati nečiji trud i rad. Možete do sutra kenjati po sloganu. Vrijeme, realizacija, kontekst, izvedba slogana i ostalih marketinških poruka iz krovnog koncepta će POKAZATI je li HTZ fulao s ovim sloganom ili je “full dobar”. Naravno, to neće biti atraktivna vijest i za sve dobro što se u ovoj zemlji dogodi, bit će zaslužni neki drugi ljudi (ali samo zato jer ste im vi jednom u birtiji rekli da baš tako trebaju napraviti to što rade!).
Disclaimer: Autor nema veze s HTZ-om niti navedenim natječajem. Da se autora pitalo, sigurno bi smislio nešto bolje, za znatno manje novaca.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
François Rouyer
13. 02. 2015. u 10:39 am
Je li stvarno slogan potreban? Francuska je najposećenija zemlja na svetu… a nema slogana.
Ivan
13. 02. 2015. u 10:47 am
Kind sir that is bullshit.
“Rendez-Vouse En France”
François Rouyer
13. 02. 2015. u 11:08 am
Dragi Ivane, “Rendez-vous en France” je brend, nije slogan. A sad, ako vama “kind Sir” i “bullshit” mogu da stoje u istoj rečenici… vrlo je moguće da vam razlika ne bude jasna.
Nebojša Grbačić
13. 02. 2015. u 10:48 am
Nema slogan (ne znam to, doduše), ali ima 134 filma snimljena u Parizu, 235 knjiga o Parizu, 469 pjesama o Parizu i kontinuiranu priču o zemlji ljubavi i vina kroz desetljeća. Hrvatska to nema. Ali sad ima slogan! 😀
Ivan
13. 02. 2015. u 10:56 am
Kind sir that is bullshit.
“Rendez-Vouse En France”
Davor Banovic
13. 02. 2015. u 12:43 pm
oni se drze “Liberté, Égalité, Fraternité”
Marina
13. 02. 2015. u 10:52 am
HŽ je pokrenuo nagradni natječaj u sklopu kojeg su studenti trebali osmisliti slogan…
Nebojša Grbačić
13. 02. 2015. u 11:06 am
I studenti su tviteraši, to je referentna točka u koju sam upikao u tekstu. 🙂
Marina
13. 02. 2015. u 11:29 am
Može se i ne mora tako shvatiti, samo zato komentar 🙂 Inače je u više izvora bilo navedeno da je baš za tviteraše bio natječaj.
Nebojša Grbačić
13. 02. 2015. u 11:32 am
U svakom slučaju, bio je natječaj “s pravom javnosti”. 🙂
Marina
13. 02. 2015. u 11:34 am
Tako je, da zaključimo, najmanje bitna stvar u tekstu 😀
Nikola
13. 02. 2015. u 10:54 am
Bravo Nebojša. U Hrvatskoj punoj armchair stručnjaka, tu i tamo je potreban ovakav komentar, kao protuteža općoj gluposti i samodopadnosti. Iako ne podržavm psovke u tekstu, shvaćam da su potrebne kako bi naglasile težinu poruke.
Nebojša Grbačić
13. 02. 2015. u 11:07 am
Nikola, u pravu si za psovke, nekad sam totalno Vedrana Rudan, ali shvati da je to u afektu i da nema namjeru vrijeđati ničije osjećaje i da sam generalno stava da se psovke koriste samo u nedostatku boljih riječi. 🙂
Emanuel Blagonić
13. 02. 2015. u 10:54 am
U zemlji gdje imamo 4 milijuna nogometnih izbornika, 4 milijuna ekonomskih stručnjaka, 4 milijuna doktora; logično je da imamo i 4 milijuna copywritera. Ne smeta me kada netko kaže da je 3.5 milijuna skupo. Da, skupo je i ne bih stavio ruku u vatru da je to OK cijena, ali me smeta kada to govore ljudi koji bi se inače žalili da ih u Hrvatskoj ne cijene dovoljno da plate cijenu koju oni traže. Smeta me kada to čujem od ljudi koji sebe cijene više nego što cijene druge.
Da ne govorim o elementarnom nerazumijevanju kada netko kaže “Full of life je glup slogan, ne sviđa mi se.” Ne treba se tebi sviđati. Treba se sviđati nekom Njemcu, Austrijancu ili Britancu koji će željeti doći u Hrvatsku i provesti svoj odmor na, recimo, nekom ljetnom festivalu. Uostalom, nismo MI ciljana publika već turisti (mahom strani).
Veći je problem što ljudi u Hrvatskoj jednostavno u jednom (rekao bih možda čak i “većem dijelu”) imaju mindset da je bolje da turist samo pošalje novac i ne dolazi. Pa tako ti ljudi zaista nisu “full of life” jer im “je prevelika buka ljeti” ili “pa normalno je za drugorazrednu uzgojenu ribu naplatiti kao da je riječ o prvorazrednoj ribi ulovljenoj negdje na otvorenom moru”, ali to je već druga priča.
Full of life. Meni se sviđa, sada samo da se krenemo tako ponašati.
Pero
13. 02. 2015. u 1:08 pm
Jedini normalan komentar. Svaka čast.
Dizajner
14. 02. 2015. u 4:32 pm
Emanuele u pravu si. Ne treba se svidjeti nekom Hrvatu, ali isti se nece svidjeti niti jednom Njemcu ili pak Austrijancu. Trenutno sam u Austriji 2 godine i kroz priče mladih isključivo svi pričaju o putovanjima tipa Honk Kong, Bahami i slične destinacije. Ista ciljana grupa smatra da putovanje Europom će uraditi vikendom ili kad je neki praznik pa spoje si 3-4 dana. Žao im je potratiti 10 dana u jednoj Hrvatskoj. Neki dan mi je radna kolegica bila u Crnoj Gori i bila je oduševljena. Pitao sam ju zašto (jer prethodno je bila u HR.) kao plaže su lijepe u konceptu cijela Crna Gora je lijepa jer ima više zelenila i slično, ali ona je sad otišla na 7 dana put po Balkanu što znači zadržala se u jednoj zemlji možda jedan-dva dana. Što u konačnici ne znači puno za jednu državu i njen proračun. Radi se o tome da TZ i država treba otkriti tko im je uistinu ciljana skupina i ponuditi im nešto fakat extra (onaj UX što ga stalno spominjemo) a ne samo plaže. Beč nema plaža pa u-bahn godišnje vozi oko 90 miliona ljudi uključujući turiste. Još jedan primjer je Bečki Prater koji ne znam koliki niz godina miliarde ubire kao i Bečka tradicionalna Opera koja jednom godišnje organizira svoj bal pa upad u VIP košta 80 000 eura. Šteta je uistinu dati nekoj marketing agenciji da smisli logo. (i sam radim u jednoj)
Pozdrav.
Emanuel Blagonić
16. 02. 2015. u 10:55 am
S druge strane, nedavno sam naletio na video neke US ekipe koja se ludo zabavila partijajući na Jadranu. Sve je stvar kako gledaš. Dok ti kažeš kako mlada ekipa iz Austrije radije ide u Hong Kong ili Bahame, zašto ne bi obiteljima u 30-tima s dvoje male djece bila zanimljiva Hrvatska? Blizu je, može se doći autom, ima puno toga za vidjeti. I zašto onda ne bi slogan mogao biti “Full of life”. Pogotovo u onim iteracijama koje su bile prikazane (da ne tražim sada…).
Inače, slažem se s tobom, ljudi naših godina (30-40) sve više putuju tako da istraže neku zemlju/e umjesto da se zadržavaju na jednom mjestu. Osobno smatram da je cijena prevelika, bilo je par dobrih prijedloga gdje se moglo dati ljudima u Hrvatskoj da osmisle slogan i da se to nagradi i/ili da se da hrvatskim agencijama. Meni slogan nije problematičan, cijena jest.
Tzipras
13. 02. 2015. u 11:39 am
U ovom PR članku između redaka piše: “radim kao copywriter i to mi daje za pravo da začepim usta glupim TwitterOvcama, jer nisu kvalificirani za diskusiju ili nedajbože smišljanje slogana i zato ne treba nikoga ništa pitati, osim velikih stručnjaka poput mene i marketinških te PR agencija (za koje btw povremeno radim)”.
Nebojša Grbačić
13. 02. 2015. u 11:53 am
tziPRASE, srećo, ajde se lijepo potpiši imenom i prezimenom pa onda možemo razgovarati. Može? Cca 20 sati prije nego je ova gungula sa sloganom probila se u javnost, HTZ je odbio ponudu jedne firme, za koju sam ja trebao biti glavni izvođač (predavač). Imao sam, dakle, osobnu motivaciju zgaditi ih k’o nikad jer buuhuu. Nisam. Jer sam fin i kulturan i potpisujem se imenom i prezimenom, stojim iza svojih riječi. Pusabok!
Predrag Vukasinovic
13. 02. 2015. u 3:03 pm
Stekao sam isti dojam kao Tzipras i ne razumem zasto Vas smeta sto nije potpisan imenom i prezimenom? Nisu ni drugi koji Vas hvale. Nesumnjivo Vam je ego ogroman i mozda je malo zamutio rasudjivanje. Ali necu ulaziti u raspravu o sloganu. Vise sam iznenadjen emotivnim postupkom javnog pravdanja. Jedan marketinski genijei veliki strucnjak kakvim se predstavljate, pre svega ne bi trebalo da dodje u situaciju da mora da se pravda javnosti. A drugo, kao strucnjak za komunikaciju i medijsku korespodenciju, bi trebalo da znate kako se komunicira sa masama, a ne ulaziti u sukob i raspravu na nivou emotivno povredjene tinejderke. Ovim postupkom ste se kompromitovali i doveli ste u pitanje kompetentst za posao koji Vam je poveren, mnogo vise nego losim (ili dobrim ) sloganom.
Demjan Rožman
13. 02. 2015. u 3:49 pm
Mislim da je i Tziprasu posao kao ljudskom biću da bude pristojan ako ga se izravno ne vrijeđa u tekstu.
Nebojša Grbačić
13. 02. 2015. u 5:39 pm
Predraže, anonimnost u komentarima je nešto na što ne pristajem i na nju regiram kao što bih reagirao da mi netko nešto grdo dobaci na ulici – srednjim prstom visoko uzdignutim u zrak. Naravno, konotacije koje su navedene u prvom komentaru su dodatno razjašnjenje. Također, to što je vama ‘opravdavanje’ meni je dvosmjerna komunikacija (iako anonimusi ne zaslužuju ni to). Pronađite mi 5 autora na internetu u posljednjih 5 godina koji komuniciraju i nakon objave teksta i častim ručkom! 😉
Tzipras
13. 02. 2015. u 3:14 pm
Grbačiću, skini mi se s grbače i pročitaj ponovo, ali ovaj put polako i bez ega.
Tzipras
13. 02. 2015. u 3:20 pm
I btw, toliko o kreativnosti copypastewritera koji su malo previše guglali: http://bit.ly/1DlbIt4
Irena
13. 02. 2015. u 11:46 am
“Full of life. Meni se sviđa, sada samo da se krenemo tako ponašati.”
aleluja i amen 🙂
Tomislav Nakir
13. 02. 2015. u 12:02 pm
Nebojsa, napisao si sve sto ja mislim vezano za ovu temu. Je li preplaceno ili ne, u to ne ulazim jer copywriting nije nesto cim se bavim, tako da ne znam kako se krecu cijene, ali smatram da je slogan super. Netko tko se nije bavio nekakvim kreativnim zanimanjem ne zna koliko je zapravo tesko BITI kreativan. A Emanuel je cijelu pricu jako dobro zaokruzio sa 4 milijuna copywritera. Seremo cisto da seremo, a zapravo smo full of shit. Pun intended.
Bruno Blumenschein
13. 02. 2015. u 12:26 pm
Slažem se s dobrim dijelom Nebojšinog teksta osim s točkom 7 jer naš odnos prema “full of life” stvarima je “nemojte glazbu nakon 22h”, “nemojte baš na trgovima neke manifestacije osim ako nije za djecu” i sl.
Glazbeni festivali su većim dijelom vanjska organizacija u čijoj se promociji u tolikoj mjeri ne koriste HTZ-ovi vizuali i komunikacija. Tako da mi niti taj dio ne stoji baš.
Ako smo zbog Zrča, Outlooka i Ultre “Full of life” mislim da imamo krivu percepciju.
Druga stvar je što po (istina, malom uzorku) poznanika i prijatelja na tržištima koji su nama primarna Hrvatska uopće ne kotira kao “Full of life” odredište.
Ako nam je to cilj, onda to trebamo ispratiti operativnim odlukama i strategijama, ali niti to zasad nismo napravili, a ono što čujem “s terena” niti će biti u ovoj godini, a i za sljedeću je jako upitno.
Po tome, u najboljem slučaju možemo doći u situaciju da navučemo grupu od 5 Engleza, oni skuže da smo ih smuljali i dobijemo loše komentare i negativan word-of-mouth. Osobno mišljenje naravno sve ovo
Goran Radić
13. 02. 2015. u 12:49 pm
I u ovim komentarima je life=noćni izlazak. Predobro. 🙂
Odličan osvrt Nebojša. 🙂
Lampica
13. 02. 2015. u 1:36 pm
Stock fotka preko nje slogan koji znači sve a ne znači ništa. Ali imali ste grafove i fokus grupe. Groundbreaking.
Već vidim da je bilo 100 cool rješenja a fosili iz HTZ su destilirali to u ovu floskulu.
Emocionalna reakcija = 0
Ne kužim zašto se čudite na reakcije. Svima nam je malo dosta tog neiskrenog optimizma.
Advertising. Full of whatever… Money well spent! 😉
Dražen Stojčić
13. 02. 2015. u 2:19 pm
Nebojša, sorry, ali nije mi jasno kako se može braniti izabrani slogan, a pogotovo od strane struke. Ja nisam kopirajter kao ti, ali ipak svojim fotografijama već godinama direktno sudjelujem u međunarodnoj promociji Hrvatske, pa ću si uzeti za pravo da ovako nabacam nekoliko vrlo problematičnih stvari vezanih za slogan. Za početak, mislim da prve dvije riječi slogana ogroman dio stanovnika Zapada, koji je pod utjecajem američke kulture kroz filmove i glazbu, automatski asocira upravo na taj “full of shit”. Ti si to ismijao u svom tekstu kao nekakvu prvoloptašku asocijaju, ali točno u tome i jest problem! To je fraza koju se može čuti praktično u svakom filmu ili seriji i naprosto mi je neshvatljivo da je to došlo od ozbiljne marketinške tvrtke kao što je BBDO. Fleksibilnost slogana u vidu mijenjanja riječi “life” u što god je već nekome palo na pamet s jedne je strane stvarno pozitivna, ali postavlja se pitanje kako će se izgraditi prepoznatljivi brend oko slogana koji ima 10, 20, 30 varijanti?
Nadalje, svi mediji su prenijeli kako je 28% ljudi sa naših stranih tržišta odabralo taj slogan kao najbolji. Pa dopusti da onda okrenem stvari naopako: 72% ljudi nije odabralo taj slogan. Nego neki drugi. Ne kažem da je moguće napraviti slogan koji će se svidjeti svima, ali ako 72% ljudi ne reagira najbolje na središnju marketinšku poruku naše države, onda tu nešto ne štima. Zamisli situaciju u kojoj 72% gostiju nekog hotela kaže da bi radije odabralo neki drugi hotel. Ili da bi radije posjetili neki drugi grad. Ili da je 72% klijenata reklo da im je bolji neki drugi restoran. To naprosto nisu dobri rezultati.
Vizuali koji su ponuđeni uz slogan su banalni. Pod-slogan “Don’t fill your life with days, fill your days with life” smatram još većim promašajem od “Full of life”. Kao prvo, počinje s riječju “nemoj”. Sintagma neodoljivo podsjeća na “Don’t ask what your country can do for you…” i također je prepuna raznih asocijacija od kojih bi mi, paradoksalno, trebali bježati kao vrag od tamjana.
Apsurd svih apsurda je što se ganc novi, skupo plaćeni, najbolji od najboljih slogana na svijetu neće ni koristiti za promociju ovogodišnje sezone, nego će njegova implementacija početi tek na jesen. Kako savršeno prigodno! Suštinska (ne)iskrenost slogana za mene osobno predstavlja zadnji čavao u lijesu.
Nebojša Grbačić
13. 02. 2015. u 2:51 pm
Dražene, nisi rekao baš ništa pogrešno. Dapače i naprotiv. 🙂 Jedino što ne znam za ovaj postotak je li on dio ukupne distribucije (dakle, od 100 posto i 20 slogana, ovaj je dobio najviše – 28% podrške) ili je to ukupni postotak. Kako god da je, ovdje sam više komentirao komentare 🙂 i način na koji se pristupa temi. Ali još jednom – svaka ti je na mjestu.
Dražen Stojčić
13. 02. 2015. u 3:27 pm
Naravno da ne mogu stručno komentirati oni koji nisu stručnjaci, ali se ne smije ignorirati stav javnosti, pa makar oni bili totalni laici. Od komentara koje sam čitao po netu do sada stječe se dojam da se velikoj većini slogan naprosto ne sviđa iz ovih ili onih razloga. E sad, sigurno da tu ima i puno baljezganja, ali to ne znači da se ovdje mogu povlačiti paralele s onim poznatim “4 milijuna nogometnih izbornika” ili “4 milijuna ministara financija” i slično. U ovom slučaju ipak svatko može reći svoje mišljenje, jer na kraju krajeva, bit turističkog slogana je da se svidi što većem broju ljudi. Živo me zanima hoće li svoje mišljenje dati i zvučnija imena domaće copyw. scene – iskreno sumnjam da će se previše ići u pljuvanje po konkurenciji, čisto iz kolegijalnih razloga.
No, kao što rekoh – veći je problem što je javnost jednoglasno slogan dočekala na nož. Ministar je blebnuo da je slogan poseban jer u sebi koristi riječ “život”, što po njemu nema ni jedna druga zemlja. Taj navod su u roku od sat vremena opovrgnuli komentatori koji imaju pristup internetu i znaju koristiti Google, pa su tako iskopali da još desetak raznih drugih zemalja, regija i pokrajina koristi riječ “life” u svojim turističkim sloganima. Između ostalih i daleka i egzotična Mađarska. Danas sam vidio da je netko nalijepio na twitter od HTZ-a da slogan zvuči kao “Full of shit”, na što su oni odgovorili da je to točno, ali da ih to ne zanima i da je to individualno. Kako može netko čiji je posao marketing napisati da ga ne zanima što mu slogan podsjeća na sranje? Uglavnom… Sve to skupa je jedan veliki fijasko. Naspram ovoga “Mala zemlja za veliki odmor” djeluje za pet nivoa bolje. Nisam mislio da ću to ikada reći, ali čak mi je i “Mediteran kakav je nekad bio” funkcionalno bolji od “Full of life”.
Emanuel Blagonić
13. 02. 2015. u 10:40 pm
Dražene, smatram da naš narod (jebiga) nije ciljana publika ove kampanje. Slogan je pogrešan jedino u tome što se još tako ne ponašamo, ali bih bio sretniji da nije tako. A ne da kada putujem po Jadranu ljeti, da se osjećam kao da sam svoj odmor platio kao suho zlato i da nisam dobio ono što sam platio (čast onima koji se ozbiljno bave turizmom, a ima i takvih).
Prije par godina smo tako recimo uživali 2 tjedna po Europi, da smo ostali u Hrvatskoj mogli bi biti možda tjedan dana na moru. Govorim sve o hotelima 3*** i 4****, da se razumijemo…
Ishmael
13. 02. 2015. u 5:35 pm
Odličan komentar! Prvo što mi je palo na pamet je full of shit! baš iz navedenih razloga. Ne treba previše nezadovoljnih stranaca da se taj naš slogan pretvori u viralni hashtag #CroatiaFullOfShit iz razloga što je zabavno troll-ati i još zabavnije čitati i share-ati najkomičnije dosjetke. Najbolji primjer za to je HŽslogan- što se toga tiče, što je mogla očekivati državna tvrtka koja nema dobar ugled u javnosti, mlađoj da budem konkretan, osim izražavanja nezadovoljstva voznim redom/kasnim dolascima/lošim vlakovima/sporošću- jer su to realni problemi koji muče korisnike. (izazivali su sreću)
HTZ je mogao raspisati neki natječaj za slogan di bi zainteresirane strane (javnost) mogle sudjelovati, te osvojiti nagradu od 50.000kn pa potrošiti onda 1.000.000kn na razvoj tog slogana, tj. cijelog koncepta, a ostalih 1.450.000k na pametan marketing, recimo: 50.000kn potrošiti na putovanja youtube “zvijezdi” koji bi na svojim kanalima promovirali hrv, to se moglo nazvati #YoutubersDiscoverCroatia ili #YouTubeMeetUpCroatia i taj # se prenosi na ostale društvene mreže (da ne kažem da se put mogao napravit od slavonije preko zagorja i zagreba do gorskog kotra, istre i cijele dalmacije di bi korist imali svi ti gradovi, restorani, hoteli, parkovi što bi oni posjetili), ali ne idemo stavljati banner-e koji sve živciraju i slično…
Emanuel Blagonić
13. 02. 2015. u 10:40 pm
Dobra ideja 🙂
I tak
13. 02. 2015. u 2:33 pm
Nebojša, kako objašnjavaš da ti je reakcija na cinične i nekonstruktivne komentare još jedan ciničan komentar?
Nebojša Grbačić
13. 02. 2015. u 2:49 pm
Ciniception! 😉
Sanja
13. 02. 2015. u 3:02 pm
Dragi Nebojša kao „komunikacijski savjetnik“ i „copywriter“ trebao bi bolje razumjeti osnovne termine. Dakle, ako je objavljena informacija da je budžet za novi marketinški koncept 2,5 milijuna kuna to NE ZNAČI da je samo slogan plaćen toliko. To ne znači da je netko dobio sav taj novac za tri glupe riječi. Ako to ne razumiješ kako se uopće možeš predstavljati kao copywriter i savjetnik za marketinške agencije?
Nebojša Grbačić
13. 02. 2015. u 5:36 pm
Sanja, ne kužim? Pa upravo to pišem u tekstu – da nije samo slogan toliko plaćen. 🙂 Nisam siguran da si pročitala tekst s razumijevanjem. 🙂
Sanja
13. 02. 2015. u 7:35 pm
Istina. Ispričavam ti se. Pročitala sam koliko i prosječan nenačitani Hrvat, prve 3 rečenice. Već iznervirana famom oko te gluposti pomislila „ pa, kako netko tko se tim bavi to ne kuži?!“ I prestala čitat. Eto, isprika još jednom. Baš sam glupa 🙂
Vuk
13. 02. 2015. u 3:15 pm
Brate mora da si Srbin, produžena ruka Dr. Vojislava Šešelja.
Nebojša Grbačić
13. 02. 2015. u 5:42 pm
Lično!
Darko B
13. 02. 2015. u 3:33 pm
Bilo bi puno bolje da je slogan “FULL OF LIGHT”. “Full of life” bi podrazumjevalo da imamo pregršt flore i faune, muvinga i noćnog života, veselih mladih (i starih) ljudi… a istini za volju – nemamo. Posve smo prosječni sa tim “lajfom”. S druge strane, imamo pregršt sunčanih dana zbog kojih turisti i dolaze k nama…
Nebojša Grbačić
13. 02. 2015. u 5:43 pm
Možda i prvi konstruktivni prijedlog koji mi se sviđa! 🙂
Tomislav Petric
13. 02. 2015. u 4:25 pm
Nedavno sam nesto kupio za nekih 10 € a ducan je jamcio “satisfaction guaranteed or your money back”… To ocito ne vrijedi ako se nesto plati 2,5 milijuna kuna…
Ivana Ćirković
13. 02. 2015. u 6:37 pm
Hvala na odlično opisanim zapažanjima i samom tekstu – isti se, doslovce, može primeniti i na situaciju u Srbiji 🙂 Pozdrav!
Deni
13. 02. 2015. u 8:07 pm
Ono što se decenijama provlači je da je advertising i medijska industrija jedna od najmuljatorskijih biznisa na planeti. Kolike su skupe reklame podvaljene klijentima sa najčudnijim mogućim objašnjenjima, koliko je klijenata izvarano o nakladi časopisa, TV emisije itd.
Koliki su medijski ‘stručnjaci’ prodali maglu oglašivačima, tu bi se industriju moglo kompletno ukinuti bez štete. Sada ih muči Google i slični sistemi gdje nema muljanja, pa nikako da se snađu. Njihovo vrijeme je prošlo to je definitivno.
Ni u jednoj industriji nisam sreo toliko napuhanih likova koji ni sami ne vjeruju ono što prodaju. Ima i ok ljudi ali oni su debela manjina
Nebojša Grbačić
17. 02. 2015. u 9:38 am
Deni, mogu ti preporučiti neke knjige na ovu temu.
Naravno, i dalje ima spekulativnog marketinga i muljatora koji prodaju priču, ali davnih dana je sve postalo mjerljivo. Sad kad imamo internet kao alat, teško da nešto ne možeš izmjeriti, testirati, optimizirati i pratiti baš svaki potrošeni cent, kamo ide, kojim putem se vraća. Marketing je davnih dana postao egzatna znanost, ne nagađanje.
Anon
13. 02. 2015. u 10:17 pm
Slažem se što je napisao onaj grčki anonimac jer *između redaka piše istina*. I nema veze što se nije potpisao imenom i prezimenom jer to ne umanjuje istinu. Nemoj copyrati riječi između zvjezdica prethodne rečenice za neki svoj projekt 🙂 Uglavnom, snaga je u zajedništvu, a CROWDSOURCING je budućnost svega, pa i projekata poput Hrvatske antiTurističke Zajebnice.
Franko Petrovinović
13. 02. 2015. u 10:30 pm
Bilo bi sve ok da postoji plan kojim će se taj “life” iz slogana i ostvariti određenim sadržajima u realnosti. Više koncerata, slavonske kuće, jedrenje, planinarenje nedamisevišesmišljatjermeneplaćajuzato. Ovako se sve svodi na marketinško simuliranje stvarnosti u koju bi stranci trebali povjerovati pa doći.
Đulijano Nola
14. 02. 2015. u 1:59 pm
Bravo Nebojša. Ovo mi je najbolji osvrt na slogan (a puno ih se okušalo). Baš se pitam koliko ti je IBB platio za njega 😛
visnja mcmaster
14. 02. 2015. u 2:54 pm
Clanak toliko blesav da blesaviji ne moze bit. U skladu s blesavim sloganom.
Vanai
14. 02. 2015. u 5:21 pm
Super mi je ovakvo prekriveno komentiranje – svašta nešto kao ovo ono, bi ja ne bi ja, super loše al nemoj da mi se ko zamjeri keve ti.
Ivan
15. 02. 2015. u 2:14 am
“Mala zemlja za veliki odmor” bio je i ostao ultimativno najbolji turistički slogan koji je ova upropaštena zemlja imala i iz njega je svih ovih godina trebalo nastaviti njegovati priču jer taj je slogan definitivno vrijedio kudikamo više od “pukih” 5 riječi koje su ga tako savršeno okarakterizirale.
“Full of life” ili “Full of shit”, potpuno je svejedno – komotno je mogla ostati i prazna crta pa da ljudi sami po želji upisuju riječi po tim oglasnim površinama… jer upravo tako ovaj slogan zvuči – prazno. Unatoč toj famoznoj engleskoj riječi koja sugerira “obilje” – i života i dreka zajedno. Nažalost.
Barbara
15. 02. 2015. u 1:28 pm
Ja sam za demokraciju. Ako placas porez u RH, imas apsolutno pravo komentirati svaku stvar na koju se trosi tvoj novac. Stvar je kulture kako ces to komentirati, no zalazem se za to da svatko moze i smije reci sto misli, ako je to u skladu sa zakonom.
Ako prosjecan gradjanin komentira politiku, skolstvo, promet…zasto ne i ovo? Nisam bas za drzavu gdje ne smijes pisnuti…peace brothers. Nemojte gastritis dobiti:*
Vanai
15. 02. 2015. u 7:53 pm
Tako je! 🙂
Kristijan Ostojić
16. 02. 2015. u 12:00 am
Odličan članak!
Damir Plejić
16. 02. 2015. u 9:36 am
Možda malo kasnim u ovu raspravu, ali imam potrebu komentirati, kao i svi vi. A upravo je to pitanje koje mi se čini da je ključno – tko uopće ima pravo na komentar o temi odabira slogana države? Ili o nekoj drugoj temi?
Svi koji se pozivaju na slobodu govora o bilo kojoj temi, istovremeno se smiju nad 4,5 milijuna stručnjaka o nogometu, ekonomiji, politici… Ok, ali po čemu je onda komentar “full of shit”, u naravi drukčiji od one: “Entima, trebal je Anćeloti gurnut Benzemu umjesto ovog debila Kedire, meni ne bi igral ni u Radniku iz Lučkog (…)”.
S jedne strane, čini se da se za komentar o ovoj temi traži subspecijalizacija iz područja turističkog brandinga kako bi se nešto moglo relevantno reći o temi. Ili je, po Wittgensteinu, bolje šutjeti nego govoriti nešto što nije relevantno (parafraza). A s druge se radi o slobodi govora, pa makar taj govor bio i manje relevantan.
Ovdje je važno to što ljudi komentiraju nešto što osjećaju da predstavlja njih. I u pravu su, kad se predstavlja zemlja čiji smo državljani, predstavlja se i nas. Čini mi se da je to ključna razlika.
U pravilu, treba biti oprezniji s etiketiranjem i lakim zaključivanjem o stvarima o kojima znaš malo, ili ništa. Iako, i za takav stav treba neko znanje. A najveća vrijednost ovog članka i komentara je iznošenje osobnih stavova i argumentacije, a ne pobjeda nad stavovima nekog drugoga uz ciničan prijezir uočenih razlika.
Emanuel Blagonić
16. 02. 2015. u 10:59 am
Damire, Hrvati su poznati kao stručnjaci o svemu. Svi se možemo upetljati u beskonačne rasprave o bilo kojoj temi, “present company included”. Ali, treba odvojiti dvije stvari: (1) da li komentiramo slogan ili (2) da li komentiramo cijenu.
Ako komentiramo cijenu, onda možemo reći da je cijena prilično velika, no opet – u tu cijenu nije uključen samo slogan već i neki popratni materijali (video reklama (doduše samo 10 i 30 sekundi, ali i to košta), vizuali itd.). Novinari skloni pljuvanju će napisati naslov “Hrvatska novi slogan “Full of life” platila 3,5 milijuna kuna” jer zvuči puno bolje nego “Hrvatska novi slogan i vizualni identitet platila 3,5 milijuna kuna”. Uz to ćemo naravno staviti fotografiju ministra kako se negdje bahato smiješi da upotpunimo dojam.
Ako komentiramo samo slogan, meni je slogan dobar, jedino mislim da još uvijek ne vrijedi za Hrvatsku.
Svatko ima pravo kritizirati, ali treba odvojiti relativno objektivne komentare (kojih i ovdje ima) od onih koji su subjektivni, etiketiraju i pljuju po drugima.
Damir Plejić
16. 02. 2015. u 11:39 am
Ne vidim da postoji bitna razlika u komentiranju slogana ili cijene Emanuel. I u jednom i u drugom slučaju su komentatori podjednako (ne)kompetentni. Zapravo, čini mi se da je potrebna razina kompetencija za ocjenu budgetiranja ovakvog projekta još kompleksnija, i u tom smislu manje podesna za casual komentare na razini sviđa mi se – ne sviđa mi se.
Stoga je ocjena budgeta kao prevelikog prilično paušalna. Prevelika u odnosu na što? Što su točno deliverables? Kolika je bila kad su druge zemlje prolazile isti proces? Koja je vrijednost boljeg brandinga za zemlju, koliki ROI? (itd.). Ne manje važno – zašto nitko nije prigovarao budgetu dok je natječaj trajao, i tad “se znalo” da je budget prevelik.
Novine love CTR naslovom, a ne stvaraju “objektivnu informaciju”. Jasno da je izolacija tek dijela činjenica u naslovu hotimična, tako da to ne pridonosi objektivnom promatranju. Međutim, čak članak i ne treba raditi objektivno promatranje činjenica, nije to znanost, nego tek stavom potaknuti raspravu. A ako je ta rasprava argumentirana i ne zaustavlja se tek na omalovažavanju drukčijeg stava – to je već uspjeh. I tome se trebamo učiti.
Emanuel Blagonić
16. 02. 2015. u 11:47 am
Postoji bitna razlika, ali to ne znači da bi ih trebalo zajedno stavljati u isti koš. Cijena je jedno, slogan je drugo. Mislim da svatko može komentirati cijenu kada bi znao što je sve u nju uključeno kao što sam kažeš, no s druge strane malo je onih koji u Hrvatskoj mogu komentirati to s profesionalnog aspekta. A još je gore kada za neku cijenu kažeš da je mala/velika jer si odmah nažuljao ili 50% onih koji tvrde da je mala, kao i 50% koji misle suprotno.
Nezahvalno je bilo što komentirati, a da se trebamo učiti toleranciji – trebamo.
Barbara
16. 02. 2015. u 6:15 pm
Mi o punoći života, stranci nas pak prepoznaju kao destinaciju gdje je fino doći umrijeti… Sad kad smo uložili milijune u masku, možda da ipak poradimo na “tijelu” i oživimo se malo, to bi bilo divno. Bez svađanja.
Forbes: Forbes 20 Best Foreign Retirement Havens For 2015
On the Adriatic Sea, Croatia contains beautiful scenery, a good climate, ancient cultures, a low cost of living and tax breaks for retirees. The country clearly has put behind itself a 1990s civil war. Inviting retirement venues include the Istria peninsula and the walled medieval waterfront city of Dubrovnik (pictured).
http://www.forbes.com/pictures/mjd45ehgdk/croatia/?utm_campaign=Forbes&utm_source=TWITTER&utm_medium=social&utm_channel=Investing&linkId=12290092
Mario
16. 02. 2015. u 6:50 pm
Ma tko još smišlja slogane o državi. To su i Slovenci i Austrijanci davno prevazišli. Danas se dojam stiče preko internet platformi, preporuka, cijena, Google Maps-a i slično. Koga je danas još briga za nekakav slogan.
Ali mi kao i uvijek izvan tokova, konstantno je jeino da netko velike uzme velike pare za maglu
kira
17. 02. 2015. u 5:25 am
Ranije je bilo nekih komentara koji su me ponukali da i ja nesto napisem a vezali su se uz vrijedanje. Rado ovdje citam tekstove uz jutarnju kavu ali ovaj me naprosto sokirao. Nisam copywriter i ne zanima me ta bransa previse, ono sto je mene zasmetalo je vrijedanje “debilima” ljude koji su se salili na Twitteru ili ikoga tko je ismijao slogan. Znaci, direktna uvreda. Cemu? Ako se kao copywriter osjecas napadnutim i povrijedenim od strane nekoga tko nema veze s tobom onda imas problem s egom. To svakako nije dobro za nista. Ok, mediji su napravili famu oko slogana pa su ti prosjecni rvati nasjeli i ismijavali se. Cijela zemlja se ismijavala. I sto sad? Bolje je pitanje zasto superbowl nije bio glavna tema tjedan dana nego ova poprilicno nebitna stvar.