Horor priča iz industrije: Matematička formula za marketinški rast

Baš volim startupe. Stvarno, nije sarkazam.

Provela sam puno vremena radeći u kreativnim reklamnim agencijama, od “male od pisanja“ do one koja smišlja velike ideje, vodi timove i odjele. Ritam je brz, atmosfera je živa, ideje frcaju na sve strane. Kao igralište na kojem se djeca dovikuju i gađaju loptama – kreativno i zaigrano.

Kad se navikneš na takav ritam teško je raditi bilo gdje drugdje. Ipak, par godina kasnije, nešto najbliže tomu sam pronašla upravo u startupima. Uvijek živa inspirativna atmosfera, mali tim genijalnih ljudi, puno ideja.

Samo, marketing se tu uglavnom ne razumije.

Najčešće razumijevanje staje kod izjednačavanja kompletnog marketinškog procesa s objavom postova na društvenim mrežama. A kad se krene u razgovor o poslovnoj važnosti društvenih mreža, onda shvatiš kako ni to nije ništa drugo nego “objaviš nešto i skrolaš dalje…“.

Direktorica marketinga u međunarodnom startupu

Challenge accepted!

Godine iskustva u razvoju marketinških (i poslovnih) procesa, strategija i kreativnih ideja, dovele su me do ovog startupa, čiji sam poziv za pomoć prihvatila.

Mali strastveni tim iz različitih dijelova svijeta, odlična B2B SaaS ideja i puno potencijala. Moj posao direktorice marketinga u internacionalnom startupu započeo je obećavajuće.

Bilo je tu par red flagova, ali gdje ih nema?

Recimo: naš osnivač, genijalni matematičar, imao je zanimljivo stajalište kako se marketing može ovladati algoritmima i jednadžbama. I to pisanjem postova na društvenim mrežama – ali bez dizajnera, bez copywritera i bez budžeta.

Eksponencijalni rast: Samo treba pronaći formulu

U jednom od niza naših tjednih sastanaka, kad sam se već pomirila s ulogom jedine u odjelu za marketinšku čaroliju, pričamo tako o ciljevima i planovima. A onda genijalac izgovori:

Zašto nemamo eksponencijalni rast?

(mislila sam da se šali i nasmijala sam se na glas… a onda se uozbiljila)

Ja: Zato što marketing nije matematika!

On: Kako to misliš? Sve su to brojevi, samo treba pronaći formulu.

U jednoj sekundi nakon prvotnog iznenađenja, stvarno sam pomislila da bi ovaj genijalac mogao smisliti nešto nevjerojatno.

Boy, I was wrong!

Nastavio se ovaj razgovor tako da ja objašnjavam kako je marketing uglavnom psihologija, kako zapravo algoritmi na društvenim mrežama (ne) rade, kako nam treba budžet. Međutim, završio je tako da svejedno trebamo raditi na barem linearnom rastu (zna on da se može, on je predavao matematiku na fakultetu).

They ili they?

Kao da moj popis svakodnevnih zadataka nije bio dovoljno zatrpan, naš genijalni osnivač inzistirao je na lektoriranju svakog posta. Iako mu engleski jezik nije bio jača strana. Ali ima on aplikaciju za provjeru gramatike i zavidnu količinu samopouzdanja u svoje akademske jezične sposobnosti. Svaka lektura je trajala od pola sata do sat i pol. I shi* you not!

Postovi su bili secirani u zasebne riječi koje su se vadile iz konteksta rečenice, nakon čega nikome ništa više nije bilo jasno. Morala sam objašnjavati svaku stilsku figuru i umjesto njih raspisivati dulje opise. Nije da ih on ne razumije, nego da followeri shvate.

U jednom od takvih postova, koristila sam množinu oni/one (they). Odjednom se digla uzbuna i moj genijalac matematički lektor je dramatično zaustavio objavu tog posta.

Mi smo B2B kompanija, nećemo koristiti non-binary opise!

Mozak mi je radio milijun na sat, pokušavao shvatiti o čemu se radi.

Ja: Ha? Ajde, molim te, upotrijebi malo više riječi, ne razumijem što mi govoriš…

On: “They“ je non-binary opis, nećemo se uplitati u politiku!

Ja: Kakvu politiku? “They“ je množina…

Od tog dana nisam smjela koristiti zamjenicu množine, već riječ “osobe“ (“person/persons“, ali ne “people“ jer bi to onda bilo preopćenito). What the actual … ?!

Budžet? Imamo, ali kao da nemamo.

Jezične akrobacije nisu bili jedini talent ovom matematičkom pustolovu.

Na jednom od naših timskih sastanaka, naš osnivač je zaključio da bi bilo dobro lansirati platformu na kojoj radimo. Prema reakcijama developera, i njegovog suosnivača, bilo je jasno da platforma nije niti približno gotova i da lansiranje nije nešto o čemu su razgovarali ranije.

Ali moramo imati neki datum, kao motivaciju! Neka to bude za dva mjeseca.

Izjavio je naš genijalac, a mi ostali smo čekali reakciju lead developera, njegovog suosnivača. Djelovalo je izvedivo. Imamo neki okvirni datum.

Na temelju ovog dogovora, morala sam kreirati strategiju i akcijski plan sa svim materijalima za kampanju za lansiranje. Uz to, trebalo je dogovoriti i medijske pozicije, materijale, potencijalne vanjske suradnike. I pripremiti sve to brzinom čarobne marketinške svjetlosti, jer dva mjeseca je na knap, pogotovo kad si one-man band.

Napravila sam kostur plana i stala u potrazi za konkretnijim informacijama.

Ja: Koliki nam je budžet za lansiranje?

On: Nemamo budžet.

Ja: To znači da imamo koliko god treba ili da nemamo ništa?

On: Imamo nešto, ali kao da nemamo…

Ja: Znači imamo, ali tražimo cijene prvo da možemo vidjeti gdje smo?

On: Recimo. Ali mislim da nećemo ništa trošiti na to.

Ja: Onda ne možemo u medije i nemamo oglašavanja…

On: I da i ne, vidjet ćemo kad dođemo do toga.

Ja: Pa sad smo tu – upravo dogovaramo detalje da mogu kreirati plan i iskomunicirati dalje datume i cijene…

On: Ne znam, vidjet ćemo… E, i jučer smo pričali, pomičemo lansiranje za tjedan ili dva.

Ja: OK, koji nam je novi datum?

On: Za tjedan ili dva…

Serenity now!

Lansiranje koje se nije dogodilo

Prihvatila sam izazov, eto mi ga sad! Kreiranje detaljnog plana lansiranja platforme bez ključnih informacija o tome kad će to biti i koliki budžet imamo na raspolaganju je posao o kojem sam oduvijek sanjala!

Izradila sam različite verzije planova, svaka s drugim datumom lansiranja i budžetom, nadajući se da će se jedna od njih čarobno podudariti s tajanstvenom vizijom našeg osnivača.

Međutim, svaki tjedan na timskom sastanku, datum za lansiranje se pomicao. Nekad bi developeri rekli da ne stižu, nekad je on tražio “lijepi datum“ (koji bi odgovarao nekoj matematičkoj formuli…). Lansiranje se nikad nije dogodilo, a ova je suradnja završila.

Nisam odustala od startupa

I dalje veselo radim s njima i dalje je kreativno i zaigrano. Naučila sam, u međuvremenu, razliku između osnivača koji zna sve i onog koji zna da treba pomoć stručnijih od sebe. Pa sad odmah na početku postavljamo jasne granice i dogovaramo konkretne procese vezane uz svakodnevne zadatke.