Kako ne bi izgubio razum tijekom pandemije, Zeno Žokalj se bacio u restauraciju GameBoya

Ljubav prema igrama rađa se od malih nogu, svi to znamo. Dok su neki od nas svoje prve igre odigrali na računalu ili PlayStationu, možda čak i na SEGA Mega Driveu i potom samo nastavili igrati na novim generacijama konzola, ljudi poput mog današnjeg sugovornika sa smiješkom na licu vraćaju se u prošlost.

On je Zeno Žokalj, jedno od poznatih lica domaće game dev scene koji je u dosadašnjoj karijeri radio u nekoliko velikih domaćih studija poput Little Green Men Gamesa i Croteama, a danas je jedan od voditelja Udruge proizvođača igara PGŽ koja organizira i jedno od domaćih izdanja Global Game Jama. Svojim iskustvom Zeno tako danas nastoji pomoći nekim mladim nadama industrije igara, a kaže mi i kako je stanje industrije u Hrvatskoj danas zaista bolje nego što je bilo:

Gaming industrija u Hrvatskoj danas je puno veća i prepoznatljivija nego prije par godina, to je sigurno. Došlo je puno novih firmi, dosta ih je i izbacilo svoje projekte na tržište, ali uspješno posluju usprkos dvostrukom oporezivanju i ostalim nametima s kojima se svakodnevno moraju boriti.

Zeno izdvaja i udruge i inicijative poput PISMO inkubatora, Machine i drugih kao pozitivne korake u popularizaciji razvoja igara. Ipak, nismo danas ovdje da govorimo o razvoju igara, već o popravku konzola koje je vrijeme malo zaboravilo.

Sve je kriva korona

Kao i velik broj ljudi, i Zeno je tijekom pandemije koronavirusa nastojao održavati svoje psiho-fizičko stanje na razne načine. Počeo je tako istraživati retro igre i konzole koje je i sam igrao prije nekoliko desetljeća i shvatio kako bi popravak i modifikacija prvenstveno Game Boy konzola mogla biti odličan hobi:

Ono što sam shvatio je da su stare konzole, a osobito GameBoy franšiza, dan danas toliko popularne da postoji cijeli niz GameBoy moddera koji, iako možda ne žive isključivo od toga, uspijevaju svoju ljubav prema konzolama i moddingu pretočiti i u novac. Iako mi novac nije bio primarni razlog da se počnem baviti moddingom, želio sam potvrdu da ću, ako složim par GameBoya, naći tržište kojem ću to prodati i barem pokriti taj početni trošak za nabavu poluispravnih i neispravnih konzola.

U relativno kratkom vremenu Zeno je počeo “sređivati” ove uređaje i danas iza sebe ima desetak popravljenih i modificiranih ručnih konzola iz devedesetih. Zanimljivo je, dodaje mi, da je GameBoy zapravo izuzetno kvalitetna konzola, napravljena izdržljivo kao i, recimo, Nokia 3310 koja je postala sinonim za neuništivost. Većina problema na ovim uređajima relativno se lako sredi, a Zeno mi kaže kako je osjećaj postignuća kada jednom neispravnu i izgrebanu konzolu pretvorite u gotovo pa novi uređaj izuzetno motivirajuć.

Prva konzola koju je “sredio” bio je njegov stari GameBoy, a brzo nakon prvog došla je ideja za jedno posve prilagođeno, custom izdanje. Radi se tu o staklenom pokrovu za novi IPS ekran i novom kućištu koji skupa pretvaraju ovu malu konzolu u moderniji uređaj:

Trebao sam čekati da mi dođu dijelovi izvana, ali kad sam ga složio, užitak igranja na tom ekranu mi je iznova rasplamsao ljubav prema nekim igrama na kojima sam odrastao, poput Tetrisa, The Hunt for Red Octobera i Super Maria, a otkrio sam i dosta novih igara koje sam u 90-ima propustio jer jednostavno nismo imali prilike sve kupiti i isprobati u ono doba.

Prljavština, korozija i propast boje

Prilikom restauracije bilo čega susrest ćete se s uređajima kojima treba samo malo pomoći, ali i onima koji se nalaze u gotovo nepopravljivom stanju. Za ovo drugo, najbolji su primjer takozvani horizontalni mrtvi pikseli, koje je gotovo nemoguće popraviti. Na sreću, uređaja u korektnom stanju je mnogo više nego onih u lošem, kaže Zeno i kroz šalu dodaje kako danas zna neke stvari o kojima prije nekoliko mjeseci nije ni razmišljao:

Vještine koje sam prije par mjeseci imao na posve osnovnom ili čak nikakvom nivou, sad su mi normalna stvar, jer za ovakav tip hobija, traži se dosta toga. Ako ugrađujem IPS ekran, onda moram doslovno brušenjem skidati dijelove kućišta, za to je potrebno znati rukovati s nečim poput Dremelice. Sva sreća pa sam to naučio bez da sam oštetio ili uništio ijedno kućište.

Osim loših ekrana, najveći problemi su prljavština koju možemo srediti alkoholom ili deterdžentom, ali i korozija koja se nekada dogodi na matičnoj ploči same konzole, gdje može predstaviti veći problem. Osim toga, vjerujem da smo svi upoznati s promjenom boje plastike, a Zeno kaže kako je najbolji lijek za to hidrogen peroksid, inače najpoznatiji kao sredstvo za blajhanje kose.

Ništa nije nemoguće, ali…

Zanimljivo kako Zeno ne misli da postoje posebno nemoguće restauracije, barem kada se radi o GameBoyu. Budući da je konzola izuzetno jednostavna, veći izazovi dolaze kada ju pokušate na neki način nadograditi:

Ako bih morao istaknuti jednu stvar koja je uvijek jednako škakljiva za srediti, to bi bila ugradnja pozadinskog LED svjetla za GameBoy. U prvoj fazi treba skalpelom odvojiti stari polarizator koji je nalijepljen na ekran a to uvijek može rezultirati nepovratnim oštećenjem ekrana ako vam „pobjegne“ ruka dok čupate taj aluminijski cover s pozadine ekrana. A i instalacija Bivert čipa (jači kontrast koji, u konačnici, daje bolju sliku) je relativno jasna na papiru, ali u praksi, odlemljivanje i svijanje nogica na matičnoj od GameBoya uvijek predstavlja određen rizik.

Sukladno tome, Zeno kaže kako je znanje ovdje relativan pojam. Gotovo svatko može otvoriti GameBoy i uz pomoć YouTubea i Reddita saznati što s njime nije u redu i kako ga popraviti, važno je samo imati kvalitetne informacije pri ruci. S druge strane, mnogo veći problem su dijelovi za konzolu koja je stara par desetljeća. Nakon što je na početku davao, priznaje, previše novaca za konzole i dijelove, danas putem AliExpressa i japanskog Sendica mnogo bolje prolazi u pronalasku svega što je potrebno za stvaranje ultimativne ručne konzole. Tijekom pandemije imao je izazova s primitkom pošiljki, ali kaže kako je velika većina svega stigla na vrijeme – izgubila su se samo dva paketa od njih desetak.

GameBoy “po mjeri”

Ako su vas zainteresirale ove informacije i nivo truda koji ulazi u stvaranje posebne “Zeno-edicije” GameBoya, znajte da se samo trebate javiti. Cijene ovakvih restauriranih konzola kreću se od oko 600, pa sve do skoro 2000 kuna, ali za te novce možete dobiti mnogo više nego što mislite. Zeno mi kaže kako se danas od “starog” GameBoya može napraviti verzija koja ima punjivu bateriju, pozadinsko svjetlo i bolji ekran te poboljšan gotovo svaki dio iskustva igranja. Za pravu cijenu, naravno.

Zeno za kraj kaže kako uskoro planira otvoriti i internetsku trgovinu u kojoj će se moći kupiti konzole koje restaurira, ali i naručiti GameBoy baš onakav o kakvom ste oduvijek sanjali. Ako biste sami popravili staru konzolu, Zeno kaže kako za to trebate vremena i volje, ali da nije nemoguće, bez obzira na to koliko vi mislili da je teško.