Kako su glazbeni festivali postali učinkovitiji i profitabilniji uz beskontaknto plaćanje

Glazbene festivale, od onih najopskurnijih lokalnih do onih velikih koji su ugostili globalne megazvijezde, posjećujem od ranih tinejdžerskih dana. I uvijek je iskustvo bilo otprilike jednako – manja ili veća količina zabave, ovisno o društvu, raspoloženju i samom odabiru glazbe, te nešto na što se treba psihički i fizički pripremiti – redovi.

Redovi na glavnom ulazu, redovi na štandovima s pićem, redovi na štandovima s hranom, redovi za WC… Dobro, s ovim posljednjim još uvijek se borimo, ali organizatori festivala prepoznali su problem, ali i priliku – trend koji postoji već nekoliko godina u svijetu došao je i na festivale u regiji. Ultra Festival, InMusic, Exit, Sziget… To je samo dio ljetnih festivala u regiji koji su se obratili beskontaktnom plaćanju ne bi li riješili neke od redovitih boljki s kojima se godinama susrećemo.

Naravno, nisu redovi jedini problem s kojim se u koštac uhvatilo uvođenje beskontaktne tehnologije na festivale. Tu je i manje brige oko izgubljenih ili ukradenih stvari za same posjetitelje, kao što je novčanik s gotovinom.

Povećanje učinkovitosti, povećanje potrošnje posjetitelja

Međutim, glavni razlozi za uvođenje ovog oblika plaćanja za same organizatore festivala, jest, dakako, povećanje učinkovitosti, a time i, naravno, zarade. Istraživanja čak pokazuju da posjetitelji festivala troše 20% više sredstava uz beskontaktno plaćanje.

Idemo u globalne podatke – prema PriceWaterhouse Coopersu, prihod od prodaje karata za glazbene festivale i koncerte u 2014. dosegnuo je 20,5 milijardi dolara, a do 2019. očekuje se da će dosegnuti 23,7 milijardi. Zanimljivo je što je u prošloj godini broj glazbenih festivala čak rastao, što znači da se situacija na ovom segmentu glazbenog tržišta mijenja, jer prije nekoliko godina situacija nije izgledala obećavajuće. A s ponovnim procvatom festivala, došla je i tehnologija, ne bi li unaprijedila iskustvo posjetitelja, a i smanjila troškove te donijela dodatnu zaradu organizatorima.

Što se nudi u regiji?

Zanimljivo je vidjeti kako je ovaj svjetski trend utjecao i na festivale u Hrvatskoj te regiji. Primjerice, Sziget Festival, koji se održava u Mađarskoj kod gradića Szigetvar (Sulejman? Nikola Zrinski?), prošle je godine okupio 441.000 posjetitelja, a s obzirom na ovogodišnji lineup (Sia, Rihanna, David Guetta…), vjerujem da će brojka ponovno biti itekako značajna. Njima se nudi beskontaktno plaćanje svega što se može kupiti na festivalu i u kampu – piće, hrana, majice… A mogu birati između beskontaktne MasterCard ili Maestro kartice ili uzeti karticu namijenjenu festivalu, takozvani Festipay.

Exit festival, koji se održava u Novom Sadu, prošle je godine posjetilo 190.000 ljudi, a i za ovu godinu očekivanja su velika. Svim se tim posjetiteljima za beskontaktno plaćanje nudi “magična kartica”. Kako kažu, magična je jer, osim što nudi beskontaktno plaćanje, tu su i popusti – i izvan festivala i na njemu. Na samom festivalu mogu se putem nje plaćati piće i hrana (a ja se još sjećam dana tokena koji su se prvo morali kupiti na zasebnom štandu, a onda trošiti na šanku…), a tu je i popust na pića i na festivalu i u kampu.

Nedavno je održan i InMusic u Zagrebu koji je posjetilo 85.000 ljudi, a i tu se moglo plaćati beskontaktno. Naime, na festivalu i u kampu mogla se koristiti INmusic festivalska kartica, MasterCard contactless kartica OTP banke, ali i sve ostale MasterCard i Maestro beskontaktne kartice. Brzinu je tu povećavala i činjenica što se u slučaju plaćanja u iznosom manjim od 100 kuna ne mora unositi PIN ili autorizirati transakciju potpisom, a, sigurnosti radi, maksimalan iznos uplate na festivalsku karticu iznosio je 2000 kuna.

Manje redova, manje brige, više glazbe! Koji bi posjetitelj glazbenih festivala odolio ovoj mantri? 😉