Horor priče iz industrije: Veliki direktor

Radio sam u jednoj međunarodnoj tvrtki, koja je zapravo grupacija puno manjih tvrtki, te se bavi svime od frontenda i razvoja aplikacija do marketinga i drugih usluga za klijente. Ne postoji striktni vremenski okvir ovih događaja, jer su se događali sporadično i zapravo su bili svakodnevica za vrijeme mog rada na ovom poslu.

U ovoj sam se tvrtki našao kao student te mi je prvo rečeno da ću raditi jedan posao, da bih odmah prvi dan bio stavljen na drugu poziciju, pa nakon opet jako kratkog vremena opet dobio treći opis posla. Ipak, da krenem s pozitivnim stranama: ekipa je tamo bila zaista odlična i radio sam s nekima od najboljih ljudi koje sam ikada upoznao, no to na žalost ne uključuje direktora. Jednostavno, svim novim zaposlenicima je, kada su se upoznavali s firmom i osobama u njoj, rečeno:

Nemoj se zamjeriti direktoru i ne obaziri se na to što govori.

Dobijete jako puno samopouzdanja odmah na početku, zar ne?

Naime taj direktor je čovjek koji nema baš obazrivosti prema drugim osobama jer on – živi taj posao. Teorija među svim zaposlenicima je da on zapravo nikad ni ne spava, nego stalno radi. Nemojte me krivo shvatiti, on je odličan biznismen, gleda sve aspekte firme i kako će se sva tržišta mijenjati te se pokušava što prije prilagoditi tome i napredovati, a samim time je ostvario i zaista velike poslovne uspjehe.

Veliki direktor, mikro menadžer

No samim time on je, u velikoj tvrtki s mnogo ljudi – mikro menadžer. I to najgore vrste jer jednostavno ne vjeruje voditeljima timova niti njihovim zaposlenicima, bez obzira koliko oni god dobri bili u svom poslu. On jednostavno mora znati apsolutno sve što se događa, a uslijed toga nenajavljeno ubacuje ljude u sastanke, govori im kako i što trebaju raditi, naravno, držeći se striktno njegovog naputka (jer drugačije ne valja).

A kada bi ti isti ljudi nešto pogriješili, onda slijede sastanci s direktorom gdje imate osjećaj kao da ste krivi za nečiju smrt. Direktorovo izražavanje je u najmanju ruku degutantno, gdje će vam on psovati “sve po spisku” i direktno vas vrijeđati i nazivati glupima. Pomislite li da sigurno nije takav prema svima, grdno bi ste se prevarili. Tako je u više navrata nazivao zaposlenike, koji su kod njega zaposleni gotovo desetljeće, glupanima, budalama, idiotima, ku*kama itd. Kada i pokušate nešto reći u svoju obranu, onda vam ne dopušta da dođete do riječi.

Onima koji odu – ponovno izraste kosa?

Njegovi zaposlenici, bar oni koje poznajem, mrze dolaziti na posao jer je količina straha ogromna. No, direktorov stil motivacije je povećavanje plaće, jer je uvjeren da u drugim tvrtkama tako što nećete dobiti.

Toksičnost je neizdrživa te su brojni ključni ljudi već otišli iz te tvrtke, nakon čega izgledaju preporođeno. Doslovno im je kosa ponovo izrasla jer je stres puno manji. To je bio i razlog zašto sam i sam dao otkaz jer sjediti ujutro na krevetu i suzdržavati se da vam ne bude muka jer morate ići tamo i nakon posla doći kući, a od stresa vam se tresu ruke, nije način na koji želim živjeti.

Vrijeme u toj tvrtki mi je razjasnilo jednu jako važnu stvar, a to je da novac nije ni najmanje važan ako vam zbog toksičnosti u kojoj radite odlazi zdravlje.

Ovaj je tekst dio serijala povodom noći vještica u kojemu objavljujemo anonimne “Horor priče iz industrije”. Više priča svojih kolega možeš naći ovdje.